Aleksandar Lukašenko, koji je ne tako davno s visokim američkim dužnosnicima dogovarao kupnju američke nafte, ljut zbog činjenice da mu ekonomski stisnuta Rusija ne želi više izlaziti u susret s povlaštenim cijenama energenata, sada se brzo prisjetio savezničkih odnosa s Moskvom. Štoviše, u novom intervju za ruski RT sebe i ruskog predsjednika Vladimira Putina stavlja u isti položaj ističući kako je ovaj "vanjski napad" na Bjelorusiju zapravo odskočna daska za napad na Rusiju, odnosno njega i Putina zajedno.
U intervjuu za RT nakon govora u zapadom bjeloruskom gradu Grodno (u blizini granice s Litvom i Poljskom) poručio je kako se on i Putin "slažu oko toga" da vanjske sile nastoje iskoristiti političku krizu u Bjelorusiji kako bi nakon toga krenule na Rusiju.
"U Rusiji u medijima stalno čujemo: 'U Bjelorusiji ovo, u Bjelorusiji ono...'. Ali to se događa ovdje, na ruskoj zapadnoj granici", poručio je Lukašenko. "Vrši se pritisak na nas, proganja nas se. Ja i Putin smo složni oko toga da nas proganjaju ovdje kako bi nakon toga skočili na Rusiju. To je odskočna daska i moramo je uništiti. Slažemo se oko toga i ja i Putin", rekao je.
Sudeći prema njegovim izjavama u koordinaciji je s Putinom. "Nismo na početku organizirali pro-vladine skupine jer sam čuo da planiraju napade na naše pristaše. Nisam htio da bude ozlijeđenih. Zato smo inicijalno pauzirali. Možda smo i previše oklijevali. Moram se zahvaliti svom prijatelju Putinu koji mi je rekao: 'Čuj, zašto si tako tih?', rekao sam mu: 'Čuti ćeš me uskoro'. I sad me čujete", rekao je.
Između redaka Lukašenko zapravo potvrđuje kako je ova kriza, koja je ozbiljno ugrozila njegov opstanak na vlasti (htio on to priznati ili ne), dovela do jednog novog i naglog zbližavanja Minska i Moskve. Kako i ne bi? Lukašenko zna da mu je ruska potpora jedina slamka spasa u ovoj situaciji i da se ovime označava kraj njegove "neposlušnosti prema Moskvi".
To mu zasigurno nije lako palo, no još bi mu i teže "pao" pad s vlasti, tako da zapravo Lukašenko ni ne može više birati - ako želi ostati na vlasti morat će se vratiti (par godina) unatrag i raditi što mu iz Moskve kažu. On sam već i potvrđuje da radi što mu Putin kaže te na taj način daje do znanja da je njegova sudbina sada u rukama Kremlja.
Lukav je Lukašenko. On zna da je ovakav njegov nastup nešto na što će ruski vrh posebno obratiti pažnju, da će se sada jače angažirati oko toga da ga se održi na vlasti. To je nešto što bismo mogli nazvati "Assad-efekt" - vidjeli smo u Siriji da je Rusija spremna učiniti jako puno ako zauzvrat dobiva jednu poprilično lojalnu sferu utjecaja. Bjelorusija je za Rusiju pak, bez dvojbe, još daleko važniji geostrateški teritorij. Dvije zemlje dijele oko 680 kilometara granice na istoku Bjelorusije, a na zapadu ruska eksklava Kalinjingrad nalazi se na svega 64 kilometra od bjeloruske granice (između se nalaze granice Poljske i Litve).
Ako Lukašenko dobiva "upute" od Putina što mu je dalje činiti, kakve su to upute? Nije teško pretpostaviti - iste one koje je ruski vrh slao i Viktoru Janukoviču u Kijevu prije no što je ovaj srušen s vlasti: "Bori se i opstani".
Lukašenko je danas pak najavio kako će dati zatvoriti tvornice u kojima je došlo do štrajka i prosvjeda radnika. Također je rekao da će radnici koji su štrajkali biti otpušteni. "Od ponedjeljka stavljamo te tvornice pod ključ, zaustavit ćemo mi to. Ljudi će se smiriti i tek kasnije ćemo vidjeti tko će se vratiti natrag na posao", poručio je.
Lukašenko će sada ići onoliko daleko koliko zna da će mu Rusija to namiriti. Ako je u razgovoru s Putinom dobio nekakvu potvrdu da "slobodno zatvara" tvornice i ne brine za posljedice, jer će Rusija kasnije "pomoći", onda će biti i spremniji na radikalne poteze.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
