Švedska i Finska su dva uzorna modela skandinavske neutralnosti. Desetljećima su ove nordijske zemlje pokušavale biti izvan tijekova blokovske politike ili ulaziti u sukobe s drugim državama, napose s Rusijom. Od kraja Drugog svjetskog rata, Finska je vojno neutralna zemlja, te je svoju vanjsku politiku skladno vodila između Moskve i Zapada. Prošle godine je Helsinki odlučio učvrstiti nordijsku obrambenu suradnju u obliku zajedničkih vojnih vježbi, obnavljanja obrambenog materijala, dijeljenja obavještajnih podataka i odbacivanja cyber napada. Sada se nagađa da bi Finska mogla postati i članicom NATO Saveza, zajedno sa Švedskom.
Finski ministar vanjskih poslova Timo Juhani Soini po prvi puta se susreo sa svojim ruskim kolegom Sergejem Lavrovom nakon izbora u Finskoj u travnju prošle godine. Soini je na tim izborima briljirao kao predsjednik desne stranke Pravi Finci, u ishodu koji su finski mediji prozvali šokantnim i neobičnim, do te mjere da je izmijenio povijest biranja. PosTao je šefom diplomacije i zamjenikom premijera. Kad je Soini upoznao Lavrova, Rusijom je već odjekivala vijest da Helsinki priprema izvještaj o priključenju NATO-u. Tom prilikom ga je Soini uvjerio da nije donesena nikakva odluka, a izvještaj se i dalje priprema za objavu u proljeće ove godine, nakon čega se mora o njemu raspravljati u parlamentu.
Pošto je ovo pitanje stavljeno u stranu, barem za sada, dvojica šefova diplomacija raspravili su suradnju u drugim pitanjima, a najava te suradnje na europskoj razini postavlja dvije temeljne odrednice budućeg razvoja Europske unije - politiku Bruxellesa će od sada u velikoj mjeri određivati Ankara i Moskva. Sve razjedinjenija Europa vraća se svojim nacionalnim interesima, a u slučaju primjerice Njemačke, ali i Finske, to je suradnja s Rusijom u mnogim pitanjima. Rusija i Finska žele surađivati u izgradnji novih nuklearnih elektrana i u upravljanju izbjegličkog vala na njihovim granicama.
Ruska državna atomska korporacija Rosatom će započeti gradnju nuklearke u sjevernoj Finskoj. Nuklearna elektrana Hanhiviki će imati pozitivan učinak na gospodarstvo regije u smislu plaćanja poreza i stvaranja novih poslova. Rosatom izvodi ovu izgradnju zajedno s finskim partnerom, tvrtkom Fennovoima. Dvije tvrtke su potpisale ugovor o izgradnji Hanhiviki 1 nuklearki još u prosincu 2013., a očekuje se početak djelovanja još uvijek daleke 2024. Nuklearka se gradi tako da odgovara svim finskim zahtjevima za nacionalnu sigurnost. Rosatom će u novo postrojenje dovesti reaktor od 1200 megavata.
Druga suradnja se tiče azilanata koji koriste rusku sjevernu granicu za ulazak u Norvešku i Finsku, a nordijske zemlje sada promišljaju kako da odgovore na taj novi ulazni val. Ministar unutarnjih poslova Finske Petteri Orpo već surađuje po tom pitanju s ruskim ministrom unutarnjih poslova pukovnikom Vladimirom Kolokolcevim jer se u skandinavskim zemljama nalazi oko 5400 migranata koji su ušli preko Rusije. Brža i sigurnija arktička ruta se pojavila kao dobra alternativa opasnim prelascima Sredozemlja. Granični prijelaz Storskog, na rusko-norveškoj granici unutar polarnog kruga, postao je popularna točka ulaska migranata koji su nekim čudom uspjeli dobiti ruske vize i odletjeti u Moskvu, od kuda kreću na put prema sjeveru. Podjednako, ruski pogranični grad Alakurtti je ulaz u finsku Laponiju.
