Aktualna pandemija potpuno je ogolila krajnje čudno političko stanje u Europi. Ljudska prava su nešto o čemu se neprestano govorilo i prije izbijanja pandemije, a sad svjedočimo situaciji gdje se ljudska prava nastoje pregaziti - bez da ih se zapravo pregazi? Kao da cijela Europa drhti pred idejom uvođenja obaveznog cijepljenja, a u isto vrijeme žele procijepiti svo stanovništvo. Riječ je o velikom paradoksu, ali zašto se to događa?
Ovih dana imamo novu pojavu - zaključavanje necijepljenih. Mjeru je prva uvela Austrija, a čini se da će mjeru sad kopirati i neke druge zemlje. Slovačka je najavila lockdown za necijepljene, a uskoro bi tim putem mogle ići i Grčka, Njemačka...
Upravo u vrijeme pisanja ovog teksta stigla je vijest da Austrija ide i korak dalje - lockdown postaje totalan, a i kad se ukine i dalje će vrijediti za necijepljene, a od 1. veljače, tvrde iz Beča, uvodi se i obavezno cijepljenje za sve stanovnike. Hoće li tako zaista i biti ili je riječ o još jednoj taktici, ostaje nam da vidimo. Dakako, u tom slučaju postavlja se pitanje zašto je država, u ovom slučaju Austrija, trošila sve ovo vrijeme nastojeći vlastitom narodu lažno prikazati da cijepljenje nije obavezno ako na kraju, kako vidimo, ipak biva? Dobro, može se reći da je to zato jer se epidemiološka situacija pogoršava, što je vidljivo, Austrija ovih dana obara rekorde po broju novozaraženih, no broj umrlih je ipak dosta manji nego u ranijim valovima.
Pitanje obaveznog cijepljenja je tek tema koja dolazi, fokusirajmo se za sada na mjeru koja se tiče lockdowna za necijepljene. Koja je svrha ove mjere? Zaštiti cijepljene osobe? Očito ne, pošto su zato i cijepljeni. Zaštiti necijepljene? Od koga? Drugih necijepljenih? Cijepljenih? Ili je svrha zašita ograničenog zdravstvenog sustava i bolničkih kapaciteta?
Pogledajmo što o tome kaže austrijski kancelar Alexander Schallenberg koji je uveo ovu kontroverznu mjeru: "Moj cilj je vrlo jasan, a cilj je natjerati necijepljene da se cijepe, ne da ih se zaključava".
Time je zapravo pojasnio o čemu se stvarno radi. Ovo je još jedna u nizu mjera kojima se necijepljenima nastoji život zagorčati (nešto što se ovih dana već i javno ističe kao "strategija") do te mjere da odustanu od bilo kojeg razloga kojeg još imaju i napokon se cijepe. Jasno, oni koji se ne žele cijepiti iz prkosa ovo će doživjeti kao još jednu potvrdu da moraju ustrajati u svom otporu, no, ovo je sad već igra statistike. Vlasti u svojoj namjeri da cijepe maksimalan broj ljudi znaju da će im ovakva rigidna mjera zasigurno dovesti još pokoji postotak necijepljenih među cijepljene.
Jer ovo prebacivanje iz jednog kampa u drugi može ići samo u jednom smjeru. Samo necijepljeni mogu postati cijepljeni, ne mogu se cijepljeni "odcijepiti".
Ali u tom stalnom smišljanju novih mjera kako povećati broj cijepljenih država se čvrsto drži jedne stavke, a to je da odgovornost za sve, pa i posljedice, moraju snositi sami građani, a ne država. Naime, kad bi država objavila da će ona odgovarati za bilo kakve nastale posljedice, sada i u budućnosti, broj cijepljenih vjerojatno bi se poprilično povećao. Ali države nikako da djeluju pozitivno po tom pitanju te se umjesto toga odlučuju za još veće restrikcije, kažnjavanje, prijetnje...
Sad se vode rasprave po pitanju predstavlja li ovo "zaključavanje necijepljenih" kršenje ljudskih prava - kao da je to nešto o čemu bi se uopće trebalo raspravljati? Ali kad bi ta mjera imala neki konkretan epidemiološki benefit tad bi se dalo razgovarati i na način da je takva mjera "ružna, ali neophodna". No, problem je što nije čak ni to.
Država uporno pokušava krivicu za činjenicu da epidemija i dalje traje svaliti na svoje vlastito stanovništvo, ono necijepljeno. Pokušava se njih predstaviti kao faktor koji iz svoje sebičnosti ne dozvoljava povratak u "normalno". To je, dakako, potpuno pogrešna konstatacija. Povratka u normalno nema jer su cjepiva zakazala!
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
