Niger nije zemlja o kojoj smo pretjerano govorili kada je riječ o političkim odnosima i sukobima na prostoru Afrike, no to bi se moglo poprilično promijeniti imajući u vidu aktualne događaje... U fokusu su pak češće bili njihovi nemirni susjedi, prvenstveno Libija na sjeveru koja se još nije oporavila, ni približno, od NATO agresije predvođene SAD-om 2011. godine. Tu su zatim tri susjedne zemlje u kojima su nedavno izvedeni državni udari ili nasilne promjene vlasti - Mali, Burkina Faso i Čad (tamo je dugogodišnji predsjednik Idriss Deby ubijen u travnju 2021. za vrijeme sukoba s militantima - naslijedio ga je njegov sin, general Mahamat Deby). Osim spomenutih Niger također graniči s najmnogoljudnijom zemljom Afrike, Nigerijom (koja je također poprilično nemirna, naročito u pograničnom području), te Alžirom na sjeverozapadu i Beninom na jugozapadu.
Imenom podsjeća na susjednu Nigeriju, a obje zemlje dobile su ime po rijeci Niger koja protječe kroz njih. No, Niger na sjeveru bio je francuska kolonija dok Nigerija na jugu je bila britanska kolonija. Po površini su ove dvije zemlje također blizu (Niger je nešto veći), no po broju stanovnika imamo veliku razliku. Nigerija je, kako smo i rekli, najmnogoljudnija zemlja cijelog kontinenta te ima preko 230 milijuna stanovnika dok Niger ima oko deset puta manje - 25 milijuna stanovnika. Razlog tomu je činjenica da se oko 80% Nigera nalazi unutar najveće pustinje na svijetu, Sahare (ako pritom mislimo na "vruće" pustinje, jer postoje dvije hladne, na Arktiku i Antarktici, koje su površinom veće od Sahare).
Na jugu ogromne Sahare nailazimo na prostor koji se naziva Sahel. To je granična zona između Sahare na sjeveru i plodnije regije Sudan na jugu (ovo je ime za cijelu regiju i ne odnosi se samo na države Sudan i Južni Sudan).
Pogledajmo te tri zone na kartama Afrike:
Položaj Sahare i Sahela
Regija Sudan
Sahel se prvenstveno sastoji od savana koje se protežu sve od Atlantskog oceana do Afričkog roga. Tijekom afričke povijesti ova regija je bila dom nekim od najnaprednijih kraljevstava koja su ostvarivala veliku dobit od trgovine koja se odvijala preko pustinje.
Niger je najveća rijeka Zapadne Afrike, i treća rijeka kontinenta nakon Nila i Konga, s dužinom od 4184 kilometra.Ako pogledamo satelitsku kartu cijele države Niger odmah ćemo uočiti da su zeleniji prostori, odnosno potencijalno obradiva površina, vrlo rijetki te ih nalazimo tek u manjim količinama na jugu i uz samu rijeku Niger uz koju se smjestio i glavni grad Niamey.
Satelitska kartaGlavni grad Niamey se brzo razvija i brzo raste, što ne čudi pošto je Niger među zemljama s najbržim rastom stanovništva na svijetu. Zanimljiv je podatak da je glavni grad u vrijeme osamostaljenja zemlje od francuske kolonijalne vlasti, 1960. godine, imao svega oko 30.000 stanovnika, a danas ima preko 1.3 milijuna. Krajem pak 19. stoljeća, kada stižu Francuzi, to zapravo još ni nije bio grad te je imao svega oko 3000 stanovnika.
Vrijeme je da se osvrnemo na povijest same zemlje, a ta povijest je, očekivano, usko vezana uz kolonijalnu okupaciju i eksploataciju Afrike.
Još od 5. stoljeća prije Nove ere na ovim prostorima buja trgovina, a prostor današnjeg Nigera kasnije će biti dio velikih i moćnih afričkih carstava Songhai i Mali.
Početkom 19. stoljeća neke europske zemlje već su posjedovale primorske kolonije u Africi, a u drugoj polovici stoljeća počele su usmjeravati pogled prema unutrašnjosti kontinenta. Ovaj proces, poznat kao "Utrka za Afriku", kulminirao je na Berlinskoj konferenciji 1885. godine na kojoj su kolonijalne sile zacrtale podjelu Afrike na sfere utjecaja. Kao rezultat toga Francuska je stekla kontrolu nad gornjom dolinom rijeke Niger (otprilike današnjem teritoriju Malija i Nigera).
Francuske "ekspedicije", koje su imale za cilj učvrstiti francusku kolonijalnu kontrolu bile su tipično okrutne, no jedna naročito - misija koju su 1899. vodili kapetan Paul Voulet i poručnik Julien Chanoine. Krenuli su iz Senegala s ciljem potpunog preuzimanja kontrole nad Čadskim bazenom (prostor koji obuhvaća veći dio Čada i znatan dio Nigera). Konačni cilj bio je ujediniti sve francuske teritorije na prostoru zapadne Afrike. Misija je krenula simultano s još dvije francuske vojne misije - jedna iz Alžira, jedna iz Konga.
Paul Voulet i Julien ChanoineVoulet, tada 32-godišnjak, sin uglednog francuskog doktora, dobio je poprilično okvirne direktive od tadašnjeg francuskog ministarstva kolonija da "istraži teritorij između rijeke Niger i jezera Čad" te da cijeli prostor "stavi pod francusku zaštitu". Pritom mu je ministar direktno rekao: "Neću se pretvarati da Vam mogu dati bilo kakve instrukcije glede toga kojom ćete se rutom kretati ili kako ćete se ponašati prema domorcima".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
