I dalje se nekome može dojmiti da je manje više sve u redu, ali čovječanstvo je na rubu. Sve je otvoreno. Pad burze, inflacija, glad, ratovi, klimatske katastrofe, nove pandemije i otuđenja. Sve nabrojano je u igri. Nema mjesta panici, ali to je današnjica. A koji bi bio najbolji mogući scenarij? I ovo je pitanje otvoreno, ali o tome možemo i kasnije. Najprije, hoće li biti inflacije? Hoće li kruh doista koštati 200 dolara, kako su neki investitori s Wall Streeta lakonski spominjali na početku pandemije?
Rastuća inflacija u SAD je zagonetka za centralnu banku (FED), upozorio je nedavno čuveni Nouriel Roubini, profesor ekonomije iz New York-a. On kaže da vjeruje da rast inflacije neće biti privremen, kako je FED dugo uvjeravao javnost. I ne samo FED. Inflacija će biti uporna, ocijenio je Roubini, poznat i pod nadimkom Dr. Doom. On skreće pažnju na ogroman monetarni i fiskalni poticaj, mnogo veći i dugotrajniji nego onaj nakon financijske krize 2008.
Profesor je dakako govorio o 6.000 milijardi dolara državnog novca. Zapravo, od početka pandemije građanima, poduzećima i ustanovama uplaćeno je 4.000 milijardi dolara. Još dvije tisuće milijardi krenulo je iz Bijele kuće u Kongres na usvajanje. Vidjet ćemo još što od toga može ispasti, ali FED i ne tvrdi da ima kontrolu nad situacijom. Šef Federalnih rezervi Jerome Powell izjavio je prije tri dana da je FED spreman intervenirati ako se inflatorna spirala otme kontroli.
Možemo biti sigurni da su riječi pažljivo i profesionalno izabrane. Predsjednik američke centralne banke valjda ne bi niti spomenuo mogućnost 'dugotrajne inflacije i inflatornih očekivanja izvan postavljenih ciljeva' da nije želio da se to čuje. Može se zaključiti da je prijetnja inflacijom u Americi realna. Tiskanje dolara je raketno gorivo za inflaciju, a cijene deficitne robe skaču u nebo. Rabljeni automobili u Americi poskupjeli su za 45 posto u prošlih godinu dana, a indeks potrošačkih cijena u SAD-u narastao je u lipnju do 5,4 posto.
Fenomen rasta cijena rabljenih vozila objašnjava se globalnom nestašicom čipova za računala koji se ugrađuju u nove automobile. Manje auta se proizvodilo i kada tvornice mjesecima nisu radile zbog pandemije. Pad ponude novih auta na tržištu, pokrenuo je prodaju starih. Slična pojava zabilježena je i u Velikoj Britaniji, iako je tamo rast cijena rabljenih vozila 5,6 posto, a inflacija 2,5 posto.
Čipova će trebati sve više, jer smo duboko zagazili u digitalni svijet i nastavljamo gaziti sve dublje. Nije tajna da će digitalizacija u konačnici značiti efikasnu društvenu kontrolu u svim pravcima. Kao i efikasnu kontrolu novčanih tokova, uključujući digitalne valute. Sve zajedno moglo bi rezultirati apsolutno efikasnom naplatom dugova od malog čovjeka. A prema službenim podacima javni dug SAD-a prije točno godinu dana bio je 20.570 milijardi dolara.
Ukupni javni dug čitavog svijeta je 281.000 milijardi dolara, što je 355 posto globalnog BDP-a. Najviše ikada. Opet službeni podatak, s kraja prošle godine. Što ovo praktički znači? To znači da kada bi čitav svijet tri i pol godine samo radio i stvarao, a da ništa ne troši, niti za hranu niti za bilo što drugo, onda bi to bilo veliko kao taj dug. A ako bi četiri milijarde ljudi vraćalo 281.000 milijardi svatko bi trebao vratiti po 70.250 dolara. Toliko smo u prosjeku dužni.
Olakotna okolnost trebalo bi biti što se dug ne mora isplatiti odjednom, nego može na rate. Rutinska je praksa da se dug vraća kroz novo zaduživanje. Centralne banke u Americi i Europi drže se takozvanih nultih kamata, što novac čini jeftinim i stimulira dalje zaduživanje. Sve dok je dužnik u mogućnosti uredno servisirati svoja dugovanja, ovaj sustav funkcionira. U protivnom slijedi bankrot. Bankrot pojedinca, poduzeća ili države, svejedno je. Tako stoje stvari u globalnoj ekonomiji. Zaduživanje je stil života. Najveći od malobrojnih izuzetaka je Kina. Ona proizvodi viškove. I pozajmljuje novac drugima.
Vratimo se na trenutak čipovima. U njihovu proizvodnju ulažu se ove godine stotine milijardi dolara. Uglavnom u Kini i na Tajvanu, ali i u Americi. SAD je i dalje službeno najveća ekonomija svijeta i ima uvjerljivo najveći vojni budžet, što je i dalje čini prvom silom svijeta. Vrijeme je da se spomene i Rusija. Njena ekonomija izlazi iz recesije, dok je javni dug zemlje skromnih 208 milijardi dolara. Pred Rusijom je strateški ekonomski izazov, budući da se do točke ključanja podgrijava ideja napuštanja eksploatacije fosilnih goriva i globalna transformacija u održivu energiju.
Bez obzira na to što ne impresionira brojkama, Rusija igra velike igre. Putin je ležerno reagirao na Bidenovu izjavu: 'Određena kritična infrastruktura treba biti zabranjena za cyber napade. Točka'. Tako je rekao Biden, a Putin je odgovorio da njihovi razgovori o cyber sigurnosti moraju biti 'profesionalni i depolitizirani', kao i da on sam podupire 'dubinsku i konstruktivnu' suradnju po tom pitanju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
