Ako će se ići za pregovarački stol Sjeverna Koreja za njim želi što bolji položaj. To je jedna od interpretacija za raketu koja je sinoć preletjela Japan. To je, prema nekima, interpretacija za gotovo svaki radikalniji sjevernokorejski potez. Priča ide otprilike ovako - Sjeverna Koreja želi ustupke, uključujući i stranu pomoć, a s vremenom je naučila kako to dobiti: prijetnjama. Te prijetnje uključujući nuklearne, a sada i balističko raketne (treća faza je, dakako, ona najopasnija: raketno nuklearna).
No, je li zaista baš tako? Lako je Sjevernu Koreju proglasiti suludom hegemonijom koju valja hitno zaustaviti prije nego ova nuklearno zarati s ostatkom svijeta, ali to je interpretacija na razini stripova za djecu i tinejdžere. Razlozi su dublji i konkretniji.
Podsjetimo, većina - zapravo sve - zemlje svijeta osuđuju sjevernokorejski nuklearni program koji je dokazano vojne prirode. Nuklearno oružje i njegova proliferacija zaista jesu ogroman problem za cijelo čovječanstvo, u to nema nikakve sumnje. No, stvari ipak moramo staviti u kontekst. Zadnjih 10-ak godina, što vojno, što indirektno, zapadne sile srušile su niz država koje se nisu uklapale u njihovu sliku svjetskog poretka. Ponekad se ove činjenice stapaju u našu svakodnevicu jer to je svijet u kojem živimo već duže vrijeme, no treba imati na umu da ono što se odvija od početka stoljeća nije samo "rušenje režima" već i stotine tisuća mrtvih.
Ako je zaista počela "sezona lova" na nesklone države, ima li većeg kandidata za uništenje od Sjeverne Koreje? Da ni ne spominjemo enormnu anti-sjevernokorejsku propagandu koja je poprimila tolikog maha da je već postao "trend" upasti s novinarskim kamerama u Pjongjang i prikazati ga kao najveći pakao na planeti. Istina, mnoge stvari u Sjevernoj Koreji zaista ne funkcioniraju kako bi trebale i žestoko inzistiranje na službenoj "Juche" doktrini svakako je pridonijelo mnogim problemima koji su se naročito manifestirali 90-ih godina nakon pada Istočnog bloka.
Imajući sve ove podatke u vidu, kao i brutalnu povijest korejskog poluotoka u 20-om stoljeću, ne treba aplaudirati, ali donekle se može razumjeti zašto Pjongjang želi imati nuklearni arsenal na raspolaganju. Recimo samo kako je mogućnost invazije poprilično umanjena tim čimbenikom. Nije Sjeverna Koreja jedina koja se nastoji oduprijeti prijetnjama uz pomoć nuklearne sile, istu stvar napravio je i Izrael koji je vodio nekoliko žestokih sukoba sa susjednim arapskim zemljama. Od kada je poznato, ali nikada priznato, da je Izrael nuklearna sila, ne vidimo - razumljivo - previše arapskih ambicija za direktnim konfliktom (opširnije o temi: "Nuklearni klub" Bliskog istoka i njegove ekskluzivne članice).
Tako da i po ovom segmentu uviđamo veliku prisutnost dvostrukog standarda, ali i po gotovo svim drugima. Primjerice, mnogima na Zapadu jednostavno je prestrašna činjenica da je na mjesto oca došao sin (a prije toga djed), "dinastija Kim" predstavlja se kao tolika odbojnost da bi neki već samo zbog nje bili spremni prebaciti trupe preko 38. paralele.
No nikada se u istom kontekstu ne spominju daleko duže dinastije kao što su Saudijska Arabija, Katar, UAE, Oman, a ne tako davno jedan od glavnih saveznika SAD-a na Bliskom istoku bio je iranski Kralj, Mohammad Reza Pahlavi, dok nije svrgnut revolucijom 1979.
Prenošenje vlasti s oca na sina svakako nema veze s demokracijom, no oni koji propovijedaju demokraciju diljem svijeta imaju izuzetno dvostruke standarde kada je riječ o njenoj primjeni.
Sjevernokorejski narod, kao i sve druge narode, ne treba podcjenjivati - makar se to sustavno radi već godinama - oni su ti koji mogu jednog dana odlučiti da im je dosta dinastije i da žele drugačiji, demokratski, ustroj i njima to pravo treba prepustiti, sve drugo - od uvreda, laži i potkopavanja - je čista geopolitika i propagiranje vlastitih interesa.
U svakom slučaju, Sjeverna Koreja je itekako svjesna ozbiljnih prijetnji i napravit će sve da se od njih obrani. Iz te perspektive moglo bi se reći da imaju mudriju vlast od onih država koje su se naivno dale zavesti praznim frazama, prije svega Libija i Sirija.
Dokument "Dogovoreni Okvir" i prevara SAD-a
Prije nego se osvrnemo na kronologiju sjevernokorejskih nuklearnih testova, valja spomenuti nekoliko teorija o pozadini istog. Naime, nakon raspada Istočnog bloka, Pjongjang je nastojao na sve načine ukloniti ekonomski embargo i popraviti odnose sa SAD-om, Japanom i Južnom Korejom. Mnogi drže kako je kreiranje nuklearnog programa zapravo bio jedini način da Sjeverna Koreja započne pregovore s navedenima, diplomatska "poluga" koja se teško može ignorirati.
S druge strane, postoji mišljenje kako je nuklearni program kreiran zbog nepopuštanja oko ekonomskog embarga, kao odgovor za moguće daljnje pregovore. U svakom slučaju, činjenica jest da je potvrda o postojanju nuklearnog arsenala u Sjevernoj Koreji znatno utjecala na Južnu Koreju, naročito na njihovu vojsku koja se zbog toga naglo širi.
Sjeverna Koreja je bila potpisnica UN deklaracije o ne-proliferaciji nuklearnog oružja, no povlači se 2003. Kao razlog ističu nepoštivanja SAD-a prema zajedničkom dokumentu tzv. "Dogovorenom Okviru" (eng. "Agreed Framework") iz 1994.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
