Vijestima tipa da je Trump pokraden, kao i onima da je Biden nesporni pobjednik izbora dolijeva se ulje na vatru. Svijet se podijelio na Trumpiste i Antitrumpiste. S obje strane ima dobrih ljudi. Europa nije odoljela modernom trenutku pa je otvorila još jednu krizu, a već ih je imala previše. Možda se slučajno tako desilo, ali s jedne strane europskog financijskog dogovora našli su se Trumpisti, a na drugoj su oni drugi.
Mađarska i Poljska nisu dale potpise suglasnosti za aktiviranje službenog usvajanja sedmogodišnjeg proračuna i fonda za ekonomski oporavak, ukupno više od 1.800 milijardi eura. Taj paket je s teškom mukom ugovoren u srpnju, nakon višemjesečnih razgovora i maratonskog summita u Bruxellesu, ali o tome detaljnije nešto kasnije. Najprije o velikim krizama koje drmaju Europu. Ima ih previše da bi se o njima moglo detaljno diskutirati na sutrašnjem video-summitu lidera EU.
Neumitno istječe rok za postizanja trgovinskog sporazuma o Brexitu i sve je manje izgleda da će uopće biti nekakvog dogovora. To ne bi prouzročilo značajnu štetu samo u Velikoj Britaniji, nego i u EU. U tijeku je vrhunac pregovaračke krize, a glasanje Europarlamenta o eventualnom dogovoru za ustrojstvo odnosa nakon Brexita, odgođeno je za 28. prosinac. No, veliko je pitanje hoće li se imati o čemu glasati.
Druga po redu, ali ne i po veličini krize je teroristička prijetnja, koja traje godinama, ali je u posljednje vrijeme poprimila još strašniji oblik. Saznali smo za odsjecanje ljudskih glava u europskim prijestolnicama. Kako uopće odgovoriti na to? Kako se osigurati za božićne blagdane?
Pitanje europske sigurnosti dodatno je poljuljano izbornom krizom u Americi, a Francuska i Njemačka različito vide buduću ulogu SAD-a u strateškoj obrani EU. Pariz zagovara svojevrsnu stratešku autonomiju, a Berlin poručuje kako ne treba pothranjivati iluzije da EU može imati sigurnost, stabilnost i prosperitet bez NATO-a i SAD-a. Teško je reći koja procjena ima duži rok, ali su transatlantske veze europska realnost.
Tu je i sveprisutna pandemija koja poput goriva raspaljuje sve spomenute krize. Otvoreno je i pitanje temeljnih građanskih prava i sloboda u EU, jer su u nekim zemljama članicama, kao u Grčkoj, na snazi privremene zabrane javnih okupljanja, zbog opasnosti od širenja zaraze korona virusom. Pojedini zastupnici Europskog parlamenta upozorili su da bi u nekim zemljama moglo doći do rizika od zlouporabe takvih mjera. Grčka oporba tvrdi da je otvorena Pandorina kutija, te da je zapravo riječ o zabrani prosvjeda.
Dakle, financiranje, Brexit, terorizam, strateška nesigurnost i prosvjedi. To su pet aktualnih kriza koje se otimaju kontroli. A sve to zajedno dodatno je katalizirano zdravstvenom krizom velikih razmjera, javnim dugovima koji idu u nebo, te najvećim ekonomskim padom od Drugog svjetskog rata. Kako bi se to uopće moglo riješiti?
Ne treba vjerovati političkim i burzanskim špekulantima koji nas uvjeravaju da će cjepivo riješiti sve. Samo ne gubite nadu, poručuju nam. To može izgledati podjednako naivno vjerovanje, kao da bi narkoman mogao riješiti svoje debele probleme tako što će si ušpricati još heroina. Cjepivo bi moglo eventualno izliječiti svijet od korone, ali će taj proces vjerojatno potrajati godinama.
