Filipinski predsjednik Rodrigo Duterte je izjavio kako bi mogao narediti tepih bombardiranje grada Marawija kako bi skončao borbu između vladinih snaga i terorista nadahnutih Daešom (ISIL-om), koje su ušle već u peti tjedan. Zbog nemogućnosti oslobađanja tog teritorija, Duterte najavljuje da bi mogao sravniti grad sa zemljom, sve u cilju potpunog uništenja terorista. Borbe su počele 23. svibnja ove godine kada su grad Marawi zaposjeli militanti Daeša koji uključuju od prije poznate terorističke skupine Maute i Abu Sayyaf.
Filipinska vlada tvrdi da su sukobi započeli kada su državne snage sigurnosti pokušale u ovome gradu zarobiti Isnilona Hapilona, vođe grupe Abu Sayyaf koja se pridružila Daešovom Kalifatu. Vlada je dobila informacije da je Hapilon u gradu na razgovorima oko suradnje sa skupinom Maute. Erupcija nasilja započela je nakon što su Hapilonovi ljudi otvorili vatru na vojsku i policiju te pozvali pojačanje Maute, koja je također sastavni dio Daeša te je odgovorna za bombardiranje Davao Citya 2016. Militanti ove organizacije napali su Camp Ranao i zauzeli nekoliko zgrada u gradu, uključujući gradsko poglavarstvo Marawija, Državno sveučilište u Mindanau, bolnicu i gradski zatvor. Također su zauzeli glavne prometnice i zapalili crkvu Svete Marije, školu Ninoy Aquino i sveučilište Dansalan, koje vodi Ujedinjena crkva Isusa Krista na Filipinima. Grupa je također napala katedralu, te kao taoce uzela svećenika i nekoliko vjernika. Proklamirani cilj je da zauzmu provinciju Lanao del Sur i proglase vilajet na tom području.
Filipini su većinski katolička zemlja, ali ima veliku muslimansku manjinu na južnim otocima i država se već desetljećima suočava s religijskim borbama. Iako ekstremističko nasilje na Filipinima nije ništa novog, Daešova moćna poruka i poziv na globalni džihad je omogućio suradnju među prije suprotstavljenim ekstremističkim skupinama, dok je dio Filipinaca otišao i u borbu u Siriju i Irak. Niti je napad na Marawi nešto novo, zapravo samo prije nekoliko godina su izvršeni slični napadi na daleko veće gradove u Autonomnoj pokrajini muslimanski Mindanao. Radi se o decentraliziranom području filipinskih najjužnijih otoka u kojima je većinsko muslimansko stanovništvo. Pet općina Basilan, Lanao del Sur, Maguindanao, Sulu i Tawi-Tawi imaju svoje glavno sjedište u Cotabato Cityu, iako je službeni glavni grad autonomne pokrajine Parang. Oko 3,7 milijuna ljudi ovdje ima svoju vlastitu regionalnu vladu, što je jedinstven primjer na Filipinima.
U ovom području je desetljećima djelovao Nacionalni oslobodilački front Moro (MNLF), političko i vojno krilo muslimanskog separatističkog pokreta na Filipinima. Osnovan je 1972. kao otpadnik još starijeg Pokreta za muslimansku nezavisnost, koja je nastala još prije sedamdesetih. MNLF je bio glavnim borcem za povijesni dogovor s filipinskom vladom 1996. kada je dogovorena Autonomna regija muslimanski Mindanao. Za prvog regionalnog guvernera postavljen je Nur Misuari čija je vlast završila u nasilju nakon što je poveo neuspješnu pobunu protiv filipinske vlade u rujnu 2001. Ova skupina je i međunarodna priznata kao promatrač Organizacije islamske suradnje te promatrač Parlamentarne unije islamske suradnje.
