Dosta je online 'tinte' potrošeno kod nas, i vani, za pisanje o poljskom čudu koje je preživjelo gospodarsku krizu 2008. No, uza sve to postoji jedna prljava tajna koja ne samo da se ne pojavljuje kod nas , što je i za očekivati, nego i u zapadnim medijima isto; da je Poljska odavno potonula u ralje nacional-katolicizma; gdje uzde vlasti uglavnom imaju najreakcionarniji biskupi i njihovi posilni iz vladajuće elite. Tekstove o tome rijetko ćete vidjeti u The Guardianu ili The New York Times-u , ako izuzmemo reportaže o nedavnim masovnim prosvjedima Poljakinja, iz čistog razloga što se na Poljsku gleda kao na branu od ruske prijetnje. Premda je ironično da u svojoj biti Poljska i Rusija su preslika jedna druge, jer obje su klero-fašistoidne, obje su ksenofobne; ljudska prava, ženska reproduktivna i LGTB prva su smijurija. S jednom malom razlikom da ruska politička elita ima čvrste uzde nad svojim klericima, dok u Poljskoj politika se uglavnom vodi jednim uhom okrenutim prema Vatikanu i lokalnoj kardinalskoj palači, a drugim prema svojim novim gospodarima u Washingtonu.
Jedan od primjera sljepila i gluhoće zapadnih medija na stanje u Poljskoj je i to da nitko osim kršćanskih siteova, kao što je npr CBN News, nije prenio održavanje čudnog događaja , krajem prošle godine, u Crkvi Božanske milosti u Krakovu gdje je upriličena 'ceremonija ustoličenja' Krista za kralja Poljske. Sam događaj bio bi smiješan da tom show-u nije prisustvovao i predsjednik države Andrezj Duda. Takve i slične ceremonije bi očekivali u Iranu , Arabiji , Filipinima ili Rusiji itd. no ne u i članici EU. S druge strane, što reći za zemlju gdje je nacional-katolička mitomanija dosegnula toliku razinu da se doslovce možete popikavati na kipove Karola Wojtyle( Ivan Pavao II. ); koji često puta stoje na istim mjestima gdje su bili kipovi Lenjina.
Crkva u Poljaka ima takvu snagu kao čuvar nacionalnog jedinstva i identiteta da je predstavnik Poljskog episkopata Józef Kloch 2015. u intervjuu za TOK FM radio javno rekao da Crkva neće prijavljivati slučajeve seksualnog napastovanja djece od strane svećenika vlastima i da prijava ( a time i stigma u ultra konzervativnoj Poljskoj) ostaje na žrtvi. Isto tako, premda se danas cijeli zapadni svijet zgraža nad sudbinom gay zajednice u Rusiji- osobito u satrapiji Putinova miljenika Kadyrova; no ni u Poljskoj stvari nisu puno bolje. Tekst u Slate-u iz 2014. govori o razdoblju vrhunca masovne anti-gay histerije 2007. godine. Te je godine državni aparat, naravno uz potporu 'duhovnih pastira', krenuo u razračunavanje s ugrozom homoseksualne pošasti. Išlo se je toliko daleko da je poljsko Ministarstvo zdravlja imalo namjeru stvaranja komiteta za 'liječenje' osoba istospolne seksualne orijentacije. Dok je tadašnji ministar obrazovanja Roman Giertych težio potpunoj zabrani diskusije o homoseksualnosti; prijeteći kaznama, suspenzijama i zatvorima za učenike i nastavnike.
Glede pitanja o zakidanju prava ženama da odlučuju o svojem tijelu u Poljskoj, dosta je pisano. Tragedija Poljske se upravo ogleda u tome da je režim 'crvenih' jednostavno zamijenjen režimom svećeničkih odora. U tekstu koji je objavljen 2010. u Abortion Review -u predstavnica Polish Federation for Women and Family Planning, je po tada dostupnim procjenama izjavila da se brojka obavljenih pobačaja kreće oko 150 000 . Pobačaji se obavljaju u riskantnim nehigijenskim uvjetima, dok žene koje su financijski situiranije odlaze preko granice ili čak do Britanije da bi obavile postupak u tamošnjim bolnicama i klinikama. Novi udar na ženska reproduktivna prava je za dlaku izbjegnut prošle godine kada su vladajući hiper-konzervativci iz Istine i pravednosti ( Prawo i Sprawiedliwość (PiS)) htjeli de facto zabraniti pobačaj u potpunosti, što bi Poljsku dovelo u klub Nikaragve , Salvadora , Dominacane, sve samih perjanica naprednog svijeta. No zbog masovnih protesta poljski zakonodavci i njihovi crkveni mecene su se morali povući; za sada.
