U medijima osvanula je priča o Narodnim mudžahedinima (Modžahedin-e Halk ili MEK) kao organizatorima sekularnih prosvjeda (sekularnih, zato se zovu mudžahedini) protiv 'teokratskog režima' u Teheranu. Ekskluzivna reportaža sastoji se od prihvaćanja PR doticaja vanjskopolitičkog odbora Nacionalnog vijeća otpora Irana, krovne iranske oporbene političke organizacije čije je sjedište u Parizu, među kojima je MEK najsnažniji. Ostale skupine većinom su izdanci lijeve, marksističke, fedajinske struje koji su za vrijeme Islamske revolucije 1979. propovijedali islamski socijalizam kao pravi put ostvarenja islamske pravde i budućnosti iranskog naroda i države. Prema ekskluzivnom pisanju, iranski je režim poznat po svojoj 'okrutnosti', a očito miroljubivi savez računa na veliku potporu naroda za pokretanjem još jedne velike revolucije. U svom su lobiranju došli i do mnogobrojnih europarlamentaraca, među kojima i hrvatskih.
Pitanje jest bi li ovi europarlamentarci surađivali s IRA-om u vrijeme kada je postavljala bombe po Velikoj Britaniji ili s ETA-om kada je organizirala atentate na španjolske državne prvake? Vjerojatno ne bi, ali je MEK očito dovoljno dobar da se suradnja s terorističkom organizacijom ne otkloni. Možda europarlamentarci nisu pročitali dobro svoja izvješća ili novinari u potrazi za senzacijama nisu pogledali o čemu se zapravo radi. A rješenje je toliko jednostavno. Wikipedija sama kaže da se radi o 'iranskoj političko-militantnoj organizaciji u egzilu koja se zalaže za nasilno rušenje trenutačnog režima u Iranu, te sebe smatra zamjenom za vladu u egzilu'. Zanimljivo. Europarlamentarci, zalažu se za suradnju s političko-militantnom očito terorističkom organizacijom i daju potporu za nasilno rušenje legitimne države s kojom sve zemlje imaju više-manje normalne diplomatske odnose kako bi postavili šačicu sumnjivih likova najpoznatijima po 'miroljubivim' ispaljivanjima raketa na Teheran za vrijeme Iransko-iračkog rata. I da ne zaboravimo, MEK ima 'veliku' potporu naroda. Očito ne onih koji su za vrijeme tog krvavog rata razmišljali kakvi mogu biti te izdajice koji koriste napad na vlastitu zemlju da bi oružjem otjerali novu revolucionarnu vlast u Iranu.
A možda europarlamentarci i novinari nisu pročitali razne američke izvještaje koji upozoravaju da je MEK nedemokratska organizacija s manjkom popularnosti koja unatoč tome održava operativno prisustvo u Iranu. U Iranu i Iraku stavljena je na popis terorističkih organizacija, a do 2008. odnosno 2009. su je kao terorističku organizaciju smatrali i Velika Britanija te Europska unija u cjelini. U Kanadi i Sjedinjenim Državama MEK je bio na popisu terorističkih skupina do 2012. godine. Danas se cijela skupina vrti oko legendarnog bračnog para Masuda i Marjam Radžavi, koji su gotovo izgradili kult. Marjam živi sada u Parizu, a Masudu se gubi svaki trag za vrijeme američke invazije na Irak, gdje je čelnik MEK-a pokušavao narušiti iranski utjecaj među arapskim šijitima.
MEK je osnovalo šestorica studenata povezanih s Pokretom za slobodom Irana, političkom organizacijom Mehdija Bazargana (kasnije prvog premijera Islamske Republike), nacionalnim liberalnim pokretom protiv šaha. Ubrzo su promijenili svoje usmjerenje prema ljevičarskoj ideologiji te prihvatili marksizam kao okosnicu svog djelovanja 1975. Organizacija je sudjelovala u borbama protiv šaha Pahlavija i u Islamskoj revoluciji 1979. godine. Ujedno su ajatolaha Ruholaha Homeinija smatrali slavnim borcem i pozivali na njegovu zaštitu protiv rojalista i imperijalista. Ne treba to čuditi; Homeini je do tada izgradio već auru svetosti i trajne borbe protiv nepravde, a za islamsku socijalnu pravdu. Njegovi apeli su bili slični ljevičarskim, dotle da se morao ponekad braniti i pred vlastitom javnošću kako Islamska Republika nije komunistička država. Ujedno je MEK snažno zagovarao zauzimanje američkog veleposlanstva u Teheranu, ali su odbili sudjelovati na ustavnom referendumu jer su izgubili na lokalnim izborima u Teheranu. Na izborima 1980. godine MEK nije dobio niti jedno mjesto u iranskom parlamentu.
Stoga su se povezali s prvim iranskim predsjednikom Abolhasanom Bani-Sadrom, te su se putem njega suočili s vladajućom Islamskom republikanskom strankom. Otvoreno su počeli kritizirati Homeinija i njegovu vlast u ljeto 1981. godine kada su objavili rat vladi Islamske Republike i započeli niz bombaških napada i atentata. Njihova spektakularna akcija 28. lipnja 1981. godine ubila je šefa iranskog sudstva i jednog od najvećih ideologa Islamske revolucije i Islamske Republike ajatolaha Mohamada Beheštija, zajedno s nizom drugih duhovnika, ministara i dužnosnika postavljanjem bombe na susretu Islamske revolucionarne stranke. Ujedno su 30. kolovoza 1981. godine ubili predsjednika Mohamada-Alija Radža'ija, te premijera Mohamada Džavada Bahonara. Potom su se povukli iz Irana, osnovavši Nacionalno vijeće otpora Irana, a 1983. su stali na stranu Sadama Huseina, čime su u očima Iranaca postali najgori izdajnici domovine. Homeini je 1988. donio fetvu kojom je ubijeno u znak odmazde na stotine pripadnika MEK-a u zatvorima.
Skupina tvrdi da se 2001. godine odrekla nasilja, no postoje jasni dokazi kako ih financira, obučava i naoružava Izrael za atentate na iranske nuklearne znanstvenike. Iako im je sjedište u Parizu, svoju glavnu prisutnost održavali su godinama u Camp Ashrafu u Iraku, a potom u bivšoj američkoj bazi Camp Liberty. No, kako se Bagdad približio Teheranu, tako je i prisustvo MEK-a postao problem. Naposljetku se skupina preselila u Albaniju. Tamo je smješteno oko 2500 pristaša, koji se klanjaju Marjam i Masudu, koji je nestao u Iraku 2003., a 2010. je za njim raspisana tjeralica koja ga tereti za zločine protiv čovječnosti počinjene 1991. godine, kada je ovaj mitologizirani borac provodio teške zločine u službi Sadama Huseina.
Europarlamentarci, međutim, smatraju kako se radi o miroljubivoj organizaciji koja planira napraviti demokraciju zapadnog tipa u Iranu. U tekstovima se rijetko spominje stvarna slika organizacije, njezina prošlost i očito korištenje skupine od strane Amerike i Izraela kao potrošne robe, koja može pomoći u ovom ili onom trenutku protiv vlasti u Teheranu. Kad bi barem samo malo pročitali svuda dostupne informacije!
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
