Ovog se tjedna održava NATO summit. Američki predsjednik Donald Trump zauzeo je najkritičniji stav prema svojim saveznicima otkako postoji ovaj obrambeni savez koji se nalazi u nemogućnosti iskazivanja svoje snage i rješavanja niza problema s kojima se suočava. Jasno je da će sve veći sukob između Trumpa i europskih država utjecati na suradnju u Sjevernoatlantskom savezu. Napokon, nitko ne može zaboraviti stav trenutačnog američkog predsjednika prema NATO-u na početku svog mandata. On je bio izrazito negativan, te je u nekoliko navrata prozvao NATO suvišnim. Čak i ako se njegov stav službeno promijenio nakon prve godine predsjedničkog mandata, to se dogodilo samo zbog unutarnje političke scene. Stoga su NATO članice razumno zabrinute hoće li se Trump vratiti svojim početnim stavovima. Vojni savez je u ozbiljnoj krizi i mnogi sada pozivaju Europljane na spašavanje ove međunarodne organizacije.
Organizacija Sjevernoatlantskog saveza (NATO / OTAN), također nazvana Sjevernoatlantskim savezom, međudržavni je vojni savez između 29 sjevernoameričkih i europskih zemalja. Savez je utemeljen na Sjevernoatlantskom ugovoru koji je potpisan 4. travnja 1949. NATO predstavlja sustav kolektivne obrane, pri čemu njene nezavisne zemlje članice pristaju na obostranu obranu kao odgovor na napad bilo koje vanjske strane. Sjedište NATO-a nalazi se u Harenu, u Bruxellesu, a sjedište Združenog stožera je blizu belgijskog gradića Mons. NATO je bio malo više od političke udruge sve dok Korejski rat nije povećao članove organizacije, a izgrađena je integrirana vojna struktura pod vodstvom dvaju vrhovnih zapovjednika SAD-a.
Tijek Hladnog rata doveo je do suparništva s narodima Varšavskog pakta koji su se formirali 1955. godine. Sumnja na snagu odnosa između europskih država i Sjedinjenih Država, kao i sumnje u vjerodostojnost obrane NATO-a protiv potencijalne sovjetske invazije dovele su do razvoja neovisnog francuskog nuklearnog odvraćanja i povlačenja Francuske iz vojne strukture NATO-a 1966. godine. Nakon pada Berlinskog zida 1989. godine u Njemačkoj, organizacija je izvršila prve vojne intervencije u Bosni od 1992. do 1995. godine, a kasnije Jugoslaviji 1999. godine za vrijeme raspada državne tvorevine. Politički, organizacija je tražila bolje odnose s bivšim zemljama Varšavskog pakta, od kojih se većina pridružila Savezu 1999. i 2004. godine.
Članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, koji zahtijeva da države članice dođu u pomoć bilo kojoj državi članici koja je podvrgnuta oružanom napadu, primijenjena je prvi i jedini put nakon napada 11. rujna nakon čega su postrojbe razmještene u Afganistan pod ISAF-om pod vodstvom NATO-a. Organizacija je od tada djelovala u nizu dodatnih uloga, uključujući slanje trenera u Irak, pomaganje u operacijama suzbijanja piratstva, te u 2011. godini provođenje zone za zabranu leta nad Libijom, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1973. godine. Četvrti članak, koji se samo poziva na konzultacije među članicama NATO-a, pozvan je pet puta nakon incidenta u ratu u Iraku, Sirijskog građanskog rata i ankesije Krima.
Od svog osnutka, prijam novih država članica povećalo je savezništvo od izvornih 12 zemalja do 29. Najnovija država članica koja je dodana NATO-u je Crna Gora 5. lipnja 2017. godine. NATO trenutno priznaje Bosnu i Hercegovinu, Gruziju, Makedoniju i Ukrajinu kao aspirativne članove. U programu NATO-a Partnerstvo za mir sudjeluje dodatnih 21 zemlja, a 15 drugih zemalja uključenih u institucionalizirane programe dijaloga. Kombinirana vojna potrošnja svih članica NATO-a čini preko 70% ukupnog broja. Obrambena potrošnja članova trebala bi iznositi najmanje 2% BDP-a do 2024. godine. No, sve te činjenice padaju u vodu jer Sjedinjene Države zahtijevaju odmah povećanje doprinosa svih država članica.
