Novi saudijsko-ruski naftni sraz izbija u najgorem mogućem trenutku, u vrijeme kada je globalna ekonomija u sve većoj panici zbog širenja koronavirusa, a glavna vijest jutros bio je strmoglavi pad cijene nafte za više od 30%. Što to sve znači i kako će utjecati na ekonomije diljem svijeta? To je tema kojom ćemo se baviti danas.
Krenimo redom - prvi faktor koji utječe na cijenu nafte je dakako širenje koronavirusa diljem svijeta. Manje putničkih zrakoplova je u zraku, manje brodova plovi, tvornice se zaustavljaju... Sve to kolektivno ruši cijenu nafte već neko vrijeme.
Kada pak govorimo o proizvodnji nafte onda zapravo govorimo o jednom poprilično malom klubu zemalja proizvođača. Dio tog kluba udružen je u posebnu grupaciju pod nazivom OPEC (kratica za "Organizacija zemalja izvoznica nafte"). Ovo je popis aktualnih članica: Alžir, Angola, Ekvador, Ekvatorska Gvineja, Gabon, Indonezija, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela. De-facto lider ove grupacije, "šef" koji donosi glavne odluke, je Saudijska Arabija.
OPEC je zapravo kartel koji je nastao 60-ih godina kako bi se članice istog zaštitile od velikih igrača, odnosno moćnih američkih, britanskih i nizozemskih naftnih kompanija. Zemlje OPEC-a zajedno proizvode oko 44% svjetske nafte (što se tiče pak provjerenih naftnih rezervi čak oko 81% nalazi se u zemljama OPEC grupacije).
44% je poprilična brojka. To znači da OPEC može donositi odluke koje će imati ogromne posljedice po svjetsko gospodarstvo koje je, unatoč raznim pokušajima, i dalje ovisno o nafti. Znači li to da OPEC "kontrolira" globalnu cijenu nafte? Ne, bar ne u potpunosti - cijenu nafte i dalje određuje tržište, ali OPEC je svakako iznimno utjecajna grupacija.
No, što je s preostalih 56% naftne proizvodnje? Tko nju proizvodi? Sve ostale zemlje svijeta, dakako. Brojne zemlje svijeta imaju potrebu za velikim naftnim uvozom, no i one same, ako pronađu nešto, nastoje crpiti i vlastite rezerve - recimo Kina koja dnevno uvozi oko 10 milijuna barela nafte ujedno proizvede i oko 6 milijuna. Što se pak tiče najvećih proizvođača nafte na prvom mjestu svakako je SAD (izvan OPEC grupacije) koji dnevno proizvodi oko 18 milijuna barela nafte. SAD je ujedno i najveći proizvođač nafte na svijetu te predstavlja oko 18% globalne proizvodnje (dakle, sam SAD proizvodi gotovo koliko i polovica cijele OPEC grupacije!). Na drugom mjestu je Saudijska Arabija s oko 12 milijuna barela (12% globalnog udjela u proizvodnji), a na trećem Rusija s oko 10 milijuna barela nafte na dan (11% globalnog udjela u proizvodnji).
Spomenimo još neke velike proizvođače nafte koji nisu dio OPEC skupine. 6. proizvođač svijeta je već ranije spomenuta Kina. Na 7. mjestu nalazi se Kanada. Na 10. mjestu je Brazil. Meksiko se nalazi na 12. mjestu, a na 15. je Norveška.
Što se pak Hrvatske tiče ona dnevno ima potrebe od oko 50,000 barela nafte, a sama proizvodi oko 13,000. Postoje planovi za povećanjem proizvodnje nafte u Hrvatskoj - trenutačno se za naftom traga u Slavoniji i na prostoru Dinarida (Velebit). Za razliku od primjerice Crne Gore, Hrvatska je odustala od većih potražnji za naftom u Jadranu zbog činjenice da bi to moglo biti potencijalno vrlo opasno po turističku industriju (što je pametan potez).
Vratimo se u globalne razmjere. Imajući u vidu kako OPEC jedinstveno proizvodi puno više nafte nego bilo koja pojedinačna zemlja, znači li to da je globalni naftni "šef" primarno Saudijska Arabija koja vodi glavnu riječ u OPEC-u (a vodi jer je, između ostalog, najveći proizvođač unutar grupacije)? Ovisi. Možemo li reći da je Saudijska Arabija zemlja koja autonomno vodi svoju politiku (pa samim time i naftnu politiku)? Teško. Saudijska Arabija je dugi niz godina u neku ruku protektorat Zapada, naročito SAD-a, a to znači da Washington ima veliku utjecaj nad njom. Nadalje, nije tajna da SAD nastoji imati snažan utjecaj u svim OPEC članicama, a u većini i ima (izuzev Venezuele i Irana). Odnos između Washingtona i Rijada je dugačak i kompleksan, no u najkraćim crtama - riječ je o simbiozi koja je nastala kroz stvaranje tzv. "petrodolara" (opširnije o toj temi: Petrodolarom Saudijska Arabija dala je Americi moć da postane imperij - Može li im je sada i oduzeti?), odnosno saveza prema kojem bi trebali profitirati i jedni i drugi (naročito SAD pošto Saudijska Arabija garantira da će se naftom trgovati u američkom dolaru dok SAD pak Saudijskoj Arabiji garantira sigurnost).
Što se tiče aktualnosti, već smo spomenuli da koronavirus utječe snažno na tržište nafte. Navedimo ovdje i podatak da se oko trećina svjetske nafte izvozi u Kinu, a više od 50% ide u Aziju. Razumljivo - ako se potražnja u Aziji znatno smanji jer ljudi ne putuju, tvornice stoje, doći će odmah i do pada cijene nafte.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