To sve ništa nije novo za zemlju gdje se, kao i u Hrvatskoj politički dužnosnici ulizuju crkvenim prelatima. Gdje Crkva kao i u Hrvatskoj siše državnu sisu i de facto je izvan zakona. Svi koji su se odlučili na crkveno vjenčanje morali su proći ' torturu' i neistine koje se plasiraju na savjetovanjima u Crkvama; ne brinite se , isto tako je i u Poljskoj . Drugim riječima Poljakinje su se nakon pada komunizma probudile u zemlji gdje imaju prava glasa no u svojoj su biti svedene na fetalne kontejnere, a tim kursom čini se ide i naša zemlja. Uz to 2012. Poljska biskupska konferencija je oštro osudila potpisivanje od strane Poljske, Europske konvencije o borbi protiv nasilja nad ženama . Uvaženim prelatima je to smetalo jer u pitanju je prijetnja ' civilizacijski dostignućima'. Premda ovo je bila umivena verzija onoga što su prelati rekli 2010. kada je Sejem odobrio novi zakon o borbi protiv nasilja u obitelji. Prinčevi i knezovi Crkve izjavili da ta legislacija ide protiv 'prirodnog poretka', prema riječima predsjednika Konferencije Njegove Eminencije nadbiskupa Jozefa Michalik-a. Ovo sve nabrojano dovodi nas do zaključka da se u Poljskoj na pozicijama moći među klerom nalazi se najreakcionarniji talog klero-fašizma prema kojima i Jorge Maria Bergoglio (Franjo I. ) izgleda kao pro choice, LGBT advokat.
Izgleda isto tako da su crkveni dušobrižnici i njihovi pomoćnici iz PiS -a, odlučili da je možda bolje da ljudi ne čitaju određene knjige, da bi bili pošteđeni mogućih grešnih misli. Prema tekstu iz Lupiga , u svrhu toga iz fundusa zajedničke knjižnice Fakulteta filozofije i sociologije u Varšavi , Instituta za filozofiju i sociologiju Poljske akademije znanosti i Poljskog filozofskog društva bit će uklonjeno više od 80 tisuća naslova od njih 200 tisuća. Društvo iz PiS je shvatilo, kao svaki dobri klero-fašisti, da je možda bolje da narod ne bude opterećen previše subverzivnim mislima koje bi ga odvele od vjere i domovine . Kako je krenulo uskoro će možda na trgovima Gdanjska, Varšave, Krakova i ostalih gradova biti održavana masovna spaljivanja knjiga uz mise zahvalnice prije početka krijesova gdje će Božje stado uz potporu i blagoslov svojih pastira krenuli stopama njihovih pandana od prije 84 godine u Njemačkoj.
Anti- semitizam , ksenofobija, iredentizam se toleriraju u Poljskoj kao u Hrvatskoj i Srbiji . To dokazuju godišnji marševi od nekoliko desetaka tisuća desničara u Varšavi za Dan nezavisnosti , gdje je prošle godine bilo oko 75 tisuća sudionika prema procjenama poljskog Ministarstva unutrašnjih poslova. Zastave sa sloganima 'Bog, Čast, Domovina' ili 'Biti Poljak i biti katolik je privilegija i čast' i ostalo busanje u prsa i zajedno sa zazivanjem smrti izdajicama domovine, što je sve uobičajeni folklor za ovakve manifestacije, koji je nažalost i svima nama na Balkanu i suviše poznate. No skala i masivnost ovoga pokazivanja mišića skupova u Hrvatskoj i Srbiji , slične tematike , jedino može ostaviti crvene od zavisti, jer skup za poljski Dan nezavisnosti toliko je popularan među ekstremnom desnicom da privlači skupine iz susjednih zemalja što ga čini najvećim 'sletom' takve vrste na području Europe.
Ta patologija ima blagoslov od strane PiS ( i većine ostalog establišmenta ) i Crkve, koji pak s druge strane imaju potporu od strane Zapada. Zapad naravno zbog novih geopolitičkih realnosti odlučio je službeno glumiti sljepoću ,kao i u slučaju Ukrajine: dok za iste stvari licemjerno napada (premda s pravom) Rusiju. Kakvo je stanje trenutno na terenu govori i jasna činjenica da je u travnju prošle godine premijerka Beata Szydlo ukinula Vijeće za borbu protiv rasizma i diskriminacije, dok se istovremeno radi na što većoj sinergiji ekstremno desnih elemenata i državnog aparata; na isti način kako se radi u Ukrajini pod EU-om i NATO-om ili u Rusiji pod Putinom. Najbolji primjer za to je ONR ( Obóz Narodowo-Radykalny) ( National Radical Camp ) čiji članovi uz propagiranje anti-semitizma izvode napade na pripadnike LGTB zajednice, strance i naravno poljske 'petokolonaše'. ONR ima također jaku potporu od strane poljskog klera koji često organiziraju skupove zajedno s članovima organizacije. Dok ministar obrane Antoni Macierewicz ima u planu članove organizacije uključiti u redove novostvorene jedinice Teritorijalne obrane. Također ONR kao član Nacionalnog pokreta ima i svoje članove u Sejem-u preko stranke Kukiz; time pripadnici ONR i ostalih organizacija koje čine NP govore javno u Sejem-u ono što PiS misli. U cijeloj priči tu je i Radio Maryja koji ima jak utjecaj na većinsko ruralno stanovništvo, koji uz gorljivu potporu PiS-ju služi i za širenje anti-semitizma i ksenofobije i homofobije u skladu s nazorima svojeg vlasnika, Tadeusz Rydzyk-a katoličkog svećenika i medija mogula. Dok sam Tadeusz Rydzyk je od doba Benedikta XVI. i službeno miljenik vatikanskih tvrdolinijaša time je njegova pozicija trenutno osigurana da može u miru nastaviti sa svojom poslanjem.