NATO će preživjeti Trumpovo predsjedanje samo ako se stvori nešto poput saveza u savezu između još uvijek snažnog osjećaja pripadnosti NATO-a u Sjedinjenim Državama i Europljana i Kanađana. Bitno je pitanje hoće li se dovoljno njih okupiti da brani saveznički savez. Europljani sada moraju preuzeti daleko veći dio odgovornosti, a ne zadovoljiti američkog predsjednika, kako bi se suočili s nekim stupnjem samopouzdanja.
Američki predsjednik oštro je kritizirao Njemačku zbog toga što nije ispunila svoje financijske obveze. Njemačka je najslabija karika u NATO-u, iako je njezina ekonomija najjača u EU. Stara mantra koju je NATO uspostavio kako bi zadržao Ruse, Nijemcima više nije valjana. Europljani trebaju Njemačku koja može nositi svoj dio tereta ako je Europa pod ozbiljnom prijetnjom. Ne nalikuje današnjoj Njemačkoj, koja je vrlo željela surađivati na sigurnosnoj i obrambenoj politici EU-a da traži financiranje istih tih politika od nekoga drugog. Međutim, Trump bi trebao biti oprezan da ne ide previše daleko sa svojim zahtjevima i prijetnjama. To vrijedi, na primjer, za spekulacije da Trump razmatra povlačenje 35.000 vojnika iz Njemačke jer su preskupi i zato jer Njemačka navodno ignorira situaciju. Sjedinjene Države su uvijek imale vlastite razloge za održavanje vojne nazočnosti u Europi i Njemačkoj, uključujući podršku američkim operacijama na Bliskom istoku, na primjer sa zračnom bazom Ramstein ili kompleksom vojne bolnice u Landstuhlu. Berlin im daje određene prednosti jer pokriva oko trećinu troškova Pentagona za vođenje tih objekata. To se, izgleda, zaboravlja u Bijeloj kući.
NATO-ov temeljni koncept mora se promijeniti. Atlantski savez kakvog znamo iz prošlih desetljeća bliži se kraju. Jedan od glavnih problema je u tome što su europski saveznici ostali "konceptualni zatvorenici" u razdoblju od 1945. do 1989. godine i ne mogu zamisliti ni jednu drugu budućnost. Trump predstavlja državu koja vjeruje da Washington pretjerano plaća za održavanje Saveza. I mnogi Amerikanci - s lijeve i desne strane - slažu se s njim. Ono što interesira Bijelu kuću i američki Kongres danas nije praznovjerje o "vrijednostima", "slobodi" i "demokraciji", već koliko je spremno i opremljeno za raspoređivanje europskih oružanih snaga. Istina je da su Amerikanci gotovo uvijek gledali na multilateralne organizacije (NATO, UN) kao alate koji su korisni kad im zaista trebaju. No tijekom summita u Bruxellesu 11. i 12. srpnja teško će se izbjeći postavljanje egzistencijalnog pitanja u vezi s NATO-om. Može li organizacija preživjeti? Danas NATO duguje preživljavanje percepciji ruske prijetnje. Ali koliko još je moguće održavati tu percepciju?
Republikanci jednostavno gledaju kako predsjednik Sjedinjenih Država potkopava zapadni savez. Trump uništava svu vjerodostojnost Sjedinjenih Država koje su se desetljećima razvile sa zapadnim saveznicima napadajući temelje ovog saveza, ako ne i samu ideju bilo kojeg saveza. Mnogi među njima smatraju da time Trump, namjerno ili ne, dijeli svijet Zapada s Vladimirom Putinom. S obzirom na nasljeđe republikanske potpore za nacionalnu sigurnost i demokratske saveznike, moglo bi se očekivati da će republikanski kongresni vođe uskoro progovoriti protiv takve politike. Pitanje je hoće li tada već biti kasno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
