Čelnici država i vlada Afričke unije i Europske unije susreli su se u Abidjanu, gospodarskom središtu Obale Bjelokosti, kako bi raspravili budućnost europsko-afričkih programa i ulaganja u mlade. Iako je ovaj susret izazvao malo pozornosti u javnosti, iznimno je značajan jer su dva kontinenta vrlo povezana. Uzroke mnogobrojnih problema među njima treba rješavati, što bi bila velika novina jer su Europljani uglavnom suočeni s posljedicama tih poteškoća. Suočavanje s uzrocima može biti dug i težak proces, ali susret u Abidjanu je moguća obratnica. Velika migracija afričkog stanovništva u Europu uvjerilo je mnoge europske vlade na potrebu pregovaranja i suradnje s afričkim državama. Protekla su desetljeća pokazala da nadzor granica i njihovo zatvaranje nisu dostatni. Ostvarivanje suradnje s afričkim državama dalo bi mladim Afrikancima mogućnost budućnosti na vlastitom kontinentu.
Stoga je glavna rasprava susreta upravo poboljšanje mogućnosti za mlade Afrikance. Privatni ulagači sa Zapada su najviše potrebni, ali oni osobito imaju dugogodišnji skeptičan pogled na Crni kontinent, obilježen despotizmom i gospodarskom stagnacijom. Izravna njemačka ulaganja, primjerice, pala su između 2012. i 2015. godine, a njemačke tvrtke značajno više ulažu u manje europske države poput Mađarske nego li u cijelu Afriku (uz izuzetak Južnoafričke republike). U Africi danas živi oko 1,2 milijarde ljudi, a 60 posto njih mlađe je od 25 godina. Prema procjeni Afričke unije, trećina mladih nema posao, a prema očekivanjima Ujedinjenih naroda, do 2050. godine broj stanovnika u Africi će se udvostručiti.
Samo u ovoj godini je više od 137 tisuća ljudi pobjeglo u Europu zbog siromaštva, gubitka perspektive i ratova. Oni koriste kaos u sjevernoj Africi, napose u Libiji, za nezakonito kretanje na opasan put preko Sredozemnog mora. Osim toga, u studenom je na vidjelo izašla cijela strahota odnosa prema afričkim migrantima u Libiji, što je navelo mnoge države na stavljanje većeg naglaska na prijetnje migrantima. Iz Libije su procurile snimke migranata koji se prodaju kao robovi, pa su afričke vlade silno počele opozivati svoje diplomate iz Tripolija, a prosvjedi su započeti u Francuskoj, Senegalu i Beninu. Predsjednik Obale Bjelokosti Alassane Ouattara pozvao je na suđenje libijskim trgovcima roblja na Međunarodnom kaznenom sudu. Libijske vlasti su obećale istragu, ali je i Europska unija postala ciljem bijesa i frustracija, smatrajući institucije Europske unije krivima što su afrički migranti predani na milost i nemilost libijske uprave.
Susret bi trebao biti znak novog načina zajedničkog rada prema cilju jednakopravnog partnerstva. Osobit je znak ovog susreta prethodna afrička turneja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Francuska, kao bivša kolonijalna sila, ima čvrste veze s velikim brojem afričkih zemalja, te koristi diplomaciju bliskosti kako bi započela izravan dijalog s narodnima tih zemalja. Macron se nastoji prikazati kao bliski prijatelj i član obitelji tih naroda, lukavo stavši na čelo europskog prodora prema Africi. U Obali Bjelokosti su bili također njemačka kancelarka Angela Merkel i predsjednik Europske Komisije Jean-Claude Juncker, koji su svi pristupili afričkim zemljama s riječima jednakopravnosti u odnosima. O tom poštenijem odnosu i partnerstvu s Afrikom Macron je govorio u glavnom gradu Burkine Faso Ougadougouu, netom prije dolaska u Abidjan.
Takav narativ je prije svega licemjeran. Svima je poznato da će se stanje na afričkom kontinentu vrlo sporo mijenjati, te da će to biti mukotrpni koraci. Najvažniji su oni koji vode poštenijoj robnoj razmjeni, boljem razvoju infrastrukture, vladavini prava i borbi protiv korupcije. No, na europsko tržište će teško penetrirati afrička roba manje kvalitete i bez potrebnih ispitivanja i dozvola. Infrastrukturu ionako grade Kinezi kojima se živo fućka za vladavinu prava i borbu protiv korupcije, dva postulata na kojima i zemlje Europske unije često padaju, ali zato spremno traže od drugih potpuno držanje uz te preduvjete demokratskog razvoja. Kao i uvijek na ovakvim skupovima, malo je toga konkretnog dogovoreno, osim jedne istine: budućnost Afrike i Europe međusobno je usko povezana.
Zašto je peti susret dviju Unija u Abidjanu bio od tolikog interesa visokih europskih dužnosnika i čelnika moćnih država, prije svega Francuske i Njemačke? Odgovor nije u njihovoj spremnosti za pomoć, već u pritisku koji osjećaju u svojim državama od stranaka krajnje desnice i raspravama o imigraciji. Italija je, uz Maltu, prva zemlja na udaru vala tih migracija, a njezina vlada je pri vrhu europskih zemalja koje žele usporiti migrantski val. Ujedno se u Italiji početkom iduće godine održavaju izbori, a populistički Pokret pet zvijezda vodi na ispitivanjima javnog mnijenja, zajedno uz rast euroskeptične i protuimigrantske Sjeverne lige. Najviše što europske delegacije nisu htjele jest da se susret u Abidjanu pretvori u konferenciju o migraciji, ali je ta tema stalno visjela u zraku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
