"Ali Ukrajina ne želi mir, samo nastavak rata": O širenju otpora Kijevu unutar NATO-a, daleko izvan trenutačno usamljene Budimpešte
Otkako traje rat u Ukrajini mnogi ističu kako je ruska agresija pridonijela jačanju NATO-u, odnosno dodatnom zbližavanju (i širenju - Finska je postala nova članica, a uskoro, ako Turska odobri, bit će i Švedska) zemlja članica. Zaista, ne tako davno prije rata imali smo izjave poput one francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji je rekao kako je NATO "klinički mrtvac".
Dakako, Macron je u ovoj tvrdnji želio skrenuti pažnju na navodno distanciranje Amerike i Europe za vrijeme vladavine Donalda Trumpa te je brzo promijenio mišljenje nakon što je na vlast u Washingtonu došao Joe Biden.
Nema sumnje da rat u Ukrajini jest "zbio redove" NATO-a, da zemlje članice naglo povećavaju izdvajanje za vojsku (što pak financijski najviše ide na ruku SAD-u koji je najveći proizvođač naoružanja), da su generalno ujedinjenje oko ideje da se Ukrajinu treba "podržavati koliko god bude potrebno" - no, nisu baš sve toliko enuzijastične po tom pitanju, postoje određene značajne iznimke.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.