Otpadnička skupina MNLF-a, koju navodno isto vodi Nur Misuari, 2013. je pokušala zauzeti kršćanski grad Zamboaangu, glavnu pomorsku luku i trgovačko središte južnih Filipina. Vlast je morala kombinirati pješadiju, mornaricu i zračne snage ne bi li odvratila ovaj napad i opsadu grada koja je trajala više od dva tjedna. Napad na Marawi također je tek jedan od mnogobrojnih pokazatelja da se otok Mindanao teško vraća miru, sve dok će stanovništvo podržavati secesiju područja. Istina jest da su muslimani marginalizirani na većinski katoličkim Filipinima, ali je ta borba i težnja za samoodređenje vodila rađanju ekstremističke ideologije uvezene s Bliskog istoka. Sve je veća internacionalizacija ekstremističke mreže na Mindanau, jer dolaze strani borci iz arapskog svijeta i Kavkaza, što se i dokazalo tijekom napada na Marawi.
Ovaj proces događa se zbog pokušaja kretanja Daeša na nova područja. Još 2015. je Daeš najavio 'hidžru' odnosno premještanje izvan granica Sirije i Iraka. Kako su tijekom 2016. značajno oslabili njihovi položaji na terenu, međunarodna mreža kriminalaca i terorista počela je tražiti nova utočišta, među kojima je i otok Mindanao. On pomalo sliči na romantičarsku verziju gusarskog otoka na južnim morima, zbog svoje porozne granice, slabih institucija, velikog siromaštva. Abu Sayyaf i Maute su ovdje jednostavno procvjetali.
Drugi glavni čimbenik sve većeg odvajanja Mindanaa jest zastoj u mirovnim pregovorima filipinske vlade i MNLF-a odnosno njegove nove inačice Islamski oslobodilački pokret Moro (MILF) koji sada okuplja čak 12 tisuća boraca i kontrolira velike dijelove središnjeg Mindanaa od sredine 2015. i sukoba u Mamasapanu. Izbor Rodriga Dutertea, prvog filipinskog predsjednika porijeklom s Mindanaa, nakratko je dalo nadu kako bi se brzo mogao povratiti mirovni proces, no on se odmah po biranju počeo baviti iskorjenjivanjem ilegalnih droga i mirovnim pregovorima s komunističkim pobunjenicima. To je dodatno dalo maha Daešu i organizaciji fronta.
Ovo je Duterteu prilika da se u vanjskopolitičkim odnosima okrene Kini i Rusiji osobito nakon što su se zategnuli odnosi Manille i Washingtona. Ali pitanje protuterorističkog djelovanja će prije svega ponovno približiti donekle tradicionalne saveznike na istočnom Pacifiku. Washington je zbog toga spreman staviti na stranu svoje kritike o kršenju ljudskih prava na Filipinima, te može dati i vojnu potporu operacijama na Mindanau. Filipinska vlada, iako želi manje strateške ovisnosti o Americi, a više s Moskvom i Pekingom, mora biti realistična jer su Sjedinjene Države trenutačno jedina zemlja koja ima sve potrebne zakonske elemente za pružanje dobrih obavještajnih podataka, naprednu vojnu tehniku i slanja posebnih snaga za pomoć filipinskoj vojsci i policiji na terenu. Ujedno su Amerikanci jedina sila koja je povijesno surađivala s filipinskim trupama. Kina i Rusija su desetljećima bili nepovjerljivi prema filipinskoj vojnoj i političkoj eliti, te nisu imali sličnih pravnih oblika suradnje s Manillom.
Iako se čini da će Marawi najzad biti oslobođeni (ako bude bilo tepih bombardiranja, onda i uz velike civilne žrtve što se ponovno postaviti pitanje poštivanja ljudskih prava na Filipinima) ali ta pobjeda neće donijeti kraj islamističkom ekstremizmu na arhipelagu. Upravo suprotno, velika je opasnost da će napad na Marawi postati uzorak drugim ekstremističkim skupinama na Filipinima da rade zločine u ime Daeša.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