Soini smatra da se povećan broj ulazaka može povezati s organiziranim kriminalom. Ta tvrdnja se očituje u iznimnom i brzom povećanju broja migranata. U 2015. kroz finsko-rusku granicu prošlo je oko 700 ljudi. Sada Finska granična garda spominje više od 7500. Gotovo polovica su građani Afganistana, a mnogi su živjeli mjesecima, pa i godinama, u Rusiji prije nego su pokušali prijeći u Finsku. Sa svih strana, uključujući kvote i ilegalne prelaske, računa se da je 2015. u Finsku došlo nekih 32 tisuće tražitelja azila.
Suradnja duž 1340 kilometara duge rusko-finske granice, međutim, postaje ključnom sastavnicom dobrih odnosa Helsinkija i Moskve. Soini je u prosincu spomenuo upravo nužnost otvorenog i prijateljskog dijaloga s Rusijom, jer se radi o zajedničkom interesu. S obzirom na razne interese, začudno je koliko su odnosi Rusije i Finske i dalje zategnuti. Ovo proturječje je još jače kad se spozna da je u proteklih 25 godina Rusija postala glavnim trgovačkim partnerom Fincima. Radi se o milijardama dolara u finskom izvozu mliječnih proizvoda i mašinerije. Stotine tisuća Rusa posjećuje Finsku svake godine kao turisti i kao shopping-posjetitelji. U 2015. Finska je Rusima postala najpopularnijom turističkom destinacijom, a 705 tisuća Rusa putovalo je u Finsku u prvom kvartalu 2015. No, blizina je ujedno postala oblikom prijetnje.
Finska je povijest obilježena odnosom s Rusijom. Otkako ju je osvojio car Aleksandar I., Finska je bila Veliko vojvodstvo u Ruskom carstvu do kraja 1917. U prvom boljševičkom pogledu prema drugim narodima u Rusiji, Finska je dobila priliku za samoodređenje, te se odvojila od nove sovjetske Rusije, iako je u sklopu Rusije ostala Karelija. Zbog Zimskog rata 1939. i 1940., Finska i Rusija su postali nepovjerljivi susjedi. To stanje znatno su promijenili sedmi i osmi predsjednici Finske Juho Kusti Paaskivi i Urho Kekkonen, koji su održali aktivnu neutralnost, odnosno nezavisnost uz istovremeno održavanje trgovačkih veza i s članicama NATO-a i s članicama Varšavskog pakta.
Regionalni strahovi o sukobu s Rusijom narasli su u baltičkoj regiji nakon aneksije Krima 2014., te izbijanja većeg sukoba u istočnoj Ukrajini. Finski južni susjedi Estonija, Latvija i Litva smatraju da će do sukoba s Rusijom kad-tad doći, a ta masovna histerija dodatno se povećava izvještajima američkog ministarstva obrane koje govori da bi u tom slučaju Rusija pobijedila. Takvi strahovi prelijevaju se i u Skandinaviju. Švedska, koja je najbliži vojni saveznik Finske i također država nečlanica NATO-a, nedavno je ponovno militarizirala otok Gotland u Baltičkom moru, po prvi puta nakon Hladnog rata.
Ali, Finska je ostala iznimkom među ruskim zapadnim susjedima, te nastavila s ekonomskom suradnjom bez naznake da se naoružava. Prvi je razlog što se Finska oslanja na ideju totalne obrane, odnosno obveze svake vojno sposobne osobe da čuva oružje u svojoj kući, te u slučaju napada ponavlja dobro utvrđenu taktiku iz Zimskog rata. S druge strane, članovi finske vlade smatraju da je tajna svih malih zemalja koje graniče s Rusijom u pronalaženju načina postavljanja prema ruskoj politici bez provociranja. Helsinki je zbog te politike umirivanja dobio kritike, ali Finci smatraju da se radi jednostavno o zdravoj pameti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
