Koncept globalizma ima svoje pristaše i svoje kritičare, svoje prednosti i svoje mane, ali nema sumnje da je riječ o pristupu "upravljanja svijetom" koji je prihvaćen/nametnut kao ne samo dominantan već i jedini. Razumljivo, moderna ekonomija kao takva može jedino u okvirima globalizma i egzistirati. Promjena tog koncepta zahtijevala bi velike transformacije vertikalno i horizontalno, ali dok sustav "funkcionira" - odnosno dok transnacionalni kapital zarađuje - nitko na poziciji moći neće isti dovoditi u pitanje. Ali problemi se gomilaju. Međusobna, gotovo totalna, ovisnost ekonomija znači da se problemi šire globalno brzinom virusa ili još i brže.
Svaki problem u nekoj od najvećih ekonomija svijeta odrazit će se na cijeli svijet po principu "kad ona kihne, svi će se prehladiti". To se dogodilo i 2008. s velikom financijskom krizom u SAD-u koja je devastirala svijet i bacila milijune u siromaštvo (iz kojeg se mnogi ni do danas nisu izvukli - za njih je ova kriza postala permanentna). Danas pak imamo višestruki problem u Kini, ekonomski i energetski. Usporavanje kineske ekonomije je nešto što ćemo svi osjetiti, a za početak dovoljna je samo najava istog pa da se strah zakotrlja svijetom. No, prije toga osjetit ćemo aktualnu veliku kinesku energetsku krizu jer o njoj, posredno, ovisit će i toliko toga diljem svijeta.
Kineska energetska kriza traje već mjesecima, još od lipnja traju povremene redukcije struje, a situacija je sad izraženija. U međuvremenu energetska kriza počela je udarati i po Europi, a razlozi su slični i povezani. Naime, i Europa i Kina ambiciozno su krenule s idejom smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima te su određeni koraci već implementirani. Taj proces prebacivanja na obnovljive izvore energije zasigurno jest važan korak u očuvanju Zemlje i života na njemu, ali bilo bi naivno vjerovati da neće biti posljedica. Smanjenje obujma proizvodnje energije iz fosilnih goriva (nafta i plin) dovelo je do povijesno niskih razina zaliha ovih energenata, a na to se nadovezala poprilično kaotična regulacija još uvijek aktualnom covid pandemijom.
Moglo se pretpostaviti da će zapadne zemlje, glavni potrošači sveg proizvedenog, krenuti s ne baš promišljenim i poprilično naglim otvaranjem ekonomija. Teško je reći da se to čini iz zdravstvenih razloga jer, sudeći po brojkama, opasnost od koronavirusa nije prošla (unatoč cijepljenima), ekonomije se otvaraju jer je zaključeno - točno - da će iste masovno propasti ako se to hitno ne učini. Čak bi se moglo reći da je na sceni još jedno panično spašavanje sistema koji već dugo vremena pokazuje previše kontradikcija da bi bio održiv, no ostavimo to za neku drugu temu.
Veliko otvaranje ekonomija je rezultiralo, jasno, velikom i eksplozivnom potražnjom, a nestašice su u skoro pa svim domenama. Od Kine se, kao i zadnjih nekoliko desetljeća, očekuje da hitno proizvede sve što zapadna tržišta žele. Kina, koja se pak transformirala u jedan ogroman proizvodni pogon (koji i nije baš idealno balansiran) "bacila se na posao", ali u cijelom tom procesu se zaboravlja da osnovnih sirovina - energije - nedostaje. Zapravo zna se, ali nije poznato tko bi trebao ovu situaciju spašavati!
Ponuda i potražnja sad su učinile svoje i raketirale cijenu ugljena i prirodnog plina na rekordno visoke cijene - u trenutku dok temperature diljem Kine počinju naglo padati. Mnoge tvornice i kućanstva diljem Kine mogli bi ostati bez energije dok temperature padaju ispod nule.
U više od deset kineskih provincija stanje je već sad teško. U nekima naređuju tvornicama da prekinu s radom na nekoliko dana svakog tjedna (jasno, ovo će izazvati dodatni kaos u globalnom logističkom lancu).
Dakako, nije isključeno da će ovo imati i političke posljedice po Kinu što bi, jasno, nekim njezinim rivalima itekako odgovaralo. Reakcija kineskih građana je očekivano loša, pogotovo zbog činjenice da isključivanja struje dolaze bez najave te zatim traju satima, a ponekad i danima. Kompanije koje prodaju agregate u Kini doživjele su dramatičan porast prodaje, a neke od njih već su prodale i sve svoje zalihe.
Što pak rade kineske vlasti? Očekivano, naredili su veliko povećanje proizvodnje ugljena. Više od 100 rudnika dobilo je hitno odobrenje za povećanjem proizvodnje. Dionice velikih proizvođača ugljena u Kini - kao što su China Coal Energy i Shanxi Coking Coal Energy - su se gotovo udvostručile ove godine.
Nadalje, Peking se odlučio na liberalizaciju cijene struje bez presedana. Naime, vlasti su do sad nastojale strogo regulirati ovo tržište, ali to pak dovodi do situacije da neke elektrane obustavljaju proizvodnju jer im jednostavno postaje neisplativo (zbog naglo rastuće cijene energenata). Na temelju ove nove odredbe cijena struje smije fluktuirati do 20% od bazne razine, a za energetski intenzivnu industriju (kao što su čelik i cement) cijenu će u potpunosti određivati tržište i neće biti ovih ograničenja od 20%.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
