Zabriskie Point - kontrakulturalni film Michelangela Antonionija uzrujao je mnoge zbog iskrenog dojma o američkom društvu

Neki filmski kritičari, posebice američki patrioti, ni dan danas ne mogu podnijeti film Zabriskie Point (prevedeno kao Dolina smrti), velikog talijanskog redatelja Michelangela Antonionija. Drugi pak smatraju da djelo ima kultni status, posebice ako govorimo o filmovima kontrakulture, dok treći nazivaju ovaj film njegovom najvećom ludošću.

Kontrakultura u SAD-u 60-ih i 70-ih uključivala je različite društvene pokrete poput hipijevskih, studentskih, novoljevičarskih, antiratnih, ženskih i drugih srodnih pokreta. Sudionici su, naravno, većinom mladi i progresivni ljudi sa željom za preobrazbom postojeće destruktivne civilizacije... Sve ove elemente možemo vrlo brzo i lako identificirati u Antonionijevom filmu, za kojeg se može reći da mjestimično ulazi i u žanr neke vrste pseudo-dokumentarca.

Nakon Antonionijevog prethodnog, vrlo uspješnog filma Blow-Up (Povećanje, 1966.), tvrtka MGM pozvala ga je na putovanje po SAD-u. Tu se rodila ideja za novi film, i vizija investitora bila je da će isti portretirati Ameriku u velikom umjetničkom stilu, te su izrazili želju za financiranjem daljnjeg rada gospodina Antonionija.

Bio je to, dakle, njegov prvi film snimljen u Americi, s proračunom od 7 milijuna dolara, što je za 1970. godinu bio popriličan budžet. Za soundtrack filma, angažirane su zvijezde toga doba po Antonionijevom izboru, uključujući Pink Floyd, Grateful Dead, Kaleidoscope, Rolling Stones...

Dogodilo se ono što nitko nije očekivao! Dan nakon premijere, novine su bile pune prilično sočnih i direktnih uvreda na račun, do jučer uvaženog talijanskog gosta Michelangela Antonionija i njegovog filma. (Antonioni se smatra, zajedno s Fellinijem, Bergmanom i Kurosawom, zaslužnim za definiranje modernog umjetničkog filma.)

Po mišljenju novinara Richarda Cohena, mračni pogled talijanskog redatelja na američki način života rezultirao je “odvratnim i nevjerojatno lošim filmom“. "Antonioni nam je ponudio svoj prezir! Vraćamo mu ga!" - bez zadrške je Cohen ovim riječima pozivao na bojkot. Iznervirani nacionalni časopisi nisu prezali od objave beskrupuloznih izjava poput: “Taj kučkin sin! Trebalo bi ga ustrijeliti!"

Vincent Canby izrugivao se iz najambicioznijih scena, nazvavši epsku scenu orgija u pustinji "nenamjerno smiješnom", a spektakularnu usporenu scenu eksplozije moderne kuće apsurdnom. Je li bila riječ o simbolici nasilnog raspada materijalno orijentiranog društva bezdušne i bogate Amerike? Je li eksplozija, skupa s lebdećim predmetima iz svakodnevnog života, bila drska asocijacija na prezir prema konzumerizmu, pa i kapitalizmu, ili se radi o umjetničkoj slobodi i otvorenoj interpretaciji? Procijenite sami.

Nakon ovakvih kritika, uslijedio je veliki financijski "flop" - samo 900 000 dolara zarade na kino blagajnama. Ipak, danas je sve više onih koji su shvatili koliko je Antonioni ovim filmom bio ispred svoga vremena, tako da se davno zasluženi kultni status, skriven ispod tepiha, vraća iz zaborava.

Pretpostavljam da su nakon ovoga investitori zaključili kako čak i veliki umjetnici mogu biti vrlo nesigurna investicija i da im ne treba dati potpuno odriješene ruke. Lekcija je to radi koje danas vjerojatno, za razliku od šezdesetih i sedamdesetih godina, umjetnička filmska ostvarenja ovakvog kalibra možemo tražiti kao iglu u plastu sijena, a o istinskoj i svrsishodnoj slobodi izričaja možemo samo sanjati.

U istom intervjuu, napravljenom s poznatim filmskim kritičarom Rogerom Ebertom za Chicago Sun-Times 1969., dakle netom prije snimanja filma, Antonioni ipak nagovješta da će Zabriskie Point biti izjava o današnjem američkom društvu, baš kao što je "Blow Up" utjelovilo atmosferu Londona 1970-ih. Naime, prije samog snimanja, zatekao se u Chicagu gdje se održavala konvencija Demokratske stranke. Ono što je tamo vidio i osobno doživio - bacanje suzavca ispred Hilton hotela, ponašanje policije, žar mladih – ostavilo je na njega snažan dojam, i prema vlastitim izjavama, na ovaj ili onaj način će se odraziti na budući film.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.