Narodna Republika Kina i Republika Indija dva su azijska diva koja drže prvo i drugo mjesto kao najmnogoljudnije zemlje svijeta s ukupno oko 2.5 milijarde stanovnika i dvije su najbrže rastuće svjetske ekonomije s projiciranim ogromnim rastom u budućnosti. Sve veći politički i gospodarski uspon dvije azijske velesile pojačao je značenje bilateralnih odnosa Pekinga i New Delhija koji se sada tiču ne samo Azije već i cijelog svijeta. Prema veličini nominalnog BDP-a Kina je druga na svijetu s 11.9 trilijuna dolara, a Indija sedma s 2.4 trilijuna USD. Moć i utjecaj dvije azijske sile se toliko povećao da bi u budućnosti mogle potpuno dominirati svjetskom ekonomijom i one bi trebale biti motor razvoja svjetskog gospodarstva. Kina već je, a Indija se tu sve više priključuje.
Kulturalne i gospodarske veze postoje već stoljećima, tj. još od drevnih vremena. Put svile nije samo služio kao trgovinska ruta već i za ubrzanje širenja budizma iz Indije u istočnu Aziju. Iz tih razloga postoji jedna slavna izreka: "Ako je Kina obogaćivala materijalni status Indije prije dvije tisuće godina, Indija je bila zaposlena izvozom budizma u Kinu." Tijekom 19. stoljeća sve veća kineska trgovina opijumom s Istočnoindijskom kompanijom bila je uzrok Prvog i Drugog opijumskog rata. Tijekom Drugog svjetskog rata dvije države bile su ključne u zaustavljanju japanskog prodora na prostorima jugoistočne Azije.
Jawaharlal Nehru je indijsko-kineskim odnosima dao najsnažniji pečat kad se Indija tek osamostalila, a Kina još vodila svoj građanski rat. Tada je krajem 1940-ih Nehru inzistirao da će Azija imati top ulogu u svjetskoj politici zajedno s New Delhijem i Pekingom. On je od početaka zagovarao politiku miroljubive suradnje s Kinom i bio je prijatelj kineskog naroda. Dvije su kulture i civilizacije bile u kontaktu stoljećima. Budizam je iz Indije prelazio u Kinu, a brojni Kinezi su putovali u Indiju. Republika Indija je priznala Narodnu Republiku Kinu 1949. odmah poslije Burme. Pedesete su zlatne godine suradnje za što je zaslužan Nehru pa je suradnja cvjetala na svim poljima i česti su bili međusobni posjeti visokih funkcionera.
Međutim, Kina i Indija dijele oko 4000 km granice koja je uglavnom predmet spora. Problem granice koju je za sobom ostavilo Britansko Carstvo bio je ogroman. Ipak kroz povijest nije bilo graničnih ratova jer je najviši planinski masiv na svijetu, Himalaja, razdvajao dvije civilizacije. Krajem pedesetih izbija pobuna u Tibetu, a Dalaj lama 1959. bježi u Indiju što je potaknulo Kineze da sumnjaju u namjere Indijaca prema Kini. Česti incidenti na granici rezultirali su ratom 1962. Konflikt je došao kao potpuno iznenađenje za Nehrua i Indiju za vrijeme slavne Kubanske raketne krize. Kako je indijska vojska bila nespremna i brzo gubila, hitno je zatražena pomoć SAD-a. Nehru je od Kennedyja izravno tražio borbene zrakoplove i drugu suvremenu vojnu opremu. Kinezi su nanijeli Indijcima teške gubitke. Kina tada jednostrano proglašava prekid vatre i povlači se na početne položaje na istočnoj granici, a na nekim položajima su ostali i danas. Treba naglasiti da je Amerika iskoristila svoj utjecaj da Pakistan istovremeno ne napadne Indiju u Kašmiru. Nehru se nikada nije oporavio od tog poraza. Taj rat je zatrovao odnose i natjerao Indijce da pokrenu svoj nuklearni program kao sredstvo zaštite. Granični incidenti izbili su još u Chola 1967. i sino-indijskom okršaju 20 godina poslije.
Daleke 1950. dvije države su bile po svim pokazateljima skoro jednake. Indija je čak imala blagu prednost jer je bila demokratska i povezanija s razvijenim Zapadom, a danas Kina ima tri puta veći BDP. Proizlazi da je Indija negdje itekako promašila u razvoju dok je Kina bila efikasnija i brža. Doduše, Kinezi su svoj ekonomski rast ostvarili i zahvaljujući tome što su svome narodu uskratili mnogobrojna ljudska prava i slobode zbog komunističke diktature. Kina je ostvarila opipljivu prednost u urbanizaciji i industrijalizaciji uz koncentraciju na obrazovanje i zdravstvo. Indija i danas ima samo 30-ak posto urbanog stanovništva dok oko 70% ruralnog stanovništva doprinosi BDP-u sa samo 20-ak posto. Kina je megaprojektima napravila transformaciju u urbaniziranu i modernu državu. Početkom 1980-ih Indija je još uvijek bila ispred Kine s 25% stanovništva u gradovima da bi danas kineski postotak iznosio 53%. Vidljivo je da Indija nije odgovorila prikladno na potrebe za urbanizacijom. Proces su usporile visoke cijene nekretnina i zemljišta, zastarjeli propisi, visok natalitet i slabo plaćeni poslovi.
Zbog jačanja urbanizacije u posljednje vrijeme i drugih okolnosti, predviđa se da će za desetak godina Indija prestići Kinu i postati najmnogoljudnija zemlja svijeta. Zajedno danas imaju više od 2.5 milijardi stanovnika, a čine oko 10% svjetskog BDP-a uz petinu svjetskog izvoza koji raste. Zbog svog razvoja u budućnosti će tražiti svoje bolje mjesto u međunarodnoj zajednici, već i danas ga traže. Kina je već supersila, a to bi mogla postati i Indija. Kina bi tijekom narednog desetljeća mogla postati najveće gospodarstvo svijeta, a Indija će ojačati svoj položaj u Aziji i globalno putem meke sile. Od kineskih postignuća u razvoju može se izdvojiti mreža brzih vlakova i pruga koja se unutar jednog desetljeća proširila na 13 000 km. S druge strane, Indija se muči da naslijeđenu željezničku mrežu od Britanaca učini učinkovitijom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
