Intermarium ili "Međumorje" je geopolitički koncept nastao nakon završetka Prvog svjetskog rata, a radilo se o planu stvaranja centralno i istočnoeuropske federacije koja bi obuhvaćala prostor današnjih baltičkih zemalja - Litve, Latvije, Estonije, te Finske, Bjelorusije, Ukrajine, Mađarske, Rumunjske, Jugoslavije i Čehoslovačke.
Riječ je o velikom prostoru centralne i istočne Europe između 3 mora: Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora.
Jozef Pilsudski Idejni kreator ovog plana bio je utjecajni poljski lider Jozef Pilsudski. Bio je zanimljiva i politički kontradiktorna, a mogli bismo reći i oportuna ličnost. Naime, s jedne strane sebe je opisivao kao potomka kulture i tradicije nekoć moćnog Poljsko-litvanskog Komonvelta koji se prostirao sve od Baltičkog do Crnog mora. Pilsudski je vjerovao u multikulturalnu Poljsku koja bi bila dom raznim nacionalnostima, brojnim etničkim i religijskim skupinama koje bi zajedno postojale unutar snažne alijanse s nezavisnom Litvom i Ukrajinom.
Roman DmowskiGlavni rival Pilsudskog bio je čovjek po imenu Roman Dmowski - on je pak imao sasvim drugu viziju, želio je nezavisnu državu Poljsku koja bi obuhvaćala samo teritorij povijesne kraljevine te bi bila zasnovana primarno na etničkim Poljacima i uz čvrsti katolički identitet.
Ono što je zanimljivo da je multikulturalni Pilsudski imao posve oprečnu viziju za Rusko carstvo koje je planirao uništiti iznutra. Naime, dok je zagovarao stvaranje ove velike multikulturalne sile Pilsudski je također promovirao veliki politički projekt pod nazivom Prometeizam - cilj je bio oslabiti Rusko carstvo, i kasnije SSSR, iznutra, podupirući nacionalističke pokrete na prostorima gdje nije živjelo većinski rusko stanovništvo.
Taj dualni oportuni pristup svakako nije nešto što je izmislio Pilsudski, takvih planova bilo je i ranije, a moglo bi se reći da i SAD u svojoj vanjskoj politici često promiče svoju verziju Prometeizma - njegujući veliku multikulturalnu silu "melting pot" SAD-a dok u isto vrijeme ostatku svijeta često nameće ideju da razne etničke i religijske skupine ne bi smjele živjeti zajedno. Najbolji primjer su današnji Irak i Sirija gdje utjecajni američki geostratezi već crtaju karte alawitskih, sunitskih i šijitskih država. Dobro ste učili, to je zapravo moderna inkarnacija drevnog "podijeli pa vladaj" pravila.
Intermarium je bio zapravo ideja velikog fizičkog bedema kojeg je Pilsudski planirao uspostaviti u prvoj fazi dok bi druga faza uključivala poticanje raskola unutar sada već ograđene Rusije.
Zašto tadašnji Intermarium nije uspio? Više je razloga. Jedan od razloga je činjenica da se Litva bojala kako će pritom izgubiti svoju upravo stvorenu nezavisnost dok je u Ukrajini postojao strah da će to blokirati i njihov put prema nezavisnosti. Dakako, Rusija se oštro protivila takvom planu, ali, zanimljivo, i gotovo sve Zapadne sile izuzev Francuske. Zašto se Zapad protivio takvom projektu pošto je i njima bilo u interesu oslabiti Rusiju, naročito nakon osnutka SSSR-a? Očito je kako su se bojali da će zemlje članice Intermariuma potencijalno postati velika kolektivna sila koja bi mogla i nad njima dominirati - nemojmo zaboraviti, ovo je projekt koncipiran godinama prije osnutka EU-a u kojem će zemlje zapadne Europe postati udruženo još i moćnije.
Dva desetljeća nakon što je Pilsudski osmislio svoj grandiozni plan, od njega više nije ostalo ništa, doslovno - naime, gotovo sve zemlje koje je planirao da će biti članice te nove moćne federacije sada su već pale pod kontrolu SSSR-a ili nacističke Njemačke, uključujući i njegovu Poljsku, izuzev Finske, no i ona je izgubila dio teritorija u Zimskom ratu.
No, kako smo i rekli, bio je to uistinu grandiozan projekt, a takvi planovi teško posve nestaju s geopolitičke scene, njihov povratak nakon duže hibernacije uvijek je moguć, isto vrijedi i za Intermarium.
U ovom slučaju nije trebalo dugo ni čekati - naime, poljska Vlada u egzilu već je za vrijeme Drugog svjetskog rata počela kovati velike planove za novi korak u implementaciji ovog plana. 1942. stvoren je koncept "Centralne Europske unije", još ambicioznijeg projekta koji bi sada obuhvaćao još i veći prostor. Dok je žestoki rat još uvijek trajao tadašnji poljski lider u egzilu, Wladyslaw Sikorski, započeo je pregovore s predstavnicima grčke, jugoslavenske i čehoslovačke Vlade u egzilu. Želio je stvaranje velike federacije u kojoj bi bile ove četiri zemlje, a ta federacija bi zaista okupljala brojna mora.
Kako znamo, ni taj projekt nije zaživio, a svijetom je zavladala velika blokovska podjela između NATO i Varšavskog pakta uz Jugoslaviju koja je uspjela pokrenuti projekt Pokret Nesvrstanih.
NATO (plavo) i Varšavski (crveno) pakt s označenim brojem snaga. Zemlje u sivom su neutralne (Irska, Švicarska, Austrija, Jugoslavija, Švedska i Finska) Ipak, projekt je i dalje živ, mada su danas vremena drugačija i mada pojedini poljski susjedi danas smatraju kako se radi o imperijalističkim idejama. No, projekt je danas možda konkretniji no što je ikada u svojoj povijesti bio.
1991. stvorena je Višegradska skupina koja okuplja Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku. Iako se predsjedništvo u ovoj političko-kulturalnoj alijansi rotira, slobodno se može reći kako Poljska vodi glavnu riječ. Od 2016. Višegradska skupina se više ne bavi samo kulturom i politikom, već održavaju i zajedničke vojne vježbe.
Višegradska skupina Ipak, ovo je neka "siromašna" verzija velikog Intermarium projekta, samo sjena onog što su poljski lideri zamišljali.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
