Teška izdaja birača dovela je do trijumfa AfD-a na istoku Njemačke: Njihovo protivljenje militarizmu u Ukrajini pozitivna je stavka, iako ne proizlazi iz pacifizma, ali tu su i brojne neugodne posljedice
Izborni uspjeh desničarske Alternative za Njemačku (AfD) na pokrajinskim izborima u Tiringiji i Saskoj, kao i debakl stranaka koje čine njemačku saveznu Vladu, sadrže važne lekcije za cijelu Europu.
Usred brojnih medijskih i političkih komentara, uzaludno se traži objašnjenje zašto, osam desetljeća nakon završetka nacističke diktature, desničarska radikalna stranka ponovno može postati najveća stranka u jednom njemačkom pokrajinskom parlamentu?
AfD je 1. rujna postigao rezultat od 32,8 posto na pokrajinskim izborima u Tiringiji, i 30,6 posto u Saskoj. Taj postotak glasova gotovo je jednak onome koji su nacisti dobili na posljednjim izborima za Reichstag u studenom 1932., prije nego što su preuzeli vlast, 33,1 posto.
AfD je sad daleko najjača frakcija u pokrajinskom parlamentu u Tiringiji i samo jedan mandat iza CDU-a u Saskoj.
Stranke njemačke savezne koalicijske Vlade - Socijaldemokrati (SPD), Zeleni i Slobodni demokrati (FDP) - oštro su kažnjene od strane birača. Zajedno su osvojili samo 10,2 posto glasova u Tiringiji, manje od trećine koliko je dobio AfD. U Saskoj su postigli ukupno 13,3 posto.
Osnovni razlog ovog političkog preokreta ne leži u karakteru AfD-a i njegovog lokalnog vođe Björna Höckea, koji se prema sudskom nalogu može opisati kao "fašist". Umjesto toga, to treba objasniti kao proizvod pomaka udesno svih mainstream stranaka, a posebno tzv. "ljevice" u aktualnoj koaliciji. One su AfD-u otvorile vrata i omogućile mu uspon.
Od kad su SPD, Zeleni i FDP preuzeli saveznu Vladu prije gotovo tri godine, prošli su kroz neviđeni pomak udesno. Svaki aspekt njihove politike obilježen je ratom i vojnim naoružanjem. Gotovo su udvostručili vojni proračun i podržali Ukrajinu u ratu protiv Rusije isporukama oružja u vrijednosti od 23 milijarde eura, više od bilo koje druge zemlje osim SAD-a.
Pristali su stacionirati američke projektile srednjeg dometa na njemačkom tlu, oružje koje može dosegnuti Moskvu i koje bi Njemačku učinilo primarnim bojištem u slučaju nuklearne eskalacije.
Prvi put nakon poraza Hitlerove vojske, njemački tenkovi ponovno ulaze na rusko tlo (vidi: Nakon više od 80 godina njemačka oklopna vozila ponovno probijaju Kursk). Njemačka Vlada surađuje s vlastima u Kijevu koje rigidno suzbijaju svaki otpor prema ratu te otvoreno slave nacističke kolaboracioniste iz Drugog svjetskog rata koji su sudjelovali u Holokaustu.
U isto vrijeme njemačka Vlada opravdava svaki izraelski ratni zločin pozivanjem na "njemačku odgovornost za Holokaust" - to se razmatranje pak ne primjenjuje na Rusiju, unatoč činjenici da je više od 25 milijuna ljudi u Sovjetskom Savezu stradalo zbog njemačkog rata uništenja, pomno planiranog genocida. U samom Lenjingradu, njemačka opsada odnijela je 1,1 milijun žrtava - većinom žena, djece i civila.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
