Zaboravljene priče iz povijesti rusko-iranskih odnosa: Kako je nastala i tragično nestala Perzijska Sovjetska Socijalistička Republika?
Prema tvrdnjama iz Kremlja ruski predsjednik Vladimir Putin trebao bi ovog tjedna posjetiti Iran. Iz Rusije poručuju kako će glavna tema sastanka biti ekonomska suradnja, ali i razgovori s drugim istaknutim gostom koji bi trebao stići u Teheran, turski predsjednik Erdogan. Američki izvori pak sugeriraju kako Rusija planira od Irana nabaviti poveću količinu bespilotnih letjelica za uporabu u Ukrajini. No, koji god da jest glavni razlog dolaska ruskog predsjednika u Teheran, ovo je prilika da se osvrnemo na povijest odnosa između Rusije i Irana, a to je bila poprilično burna povijest...
Danas dosta toga spaja Rusiju i Iran, prije svega sukob sa SAD-om i brojne zapadne sankcije, no u prošlosti Rusija i Iran bili su žestoki rivali koji su proveli gotovo dva stoljeća ratujući.
Tzv. Rusko-perzijski (ili Rusko-iranski) ratovi trajali su od sredine 17. do sredine 19. stoljeća. Bio je to cijeli niz oružanih sukoba između Irana, odnosno tadašnje Perzije, i ondašnjeg Ruskog Carstva. Glavni fokus ovih ratova bila je borba za kontrolu nad Kavkazom, nad mjestima kao što su Gruzija, Armenija, Dagestan... odnosno prostor koji se često naziva i Transkavkaz ili pak Zakavkazje.
Znatan dio tog prostora pripadao je nekoć Iranu, točnije iranskom Safavidskom Carstvu koje se tako zvalo po iranskoj dinastiji Safavidi koja je vladala od 1501. do 1736. godine. Očekivano, kako se Rusko Carstvo širilo prema jugu pokušavali su zauzeti ove prostore stvarajući na Kavkazu svoju tzv. južnu fizičku barijeru (opširnije o ovoj temi: Kako je Rusija postala tako velika? Priča o carstvu koje nije voljelo horizont jer na njemu vidi konjanike, kako onda tako i danas).
Safavidsko Carstvo za vrijeme Abasa I. (od 1588. do 1629.)
Pet žestokih ratova vodilo se između Rusije i Irana od 1651. do 1828. Situaciju je dodatno kompliciralo prisustvo još jednog ambicioznog carstva u neposrednoj blizini - Otomanskog. Rusi i Iranci su u više navrata pokušali dobiti Otomane na svoju stranu, a ponekad su i uspijevali. Gotovo dva stoljeća rata na kraju su završila ruskom pobjedom, a Perzija je morala pristati na predaju većeg dijela Kavkaza Ruskom Carstvu.
Rusko-iranska bitka za Ganju (danas grad u Azerbajdžanu) 1804. godine
Pogledom na današnju kartu tu je dosta zemalja koje su smještene između Rusije i Irana - sa zapadne strane Kaspijskog jezera imamo Azerbajdžan, Gruziju i Armeniju. Sa istočne pak strane velikog jezera imamo Turkmenistan i Kazahstan. No, u ono vrijeme Rusija i Perzija bile su dvije sile s granicom, direktnim kontaktom i vrlo velikom željom da poraze neprijatelja.
Prethodno izbijanju ratova odnosi su bili dobri. Čim je nestala mongolska prijetnja krenuli su intenzivni trgovinski odnosi između Rusije i Perzije, još u 16. stoljeću, a već 1586 razmijenili su ambasadore. U to vrijeme Rusija je bila trgovinski vrlo važna za Britaniju jer su preko Ruskog Carstva trgovali s Perzijom zaobilazeći Otomansko Carstvo. U tom periodu i ruske kompanije znatno su se proširile na prostoru tadašnje Perzije. No, kad je Rusija počela podizati tvrđave na sjevernoj granici Safavidskog Carstva tad je Irancima "prekipjelo" - poslali su vojsku da sruše ruske tvrđave i tako je zapravo počela duga era ratovanja.
Nakon završetka zadnjeg velikog Rusko-perzijskog rata (a Safavidska moćna dinastija nestala je već 1736. godina), Rusi su učvrstili svoju kontrolu pa tako početkom 20. stoljeća kontroliraju i znatan dio današnjeg sjevernog Irana - uključujući Tabriz, Teheran, Mashad, Ishafan... Ako se pritom uzme u obzir da su južni dio (pri Perzijskom zaljevu) kontrolirali Britanci, početkom 20. stoljeća nekoć moćna Perzija svela se na samo unutarnji "neutralni" dio.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
