Ukrajinski "Plan pobjede" - od malo vjerojatnog do neprihvatljivog: Ovo je uistinu zadnji veliki ples Zelenskog po Americi, ili će dobiti ono što škaklja rusku nuklearnu doktrinu ili pristati na opciju B koja rat čini beskonačnim

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je u SAD-u, u vrijeme pisanja ovog teksta upravo drži govor pred UN Generalnom skupštinom. Za njega je ovo zaista konačni "biti ili ne biti" boravak u Americi - ili će kreirati uvjete koji će dovesti do neke vrste barem djelomično povoljnog ishoda po pitanju rata ili će se njegova dugotrajna improvizacija raspasti pred izazovima koji se gomilaju.

Pred dolazak u SAD najavio je da stiže s novim planom, "Planom pobjede", što već u startu sugerira da Zelenski igra na karti maksimuma ne bi li eventualno dobio sredinu. Naime, svi njegovi saveznici, osim možda pokojeg generala na Baltiku koji mašta o "preventivnim" napadima na Rusiju, javno i privatno su se složili da Ukrajina nema puta prema pobjedi, samo kompromisnom rješenju i to isključivo u slučaju da se uspije Moskvu nagovoriti na takvo što.

Oko toga se svi slažu, čak i sam Zelenski, na stranu njegova pretjerivanja i priče o "pobjedi", no ono gdje dolazi do dosta oštrog razilaženja je način kako Rusiju natjerati da prihvati kraj rata. Ako se pita Zelenskog to bi trebalo učiniti silom, u vidi izvođenja razornih dalekometnih raketnih udara na Rusiju koji bi, u toj teoriji, dovoljno uzdrmali Kremlj (politički, vjerojatno ne raketno) do te mjere da ruska vlast zaključi da joj se više ne isplati ratovati.

Taj plan ima dosta propusta, što je ujedno i razlog zašto Zelenski tako teško dobiva odobrenje, ako će ga i dobiti (jer ne može tek tako početi gađati Rusiju, dalekometno oružje je zapadne proizvodnje i treba mu konkretno "zeleno svjetlo" od partnera, koje još nije dobio unatoč izvođenju svih vrsta pritisaka koje zna). Kao prvo, taj plan kao da polazi od pretpostavke da je ruska protuzračna obrana nepostojeća ili pak krajnje deficitarna. Ruska vojska ima svoje probleme, ali malo tko misli da rakete mogu slobodno putovati stotinama kilometara unutar njenog teritorija bez reakcije. Kao drugo, čak da se dio raketa i probije, Kremlj može sve to hladno otpisati kao što su (privremeno) otpisali i sudbinu dijela regije Kursk. Kao treće, takav potez predstavlja krajnje kucanje na vrata najteže ruske doktrine, one nuklearne.

Više puta dorađivana zadnjih godina, uključujući i u ratu, ruska nuklearna doktrina pretpostavlja uporabu nuklearnog oružja u primarno dva slučaja - da je Rusija sama napadnuta takvim oružjem, odnosno u slučaju općeg nuklearnog holokausta u svijetu, ili pak da je konvencionalnim oružjem ugrožen njen opstanak. Do sad smo vidjeli da prekogranična vatra, dronovi koji ponekad putuju vrlo duboko i dižu u zrak ruske arsenale i skladišta energenata, čak i upad u Kursk, očito ne predstavljaju dovoljnu eskalaciju da bi se aktiviralo ono najneugodnije. Dalekometne rakete pak, još ako počnu udarati u gusto naseljena područja (Ukrajina tvrdi da želi ciljati ruske vojne baze, no tko zna što sve može postati cilj ako im se takva opcija odobri - i Rusi tvrde da "ne ciljaju civile" pa opet svakog dana gledamo pogođene stambene zgrade), mogu biti ruski Rubikon jer on negdje ipak mora postojati. Dobro, može se argumentirati da je "ugroza konvencionalnim oružjem" više nešto poput masovni upad stranih vojski na ruski teritorij, no tko može reći sa sigurnošću?

Tu je i četvrti razlog zašto plan Zalenskog za daleke udare na Rusiju nije dobar - ruska blokada u vidu podizanja uloga. Naime, kad se rasprava zahuktala i kad su se pojavile neslužbene informacije da zapadne zemlje (prije svega SAD, Britanija i Francuska) samo što nisu odobrile Ukrajini takvu opciju, oglasio se ruski predsjednik Vladimir Putin rekavši da bi to dovelo ravno do direktnog sukoba između Rusije i NATO-a.

Možda Zelenski to nije očekivao, no ovo upozorenje iz Moskve nekako je brzo ohladilo nagovještaj da bi Ukrajini uskoro trebalo biti odobreno gađanje po Rusiji.

Dakle, što ako Zelenski na kraju ipak ne dobije to odobrenje? Što ako se Biden bude opirao ideji do kraja? Pod uvjetom da se stvarno i opire, a ne da glumi kao Olaf Scholz koji misli da je manji "grijeh" slati tenkove u Ukrajinu (koji završavaju i na ruskom teritoriju, u Kursku) ako to radi uz određenu odgodu. Vrlo je moguće da Zelenski neće dobiti "zeleno svijetlo" za svoju ideju. Što onda? Očito je da njegov "Plan pobjede" ima i točku B, C, D itd.

Zelenski je izgradio imidž vojnog predsjednika koji ni u kojem slučaju neće pregovarati s neprijateljem. Naravno, to je iluzija koja je poslužila svrsi i u konačnici Ukrajini osigurala ogromne količine oružja. Zelenski će svakako pregovarati, čim mu ponestane životnih linija koja se protežu preko Atlantika. Bivši, možda i budući predsjednik Trump ne iznosi bez argumenta tvrdnju da bi on zaustavio rat u Ukrajini "u roku od 24 sata" - možda bi mu ipak trebao koji dan više, ali mu je jasno da Ukrajina neće i ne može ratovati dalje ako joj se zaprijeti prekidom američke pomoći.

Zelenski zna da u tom trenutku nema druge nego pregovarati s Rusijom. Rusi bi mu pritom vjerojatno dali olakšicu u vidu da se pregovori vode preko neke treće strane, odnosno posrednika, pošto ovaj nipošto nema namjeru sjesti s Putinom za stol (teško da i Putin ima takvu volju). Ne ističe ukrajinski predsjednik bez veze u intervjuu za američke medije kako je "kraj rata puno bliže no što neki misle". Takvo što može reći samo ako ima unaprijed definiranu okvirnu ideju kako bi ovaj rat završio, a očito neće vojnim porazom niti jedne niti druge strane.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.