Kada se gleda na sve gore nabrojano nameće se pitanje, kako takve maligne pojave mogu biti tolerirane u modernoj , demokratskoj i sekularnoj Europi? Kao prvo Poljska se i prije dokazala kao dragocjeni službenik interesima Washingtona, kao u slučaju CIA-inih tajnih zatvora kao što je vila u Stare Kiejkuty-u. Na tom black site-u održavale su se uobičajene tehnike interogacije kao što je water-boarding i ostalo. Istina je da na 'odmoru' u Poljskoj svoje vrijeme su proveli i islamisti od pedigrea kao npr. Khalid Sheik Mohammed; ali s druge strane ostaje pitanje koliko je nevinih i nedužnih osoba isto tako bilo podvrgnuto punom 'Guantanamo pansionu'. Drugo, Brussels i NATO gledaju na Poljsku kao na glavnu kariku Cordon sanitaire- prema istoku; a pod treće, Vatikan se preko svojih filijala uvijek voli igrati Latinske Amerike pod vojnim huntama ili Slazarova Portugala i frankističke Španjolske ako je to moguće . Trenutno odmjeravanje snaga s 'neocarsitičkom' Rusijom i 'komunističkim' kapitalistima iz Pekinga dovelo je do toga da pretvaranje Poljske u klero-fašističku Spartu odgovara svima; jer svi imaju svoje interese koji se međusobno nadopunjuju. U prilog planovima za militarizaciju društva govori i nova Teritorijalna obrana koja će, predviđa se , brojčano imati 53 tisuće pripadnika do 2019. Kao što je spomenuto u tekstu. U novu Teritorijalnu obranu 'Poljaci , katolici ,domoljubi ' kao ONR su i više nego dobro došli. Dok je BBC je u svojem članku 'odao' da su neke oformljene jedinice poljske buduće Teritorijalne obrane već sudjelovale u jednoj od NATO-ih najvećih vojnih vježbi nakon Hladnog rata na tlu Poljske pod nazivom Anaconda-2016.
Ruska prijetnja je stvarna, no problem je u tome da ono što se rađa u Poljskoj , da nema ruske prijetnje bi možda moglo i nadići islamistički ekstremizam , getoizaciju i samo-getoizaciju imigranata kao prijetnju temeljima liberalizma ,sekularizma i tolerancije u Europi. Premda s druge strane savez ekstremnih nacionalista s ruske granice i nije baš toliko jedinstven, što se jasno može vidjeti iz 'velike ljubavi' između poljskih i ukrajinskih nacionalista, čemu su dokaz bila i paljenja ukrajinske zastave tijekom nacionalističkog sleta za poljski Dan nezavisnosti u Varšavi. Jedna od točki sukoba su događaji vezani uz masakr Poljaka u Volhynia-ji gdje od strane ukrainskih nacionalista 1943. bilo pobijeno oko 60 000 Poljaka ( muškarci, žene, djeca ) , masakr su počini članovi Ukrajinske ustaničke vojske to jest Banderovci u sklopu kampanje čišćenja ne-ukrajinskih ( ovom slučaju poljskih ) elementa uz svima na Balkanu poznato ritualno paljenje crkava ili drugih bogomolja ( u ovom slučaju katoličkih) i popratnu torturu nad žrtvama. Poljaci nisu, naravno, ostali dužni, pa je Armia Krajowa (AK) , predstavnik tadašnje poljske vlade u egzilu, pobila oko 10 000 etničkih Ukrajinaca za odmazdu. No uza sve to NATO i Washington mogu biti mirni jer oni koji su trenutno elita u Varšavi i Kijevu ipak za razinu više mrze Rusiju i Ruse nego što se mrze međusobno.
Kada se sve zbroji i oduzme može se reći da je Poljska zemlja u kojoj sve na prvi pogled funkcionira dobro, tvrtke posluju, ulice su čiste itd., no ispod te uredne fasade nalazi se svima nama poznato fašističko naličje nacional-katolicizma u svoj njegovoj ružnoći. Poljska je uz to dokaz da ljudska prava, sloboda religije i sloboda od religije mogu biti mrtvo slovo na papiru i u 'civiliziranoj Europi'. Plus, da imanje dušobrižnika koji će paziti na to što čitate i što mislite nije isključiva moda samo na Bliskom istoku, Kini ili Rusiji nego da takvu uslugu možete doživjeti i unutar EU.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