S druge strane svijet se već previše zadužio. Prema današnjim službenim podacima MMF-a, centralne banke diljem svijeta već su izdale 19.500 milijardi dolara na ime kriznih programa potpore ekonomiji. To je već previše novca da bi se mogli praviti ozbiljni planovi za njegovo vraćanje u roku koji ljudski život može obuhvatiti, pa je s te strane logično i da se zagrabi još. No, doima se da ovog puta to ne može proći bez teških posljedica, kako je znalo prolaziti zadnjih godina. Recimo u slučaju bankrota Grčke ili globalne financijske krize 2008.
Vratimo se najnovijem od bezbroj otvorenih pitanja u Europi, onom o ratificiranju dogovora o raspodjeli 18 stotina milijardi eura. Varšava i Budimpešta ne žele pristati da se isplata novca iz spomenutog paketa uvjetuje mehanizmom vladavine prava. Oni strahuju da bi to moglo omogućiti Bruxellesu da im zakoči financiranje, ako EU procjeni da se ne vladaju sukladno vladavini prava. Takve ocjene Vijeće i Parlament EU mogli bi izvući na bazi odnosa ove dvije države prema prihvatu migranata ili legaliziranju istospolnih brakova, naprimjer.
To su glavni strahovi Mađarske i Poljske, a njihov glavni argument je – potpisat ćemo sve što je usuglašeno u srpnju, ali ovoga nije bilo. Na njihovoj strani je premijer Slovenije Janez Janša koji kaže da se dogovor mora poštivati u svojem obliku iz srpnja. Glede principa vladavine prava on je odbacio pisanje medija da te dvije zemlje ne prihvaćaju vladavinu prava, jer države u kojima se to ne poštiva nisu niti mogle postati članice Europske unije. Imajući u vidu povijest pregovaračkih poglavlja 23 i 24, Janšin rezon djeluje čvrsto.
Glavni napad na Mađarsku i Poljsku došao je iz Njemačke. MVP Heiko Mass rekao je da je bolje da ne kaže što misli o njihovom vetu na proračun i krizni fond. Na kraju je kazao da Njemačka kao predsjedavajuća EU ima ulogu medijatora u ovoj situaciji, te da vjeruje u brzo rješenje problema. Njemački ministar za europske poslove Michael Roth rekao je da nema opravdanja za dalja odlaganja i da se svi moraju ponašati odgovorno. Nije vrijeme za veto, nego za solidarnost, kaže Roth. Što bi se tome moglo prigovoriti?
A evo što je pisalo u srpnju o vladavini prava. Da će financijski interesi Unije biti zaštićeni sukladno principima ugrađenim u Sporazum o Uniji, posebno vrijednostima iz člana 2. I da Vijeće EU posebice naglašava značaj poštovanja vladavine zakona, te da će na temelju ove pozadine biti uveden režim uvjetovanja za zaštitu EU proračuna Sljedeće generacije.
U spomenutom članu 2. piše da se Unija temelji na vrijednostima poštivanja ljudskog dostojansva, slobode, demokracije, vladavine zakona i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, kao i da su ove vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam i nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i ravnopravnost žena i muškaraca. Doista to piše.
Uzimajući u obzir prethodno, od srpnja do studenog formulirano je da je za odluku o kažnjavanju neke zemlje, i smanjenju ili obustavi isplate sredstava, potrebna kvalificirana većina u Vijeću EU. Neki to vide kao sigurnosnu kočnicu koja ne omogućava zapadnim i zemljama sa sjevera da izglasaju kažnjavanje istoka i juga. Viktor Orban to vidi drukčije. On je ocijenio da ne može pristati na predloženi mehanizam sankcioniranja, jer tako definiran koncept pruža mogućnost za političke zlouporabe. Teško je reći da Orban nije u pravu kada spominje mogućnosti. Istodobno, on koristi pogodnost što je za usvajanje financijskog paketa neophodan konsenzus, pa pokušava izvući iz toga neku korist.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
