Američki list The Washington Post, pozivajući se na izjavu neimenovanih američkih obavještajnih dužnosnika, objavio je jučer tekst u kojem se navodi kako je hakerski napad na katarsku državnu novinsku agenciju izveden od strane Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). Podsjetimo, na stranicama katarske državne novinske agencije pojavili su se u svibnju citati katarskog emira al-Thanija u kojima on hvali Iran i Hamas. Neposredno zatim su Saudijska Arabija i njeni saveznici (UAE, Egipat i Bahrein) prekinuli sve diplomatske odnose s Katarom tvrdeći kako Katar podupire terorizam.
Iz Katara su pak poručili kako njihov emir nikada nije rekao stvari koje se citiraju te kako je zapravo došlo do hakerskog napada na stranice njihove državne novinske agencije.
Inciijalno su mnogi za navodni hakerski napad optužili Rusiju tvrdeći kako Moskva želi unijeti razdor među američke zaljevske saveznike. The Washington Post sada tvrdi kako je hakerski napad izveden iz UAE-a, što je zanimljivo. Naime, možda i jest izveden iz UAE-a, a možda ga nikad nije ni bilo - u svakom slučaju, ako SAD nastoji optužiti UAE za pokretanje ove krize, onda to znači da neće dozvoliti da ova kriza traje vječno.
S druge strane Saudijska Arabija i UAE već su poručili kako oni od svog ultimatuma ne namjeravaju odustati - žele prekid katarskih dobrih odnosa s Iranom, gašenje opasne po njih Al-Jazeere i zatvaranje turske vojne baze u Kataru. Zanimljivo je kako ne traže zatvaranje znatno veće američke vojne baze (priča o nastanku te baze: Zaljevske igre bez granica: Priča o Saddamovoj pohlepi, saudijskoj dvojbi i katarskom nadmudrivanju), no jasno je zašto - SAD percipiraju kao saveznika dok Tursku percipiraju kao konkretnog aktera koji bi, da zatreba, možda mogao i fizički braniti Katar od saudijske aneksije.
Rijad i Abu Dhabi očito sada imaju i svoj ponos na liniji i ne smiju si dozvoliti da pred vlastitom javnošću ispadnu popustljivi. Zato ih i ne zanimaju ideje nekakvih kompromisa koje im je donosio kuvajtski emir i kasnije američki državni tajnik Rex Tillerson.
No, za SAD situacija je drugačija. Ova kriza vrlo je loša po njihove geopolitičke planove za regiju. Naime, svaki dan nastavka ove krize je korak većeg približavanja Katara Iranu, ali i Turskoj.
Podsjetimo, Saudijska Arabija i saveznici mislili su da će blokadom podrediti Katar i skresati njihove vanjskopolitičke ambicije, no Katar se odmah okrenuo alternativnim partnerima, Iranu i Turskoj, a ovi su odgovorili vrlo pozitivno. Da nije odmah krenula turska i iranska dostava hrane i drugih potrepština, Katar bi danas već bio duboko u gladovanju i ne bi imao druge alternative nego pristati na sve što Rijad traži.
Ovako se stvorila jedna nova dinamika u regionalnim odnosima, dinamika koja nikako ne odgovara SAD-u jer zadnje što žele vidjeti je novo širenje iranskog utjecaja, a pogotovo ne na jedan Katar, malu, ali jako moćnu zemlju koja ima velika plinska bogatstva, geopolitički utjecaj i najveći BDP po glavi stanovnika na svijetu.
"Umjereno vehabijskom" Kataru je pak ovo vrlo dobra prilika da se otrgne od uvijek opasne prijetnje asimilacije od strane konzervativnije Saudijske Arabije (opširnije o razlikama između Katara i Saudijske Arabije: Tresu se kraljevski hodnici Bliskog istoka: Vehabizam na moru i vehabizam na kopnu - O ideološkoj pozadini raskola između Katara i Saudijske Arabije).
Ne brine se SAD samo zbog jačanja odnosa između Katara i Irana već i zbog jačanja odnosa između Katara i Turske. Da, Turska jest formalno američki saveznik, dvije zemlje su moćne članice NATO pakta, ali Turska kreće nekim svojim putem koji se sve više udaljava od američke kontrole. Prošlogodišnji pokušaj državnog udara u Turskoj, ako je bio zaista orkestriran od strane Gulenovih ljudi, nije se mogao desiti bez nekakvog zelenog svjetla iz SAD-a. Erdogan to zna, turski sve moćniji politički vrh to zna, i uskoro će vrijediti pravilo da ono što je na Bliskom istoku dobro za Tursku ne mora nužno biti dobro i za SAD.
Cijelu situaciju oko Katara vjerojatno je pokrenuo mladi agresivni prijestolonasljednik čiji bi temperament mogao izazvati još brojnih sukoba na prostoru Bliskog istoka (vidi: Najmoćnija dinastija Bliskog istoka odabrala je prijestolonasljednika: Hoće li Mohammed bin Salman biti zadnji kralj Saudijske Arabije?), no, ni SAD još uvijek ne zna na čijoj je strani. Trump je inicijalno izrazio potporu za Saudijsku Arabiju, dok mu nisu malo obavješteniji dužnosnici pojasnili da je krajnje naivan ako zaista misli da Katar glavni inkubator terorizma na Bliskom istoku i da ova situacija nije dobra po SAD.
Prošlog tjedna imali smo Tillersona koji bez neke veće ideje obilazi zaljevske monarhije i poziva na dijalog, ali bez uspjeha.
U međuvremenu se oglasio UAE ministar vanjskih poslova, Anwar Gargash, ističući kako se mora uvesti "međunarodni nadzor" Katara. Zašto? Njegov argument je: "Katar je zemlja koja ima 300 milijardi USD rezerve. Moramo biti sigurni da Katar više ne sponzorira džihadiste i teroriste, ni službeno ni neslužbeno".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
