Tiha revolucija puno veća od umjetne inteligencije s kojom smo već upoznati: Generativne kontradiktorne mreže ključ su još neviđene kreativnosti i moći

Umjetna inteligencija, iako o njoj pričamo već desetljećima, zapravo je došla relativno brzo. U jednom trenutku oko nas je toliko "umjetno generiranog" sadržaja da smo se na njega već navikli. Možemo komotno reći da umjetna inteligencija (AI) više nije neka znanstvena fantastika već nešto što susrećemo skoro pa u svakodnevnom životu. Možda ste i vi među onima koji su došli do zaključka da je često za odgovor puno učinkovitije "pitati" ChatGPT nego Google tražilicu. Recimo, neki dan sam pokušavao spojiti svoj stari Denon kazetofon na način da preko računala mogu snimati glazbu direktno na praznu kazetu ("mixtape" projekt na kojem radim). Google mi je dao vrlo okvirne smjernice koje se nisu baš uklapale u moj audio sistem. Onda sam odlučio pitati ChatGPT. Ukratko sam mu opisao opremu koju imam i što želim postići. U sekundi mi je dao kompletan pregled, korak po korak, i uz pojašnjenje zašto bi trebao spojiti to baš tako.

Iako sam već naviknuo da ga mogu pitati i za ovakve kompleksnije ideje uvijek me iznova fascinira do koje mjere kao da "shvaća" točno što želim. Do te mjere da su čak moji upiti njemu postali donekle nemarni - i ako pogriješim u nekom detalju, recimo navedem pogrešan kabel, on me odmah ili ispravi ili mu je sve jasno bez da se opširno raspravljamo o tome.

U isto vrijeme znam kako ChatGPT funkcionira, mada ponekad izgleda kao da i on zna mene u istoj mjeri (!). Znam da je on kompleksan AI sistem koji se služi jezičnim modelima, u prijevodu - uči na temelju već dostupnog ljudskog i digitalnog znanja i odavde crpi svoju "mudrost". To je fascinantno, bez dvojbe, ali svjesni smo koja su mu ograničenja. Ipak, za ono za što je zamišljen učestalo oduševljava i kad ga koristite neko vrijeme primjećujete sitnice koje otkrivaju da stalno raste, napreduje, biva sve moćniji.

No, AI sistemi kao što je ChatGPT, iako se na njih tek navikavamo, zapravo su tek početak velike promjene koja je pred nama. Danas ćemo ići dublje u ovu domenu, u jednu tihu revoluciju koja je već krenula, revoluciju koja, bez imalo pretencioznosti, obećava da će redefinirati samu kreativnost i kako je doživljavamo.

U srcu ove nove revolucije o kojoj se još ne govori previše je nešto što se zove Generativne kontradiktorne mreže ili GANs (od engleskog "Generative Adversarial Networks"). Dobro, već po samom nazivu zvuči kao nešto zanimljivo i futuristički, ali što su zapravo GAN-ovi?

Riječ je o doslovno genijalnom novom pristupu u domeni AI-a koji dovodi dvije neuronske mreže (modeli računalnog učenja koji su kreirani po uzoru na mozak živih bića) na način da su jedna drugoj suprotstavljene. Kroz taj sraz te dvije mreže mogu kreirati nevjerojatno stvarne ishode bilo da je konačni proizvod slika, zvuk, video zapisa, ali i puno više od toga - GAN-ovi predstavljaju temeljnu promjenu u samom načinu kako percipiramo, ali i kako koristimo moć umjetne inteligencije.

Jasno, ova priča o suprotstavljenim neuronskim mrežama možda zvuči pomalo (ili poprilično) apstraktno. Pokušajmo to pojednostavniti kroz priču koja nije puna računalnog žargona.

Recimo ovako. Zamislite da imate dva prijatelja. Jedan je umjetnik, a drugi je detektiv. Njih dvoje se nađu i posao umjetnika je, jasno, da slika slike. Detektiv pak ima zadatak otkriti jesu li te slike koje je naš umjetnik naslikao stvarne ili "lažne", odnosno predstavljaju li ono što mu je zadano kao tema. Pritom je jedan detalj jako važan - umjetnik želi navesti detektiva da misli da slike jesu stvarne!

Evo kako bi to izgledalo s banalnim primjerom. Umjetnik krene crtati, recimo, mačku. Detektiv gleda crtež i nastoji ustanoviti je li to na slici mačka ili nije. Ako mu se učini da nije onda daje povratnu informaciju umjetniku i objašnjava mu što bi trebao napraviti, docrtati, da to izgleda kao mačka. Umjetnik prihvaća savjet i kreće iz početka stvarajući pritom novi crtež.

Zapravo to je kao neka igra njih dvoje. Dok tako naprijed-natrag razmjenjuju informacije naš umjetnik postaje sve bolji i bolji u crtanju, a detektiv u isto vrijeme postaje sve bolji u uočavanju pogrešaka i krivih crteža. U konačnici umjetnik će postati tako dobar da detektiv više neće moći reći je li to slika ili stvarna mačka.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.