Sjevernokorejsko testiranje hidrogenske bombe 6. siječnja i testiranje dalekometnog projektila 7. veljače ove godine naišli su na iznenađujuće žestoke reakcije iz Seula i Washingtona. Već mjesecima, zapravo tijekom cijele 2016. bombardirani smo vijestima kako Sjedinjene Države planiraju razmjestiti napredni antiraketni THAAD sustav u Južnoj Koreji kako bi ju zaštitili od njenog sjevernog susjeda.
Tom mjerom, uz pooštrenje režima sankcija, Amerikanci planiraju zaštititi Južnu Koreju i svoje pozicije u istočnoj Aziji. Takve namjere dovode do vatrenih protivljenja i zabrinutosti Kine i Rusije. To je priča koja se vrti već duže vrijeme u medijima iako se rijetko kada detaljno analizira THAAD sustav. Sve je započelo još u listopadu 2015. kada je južnokorejska predsjednica Park Geun-hye bila u posjeti Bijeloj kući. Tada je prvi put zatražila napredno oružje, a službene konzultacije Washingtona i Seula o mogućem slanju THAAD sustava na Daleki istok su započele 4. ožujka ove godine.
Treba se postaviti pitanje u čemu je štos? Kakav je to antiraketni sustav kojega Južnokorejci i Amerikanci žele na Korejskom poluotoku, a Kineze i Ruse od njega hvata strah i panika? Tolika nelagoda i nervoza se javlja u Pekingu da je kineski veleposlanik u Seulu zaprijetio svojim domaćinima da bi implementacija THAAD-a trenutno uništila bilateralne odnose dvije zemlje.
Pokušat ćemo odgovoriti na pitanja što je, čemu služi i kakva je politička važnost sustava oko kojeg se stvara toliko buke. THAAD ili punim imenom Terminal High Altitude Area Defense system, napredni je antiraketni sustav, antiraketni štit, koji je konstruiran kako bi presretao i uništavao rakete kratkog, srednjeg i dugog dometa u njihovoj završnoj fazi pristupom pogodi-uništi (hit to kill). "To je tehnički najnapredniji obrambeni raketni sustav na svijetu" - izjavio je Alan Wiernicki pukovnik američke vojske. "Zapovjednici i naši saveznici to znaju što dovodi do toga da je THAAD sustav globalno jako tražen".
Sustav je relativno nov. Počeo se proizvoditi 2008. a ušao je u službu već sljedeće godine. THAAD i drugi sustavi poput njega, uključujući sustav za presretanje projektila Patriot Advanced Capability (PAC-3) (kojeg je nedavno nabavio Japan), dizajnirani su na način da pogode naciljani projektil dok se on spušta prema tlu, a ne dok se uzdiže prema nebu. THAAD funkcionira na sličnom principu kao i ostali sustavi za presretanje ili sustavi zemlja-zrak.
Sastoji se od uređaja za lansiranje, presretača (raketa), radara i upravljačke kontrole. Upravljačka kontrola i pomoćna oprema identificiraju, provjeravaju i pokreću uređaj za lansiranje. Lansirni uređaj ispaljuje raketu koja koristi kinetičku energiju kako bi uništila dolazni projektil. Jednostavnije - rakete se susretnu u zraku i dolazi do sudara i eksplozije.
THAAD baterija sastoji se od devet lansirnih uređaja s osam raketa s dva pokretna taktička operacijska centra i X-band radarom. Jedna THAAD raketa teži 900 kg, duga je 6.17 m i ima promjer 34 cm, posjeduje operativni doseg 30-200 km i raspon visine 40-150 km. Projektil može putovati brzinom više od Maha 8 što ga stavlja u hipersoničnu kategoriju (THADOV kreator tvrtka Lockheed Martin je zainteresirana za razvoj proširenog sustava koji bi mogao presretati hipersonične letjelice uključujući kinesku WU-14). X-band radar može otkriti i pratiti konvencionalni balistički projektil na udaljenosti od 4000 km i balističke projektile sa prikrivenim signalom na 2000 km.
Južnokorejski i američki dužnosnici razmatraju brojne lokacije na Korejskom poluotoku na kojima bi se mogao razmjestiti THAAD. Moguće lokacije su kod grada Daegua a druga blizu Pyeongtaeka oko 40 milja od Seula ali i ostala mjesta se razmatraju.
THAAD je konstruiran za presretanje projektila na velikoj visini u njegovoj završnoj fazi što znači da je prilagođen i namijenjen većinom za obranu od srednjih i dalekometnih balističkih projektila (ili drugih oružja za masovno uništenje) dok je slabo ili nikako iskoristiv protiv kratkometnih balističkih projektila taktičkog dometa a upravo takve bi mogla ispaliti Sjeverna Koreja. Povrh toga, THAAD ne može učiniti doslovce ništa sa stvarnim opasnostima koje predstavlja sjevernokorejsko topništvo. Kad se to zna, onda je jasno da u odnosu na prijetnju koju predstavlja Demokratska Narodna Republika Koreja, THAAD-ova uloga je simbolična i malo toga može učiniti da zaštititi Republiku Koreju.
Međutim, prije razmatranja što THAAD može ili ne može treba pogledati što dužnosnici Južne Koreje, SAD-a, Kine i Rusije tvrde o sustavu. Njihovi pogledi su potpuno suprotni.
Tijekom posjeta Pekingu ranije ove godine, američki državni tajni John Kerry je objasnio da SAD "nisu gladne ni anksiozne niti gledaju mogućnost da razmjeste THAAD". "THAAD je čisto obrambeno oružje. Potpuno je sposoban oboriti balistički projektil kojeg presretne. Služi za obranu SAD-a. Ako uspijemo denuklearizirati Korejski poluotok nema potrebe za razmještanjem THAAD-a."
"Kina se protivi trenutnim potezima Washingtona da razmjesti THAAD sustav u Južnoj Koreji" - izjavio je admiral Sun Jianguo, zamjenik šefa kineskog glavnog stožera na sastanku Azijskog sigurnosnog summita u Singapuru u lipnju. "To će naštetiti sigurnosti u regiji." Budući da sam i sam vojnik svjestan sam značenja raspoređivanja. Rasporediti THAAD na Korejskom poluotoku je pretjerana mjera koja daleko prekoračuje trenutne američke obrambene kapacitete."
Sun je izrazio protivljenje svoje zemlje južnokorejskom ministru obrane Han Min-koou na marginama summita. Izjavio je da bi to narušilo kineski strateški interes i još jednom podvrgnulo bilateralne odnose neslaganju. U odgovoru, ministar Han je rekao da Kina precjenjuje THAAD, a diskusija o njegovom raspoređivanju proizlazi iz potrebe kako bi se branilo Južnu od Sjeverne Koreje, a on bi trebao ciljati samo sjevernokorejske projektile. Ako je vjerovati Hanu Južna Koreja nedvojbeno posjeduje volju da rasporedi sporni sustav.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
