Belgijski kralj Leopold Drugi upisan je u europskoj povijesti beščašća kao jedan od najokrutnijih tiranina, a za takvu njegovu reputaciju izravno su zaslužni dvojica britanskih novinara. Jedan koji je za njegov račun uspostavio surovi kolonijalni režim u Kongu – Henry Morton Stanley i drugi koji je otkrio svijetu strahote tog režima – Edmund Dene Morel.
Leopold Drugi sanjao je o svojim afričkim kolonijama, ali mlada država Belgija nije imala mornaricu, te nije mogla računati na stvaranje prekomorske imperije kakve su imale Nizozemska, Francuska ili Velika Britanija. 'Moramo imati koloniju', govorio je Leopold svojim najbližim podanicima. Zbog toga je Leopold pribjegao velikom lukavstvu i manipulaciji za kakvu svijet do tada nije znao. Njegov ključni čovjek bio je Stanley, nadareni pripovjedač skromnog podrijetla, istraživač i avanturist.
Leopold Drugi bio je inteligentan čovjek, može se reći da je bio genije zla, a do pojave Hitlera nije bilo sličnog primjera u modernoj europskoj povijesti. Prema tvrdnji Marka Twaina za sobom je ostavio između osam i 10 milijuna žrtava tijekom 23 godine upravljanja Kongom, koji je za to vrijeme bio njegova privatna kolonija.
Leopold je redovito čitao novine i pomno je pratio vijesti koje su stizale iz Afrike, te je tako 1872. iz 'Daily Telegrapha' saznao za podvig putopisca Stanleya koji je uspio u potrazi za nestalim britanskim misionarom i istraživačem Davidom Livingstoneom. Intervju koji je napravio s Livingstoneom donio mu je svjetsku novinarsku slavu, a rečenica: 'Gospodin Livingston, pretpostavljam' koju je izgovorio prilikom njihovog prvog susreta, citira se i danas.
Leopold je tada imao 37 godina. Od toga trenutka sve je podredio cilju da postane kolonijalni vladar. No, kako je znao da velike europske sile koje su nakon poraza Napoleona Bonaparte na Waterloou i osnovale Belgiju, nikada ne bi pristale da ova mala i nova država postane kolonijalna sila, njegov plan bio je da osvoji koloniju samo za sebe, a da u isto vrijeme pokuša uvjeriti javnost da je njegova afrička misija isključivo filantropska. Svi njegovi prethodni pokušaji da kupi za sebe i Belgiju koloniju bili su bezuspješni.
'Želim da otvorim civilizaciji jedini dio svijeta koji još nije otkriven, da prodrem u tamu koja vezuje čitavo čovječanstvo. Usudio bih se reći u pothvat dostojan križarskog pohoda ovog stoljeća progresa. Izgleda mi da je Belgija, kao centralna i neutralna država pogodna za to', rekao je Leopold otvarajući 1876. godine Zemljopisnu konferenciju u Bruxellesu na kojoj je okupio neke od tada najvećih moreplovaca, istraživača i znanstvenika Europe.
Za svoj projekt 'Međunarodna afrička asocijacija' koji je tom prilikom predstavio Leopold je pored ostalih, dobio financijsku potporu obitelji Rothschild, te graditelja Sueskog kanala Viscounta Ferdinanda.
Stanley je 1877. kao lutajući dopisnik 'New York Heralda' i britanskog 'Daily Telegrapha' uspio ono što stoljećima nikome nije pošlo za rukom – uploviti u rijeku Kongo, te otkriti njeno izvorište i neslućena bogatstva njenog priobalja.
Zbog jakih vodenih struja rijeka Kongo bila je do tada nepristupačna za brodove pod zastavama europskih imperija, a Stanley je imao sreću da bude na brodu pod američkom zastavom koji je uspio uploviti iz Atlantika u rijeku i otisnuti se stotinama kilometara uzvodno.
Sudbonosni susret Stanleya i Leopolda odigrao se 1878. godine u kraljevskom dvorcu u Laekenu kraj Bruxellesa. Na tom sastanku belgijski kralj ponudio mu je astronomski petogodišnji ugovor za istraživanje sliva rijeke Kongo, koji se prostire na teritoriju većem od Indije. Leopold je preuzeo troškove Stanleyevog putovanja i svoje ulaganje opravdao filantropskim razlozima. 'Samo su znanstvena istraživanja predviđena', objasnio je Leopold javnosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
