Od lipnja 2018. godine, njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas javno je govorio o potrebi redefiniranja njemačke politike prema istočnom susjedstvu Europske unije. To je učinak, između ostalog, kadrovskih promjena u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova. To se odnosi i na ograničavanje utjecaja osobnih veza na oblik njemačke politike prema Rusiji, koja je bila važan čimbenik kada je, na primjer, Gerhard Schröder bio kancelar.
Nova europska istočna politika (Neue Europeische Ostpolitik, NEO) obuhvatila bi široko geografsko područje, uzimajući u obzir istočne države članice EU, zapadni Balkan, zemlje Istočnog partnerstva, Rusiju i Srednju Aziju. Suština je, međutim, pokušaj da se odgovori na pitanje kako pomiriti razlike između njemačkih interesa u odnosima sa zemljama Srednje Europe s jedne strane i Rusijom s druge strane.
Njemačka traži političku formulu koja bi pomirila kritiku i suradnju (neophodnu za njemačke vlasti) s Rusijom. Ruska politika prema Ukrajini, navodno djelovanje ruskih specijalnih službi u zemljama EU i NATO-a, kampanje dezinformacija, kibernetički napadi i potpora euroskeptičnim skupinama su pojava koja šteti njemačkoj sigurnosti. Ruske povrede ljudskih prava i ograničenja u radu nevladinih organizacija i dalje su prisutni kao problemi za Njemačku, iako se izvan vladinih tumačenja ovih događaja teško može ući u trag planiranoj ruskoj strategiji prema takvim ciljevima.
Istodobno, Njemačka smatra da je Rusija previše važna da bi opravdala ograničavanje kontakata. Riječ je o ruskoj važnosti za međunarodnu sigurnost, posebice u vezi s njezinim angažmanom na Bliskom istoku, borbom protiv terorizma, ruskim statusom nuklearne sile i stalnim članstvom u Vijeću sigurnosti UN-a. Rusija je također veliko tržište za njemačku robu u vrijednosti od 25,7 milijardi eura u 2017. (čime je Rusija zauzela 14. mjesto među njemačkim uvoznicima). Njemačke izravne i neizravne investicije u Rusiji u 2016. iznosile su 19,1 milijardu eura, što je 20 posto više nego prethodne godine. Za Njemačku, kao najvećeg europskog potrošača plina, Rusija ostaje važan dobavljač. U 2017. godini uvoz plina u Njemačku iznosio je 53,44 milijarde m3, što je više od bilo koje druge zemlje EU. Plinovod Nord Stream 2 (NS2), podržan od strane njemačke i ruske vlade, omogućio bi još veću razinu uvoza plina.
Zemlje Istočnog partnerstva predstavljaju još jedan izazov za Njemačku. S jedne strane, Berlin želi razviti gospodarsku suradnju, posebno sa zemljama obuhvaćenim sporazumima o dubokom i sveobuhvatnom području slobodne trgovine (Gruzija, Moldavija i Ukrajina). Provedba Južnog plinskog koridora, kroz Azerbejdžan, Gruziju i druge, omogućila bi stvaranje rute za plin iz Kaspijskog mora i stvorila alternativu opskrbi iz Rusije. S druge strane, Njemačka izbjegava političke deklaracije koje sugeriraju proširenje EU na uključivanje Istočnog partnerstva i zemlje zbog straha od pogoršanja odnosa s Rusijom i moguće intervencije Moskve.
Treći izazov su odnosi sa zemljama srednje Europe. Inicijative srednjoeuropskih zemalja (suradnja s SAD-om i Kinom, a posebno Inicijativa tri mora (TSI)) predstavljaju izazov za njemačku vanjsku politiku, jer ima ograničene mogućnosti da na njih utječe. Različiti interesi u odnosima Njemačke sa zemljama u regiji odnose se na strateška pitanja. Poljska, Rumunjska i baltičke zemlje protive se izgradnji NS2, dok je Njemačka protiv stalnog prisustva NATO snaga na istočnom krilu. Problem također u odnosima s Poljskom uključuje reformu migracijske i azilne politike EU, kritiku vladavine prava i pitanje ratnih reparacija. U međuvremenu, odnosi sa srednjoeuropskim zemljama su strateški ne samo zbog članstva u NATO-u i EU-u, jer su i te zemlje važni gospodarski partneri za Njemačku. Njemački izvoz u zemlje Višegradske skupine dosegnuo je 139,4 milijarde eura u 2017., više nego u SAD-u, Kini ili Francuskoj, a njemačka izravna ulaganja iznosila su 83,8 milijardi eura do 2016. godine.
U odnosima s Rusijom, glavni cilj NEO-a je okončanje politike Moskve u Ukrajini i zaštita od navodnih akcija koje su usmjerene na destabilizaciju EU, iako nema jasnog tumačenja zašto bi Moskva destabilizirala područje Europe koje je toliko važno za njezin gospodarski razvoj. To se postiže održavanjem sankcija i širenjem potencijala EU-a u borbi protiv kibernetičkih napada i kampanja dezinformacija, koje također nitko nije nedvojbeno dokazao da su ruskog porijekla.
Istodobno, Njemačka naglašava važnost dijaloga s Rusijom za provedbu sigurnosnih interesa cijele EU, kao što je kraj rata u Siriji. Stoga, osim pritiska, Njemačka želi ojačati dijalog intenziviranjem bilateralnih kontakata (na primjer, reaktiviranjem njemačko-ruskog visokog vijeća za sigurnost) i unutar međunarodnih organizacija kao što su UN, OESS ili Vijeće NATO-Rusija. Ako je Rusija, prema zapadnim tvrdnjama, izvor kibernetičkih napada i kampanja dezinformiranja, onda je politika Berlina prema jačanju bilateralnih odnosa teško shvatljiva.
Njemačka također predlaže oživljavanje odnosa sa zemljama Istočnog partnerstva. Međutim, dosadašnje najave bile su usmjerene prvenstveno na jačanje državnih institucija i borbu protiv korupcije. Kao i prethodnih godina, motivacija za uvođenje promjena u tim područjima treba biti načelo 'više (pomoć EU) za više (reforme)' i diferencijacija ponude suradnje ovisno o državi. Njemačka je također zainteresirana za razvoj suradnje na razini civilnog društva. Ministarstvo vanjskih poslova je ove godine iz proračuna za ovu namjenu dobilo 18 milijuna eura. Istodobno, Njemačka planira intenzivirati bilateralnu i regionalnu političku suradnju sa zemljama srednje Europe u formatu 'V4 +' i kao dio TSI-ja. Time se želi spriječiti stvaranje zasebne, nepovoljne frakcije unutar EU-a, a u slučaju TSI-ja Njemačka će moći utjecati na inicijativu, posebno u vidu smanjivanja štete koju aktivacija TSI-a može imati na luku Hamburg.
Odgovor na zabrinutost zbog prijetnje energetskoj sigurnosti regije u obliku NS2 jest diversificirati opskrbu plinom zahvaljujući izgradnji Južnog plinskog koridora i LNG terminala u Njemačkoj. Njemačka također naglašava svoju predanost dijalogu između Europske komisije, Ukrajine i Rusije za održavanje tranzita plina kroz Ukrajinu nakon 2019. godine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
