Verzije Zelenskog - dobar, loš i zao: Od mirotvorca i propale Steinmeierove formule, promjene glavnih upravitelja, do današnjeg militarističkog dekreta protiv pregovora kojime se svijet uzima za taoca

Uz rat koji traje već skoro osam mjeseci vrijeme "prije" doima se zaista kao period iz kakve alternativne geopolitičke ere gdje su šanse za kompromisna rješenja bila neusporedivo veća nego danas. Gotovo da je moguće već osjećati određenu nostalgiju prema danima prije 24. veljače jer sve tad naizgled "nerješive" situacije, ipak su imale daleko veći mirovni potencijal od onog što imamo danas, a to je trenutak u kojem je teško čak i zamisliti kako bi mirovni plan uopće izgledao. Nijedna doza maštovitosti ne pomaže jer toliki kraj vide samo u potpunim pobjedama i potpunim porazima.

U tom kontekstu danas stižu nove vrlo opasne vijesti iz Kijeva. Naime, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potpisao je danas predsjednički dekret kojime se formalno obvezuje da neće biti nikakvog mirovnog sporazuma s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Konkretno se ističe kako se takvi pregovori proglašavaju "nemogućim". No, navodi se kako su pregovori i dalje mogući "s Rusijom". Drugim riječima - pregovori su mogući ako na vlasti u Rusiji više nije Vladimir Putin.

Ne treba posebno ni isticati koliko je ovo pro-ratni potez, pa čak i za jednu zemlju koja je napadnuta i koja se legitimno brani od invazije. Zelenski ovdje s predumišljajem želi zalupiti vratima prema bilo kakvom obliku pregovora, do te mjere da iste onemogućava i predsjedničkim dekretom, odnosno, moglo bi se reći, "kune se" da nikad neće pregovarati s Putinom.

To ne može biti razborita odluka čak ni za zemlju koja tvrdi da joj je cilj oslobođenje kompletnog teritorija. Jer što zapravo znači "pregovori su nemogući"? Znači da je nebitno koliko će ljudi poginuti? A što ako je alternativa pregovorima eskalacija rata prema globalnoj razini?

Zelenski je predsjednik Ukrajine, zemlje koja je napadnuta od strane Rusije, i kao njen predsjednik ima pravo voditi obranu, dogovarati pomoć sa svim raspoloživim saveznicima, jer to nije samo njegovo pravo već i svakog državnika koji se nađe u takvoj poziciji, neovisno o akterima. Ali nema pravo držati kontinent i svijet za taoca jer u vrijeme kad se svaki oblik mira odbacuje treba jasno reći i ovo - svijet će uvijek preferirati poraženu Ukrajinu u odnosu na nuklearni holokaust. Možda neki ljubitelji apokalipse neće, ali velika većina svijeta ne bi dvojila oko takvog hipotetičkog izbora.

Današnji dekret Zelenskog mogao bi proći bez prevelike medijske pažnje, dosta "ispod radara", a riječ je o vrlo važnom trenutku. Neki će reći kako potez ima smisla jer na taj način zapravo bodri vlastite snage da nastave dalje u trenutku kad im je dobro krenulo, da ovi koji riskiraju život na fronti znaju da neće biti "izdani" kroz neki "dogovor s neprijateljem".

Ako je samo to cilj ovog dekreta onda je to dio ratne propagande, nešto čime se bave obje strane. Ne koketira Kremlj bez veze s idejom nuklearnog napada - to je isto u svrhu pokušaja podizanja morala vlastitih snaga, da se iste osjete nepobjedivima čak i kad stvari jako zaguste.

Ali prateći rat u Ukrajini od prvog dana i cijeli onaj predratni period, odnosno kompletnu političku karijeru Volodimira Zelenskog, teško je njegov današnji dekret tek tako otpisati kao ratnu propagandu.

Potrebno je vratiti se malo unatrag, ne previše, u proljeće 2019. godine. Tada su održani predsjednički izbori u Ukrajini, a među raznim opcijama kao najperspektivniji protukandidat tadašnjem predsjedniku Petru Porošenku istaknuo se politički laik, TV glumac, Volodimir Zelenski. Neki kažu da je Zelenski od početka bio politički projekt ukrajinskog milijardera izraelsko-ciparskog državljanstva, Igora Kolomojskog. Možda i jest, ali to je sad nebitno - kvalitetan projekt uvijek može po potrebi i "mijenjati vlasnike". Ono što je bitno je način na koji je Zelenski odnio pobjedu. To je sad pak priča koja je potpuno nepoznata cijeloj globalnoj javnosti koja je počela pratiti zbivanja oko Ukrajine tek 24. veljače ove godine. Ali oni koji prate ovu priču već duže vrijeme znaju da je Zelenski pobjedu na izborima odnio kao nezavisni kandidat koji je narodu obećao brzo rješenje sukoba u Donbasu. Drugim riječima, bio je mirovni kandidat i narod - a svaki narod i svugdje uvijek je željan mira - dao mu je povjerenje.

Nedugo nakon pobjede Zelenskog ispred predsjedničke palače počeli su se okupljati opaki akteri, pripadnici radikalnih desničarskih skupina kao što su Desni Sektor, Azov i slični. Bili su u panici jer su i sami povjerovali u predizbornu kampanju - bili su u panici i strahu da će ovaj zaista staviti kartu mira na stol i dogovoriti se s pobunjenicima u Donbasu (samim time zapravo i Moskvom).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.