U trenucima kada se mediji usredotočuju na propale države islamskog svijeta poput Afganistana, Iraka, Libije, Sirije i Jemena, Tajland često ne privlači istu količinu međunarodne pažnje. Iako većinski budistička zemlja, Tajland se suočava s jednom od najdužih islamskih pobuna u Aziji. Malezijski iredentisti i secesionisti koji sebe definiraju kao islamisti su od 2004. započeli val nasilja u južnom Tajlandu koji često uključuje dekapitacije i autobombe, taktike inače tipične za Bliski istok i Afganistan. U skladu s razvojem situacije, brojni analitičari i novinari se dvoje oko toga da li se Tajland suočava s rastućom prijetnjom džihadizma.
Izvješće koje je ovog mjeseca objavila Međunarodna krizna skupina, "Džihadizam na južnom Tajlandu" nudi nekoliko uvida u zagonetnu pobunu duž malezijsko-tajlandske granice. "Do sada nije bilo dokaza da separatisti imaju naglašen džihadistički predznak, no dugogodišnji sukob i ISIL-ov utjecaj u jugoistočnoj Aziji govore u prilog teze o novoj terorističkoj prijetnji. Takvi strahovi nisu nerazumni, no unatoč njima ne treba izgubiti iz vida veću sliku pobune, zašto je ista nastala kao i potrebu za okončavanjem iste."
Naime, dok jedna grupa stručnjaka smatra kako postoji realna mogućnosti da se sukob prelije u islamistički terorizam, drugi analitičari drže da je unatoč retorici o globalnom džihadu, sukob na jugu Tajlanda pretežito lokalni konflikt i definiraju ga kao konvencionalni etno-nacionalistički sukob, pokriven slojem vjerskog utjecaja, jer uključuje muslimane koji se bore za vlastiti nacionalni identitet. "Pobunjenici se manje poistovjećuju s muslimanima nego s Malezijancima", smatraju pojedini analitičari.
Za razliku od Iraka i Sirije, gdje pobunjenici i teroristi imaju globalne ili regionalne težnje kao i sklonost da javno propagiraju svoja mišljenja putem socijalnih mreža, južnjački tajlandski pobunjenici uglavnom izbjegavaju pozornosti medija iz razloga što, smatraju pojedini promatrači, imaju isključivo nacionalne ciljeve i nemaju potrebu za međunarodnom zajednicom već se oslanjaju na podršku lokalne zajednice.
U skladu s jedinstvenim karakteristikama južnog Tajlanda, teza Izvješća Krizne skupine zagovara rješenje koje nije uspjelo u drugim zemljama pogođenim islamskim pobunama, ali bi u ovom dijelu svijeta moglo imati realnu perspektivu. "Izravni pregovori između pobunjenika i vlade su prioritet", navodi se u izvješću, "decentralizirani politički sustav mogao bi pomoći u rješavanju glavnih pritužbi na jugu, uz očuvanje jedinstvene tajlandske države". Prema Kriznoj skupini, Tajland treba mirovne razgovore, a ne vojni odgovor na pobunu kao što je to bio slučaj do sada, no pitanje je da li je tajlandska vojna vlada, jedna od rijetkih preostalih na svijetu, na takvo što spremna.
Pojedini Malezijanci na južnom Tajlandu koji se simpatiziraju s pobunom su se ugledali na secesionizam u Kataloniji kao izvor inspiracije. Katalonske interesne skupine i nevladine organizacije su, sa određenim razlikama, poslužile kao modeli za platforme malezijski političkih stranaka i aktivista s ciljem postizanja autonomije ili neovisnosti. No katalonski primjer se, očekivano, u aspektima razlikuje od tajlandskog.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
