Napetosti na Korejskom poluotoku podižu se sada već u gotovo redovnim intervalima - zadnju prijetnju uputila je Sjeverna Koreja ističući kako su spremni rušiti američke vojne zrakoplove čak i izvan sjevernokorejskog zračnog prostora. Kako opravdavaju tu agresiju? Jednostavno - tvrde kako je SAD već "proglasio rat" njihovoj zemlji te su sada "sve opcije na stolu".
Može Pjongjang vjerovati u te tvrdnje, ali apsolutno nitko neće imati razumijevanja za njihove potencijalne "preventivne napade" i posve je jasno da bi stvarni napad na američke vojne zrakoplove rezultirao znatno većom američkom vojnom odmazdom. Bi, zar ne? Vjerojatno, ali opet nitko to ne može tvrditi sa sigurnošću. Naime, pojavile su se informacije kako Pentagon smatra da bi u slučaju rata u Južnoj Koreji dnevno ginulo oko 20,000 ljudi i to bez sjevernokorejske nuklearne ofenzive - ako se pak ona dogodi broj mrtvih bi bio i znatno veći.
Neki pak smatraju kako SAD nužno ne mari ako gradovi Južne Koreje postanu ruševine, no to je vrlo pogrešno razmišljanje. Južna Koreja je američko uporište nadomak Kini i kao takva ima izuzetnu geostratešku važnost za SAD, dugoročnu važnost. Nadalje, SAD ima oko 40 tisuća vojnika stacioniranih u Južnoj Koreji i zadnje što im sada treba je da i oni počnu masovno ginuti.
Kako onda SAD misli pobijediti u ovom srazu? Postoji vrlo "elegantno" rješenje u kojem SAD dobiva sve što želi i ne gubi ništa. Dakako, to rješenje je - smjena režima u Pjongjangu.
To je plan sve ovo vrijeme, SAD-u nikada nije bio plan ratovati i ginuti na Poluotoku za ujedinjenje dvaju Koreja pod upravom Seula. U krivu su i oni koji tvrde da bi takav rat bio dobar za američku vojnu industriju. Ne, ne "takav" rat - SAD stalno ima 2 ili 3 manja rata koji sasvim adekvatno pokrivaju aktivnost ovog sektora. Rat na Korejskom poluotoku bi bio previše nepredvidiv i SAD ne želi u njega ući.
No, postavlja se pitanje - što ako je svega ovog itekako svjestan i Pjongajng? Štoviše, pretpostavimo da su sjevernokorejske vlasti uvjerene da je baš ovo slučaj. Što bi u takvom scenariju činili? Jačali bi provociranje SAD-a znajući, odnosno vjerujući, da ovi neće napasti bez obzira na svu Trumpovu retoriku - jer ovaj sraz zapravo je utrka neke vrste: SAD juri prema smjeni režima dok Pjongjang juri prema probijanju obruča koji se steže oko njih.
Kakve opcije pritom ima Pjongjang, teško je reći, jer igraju jednu vrlo opasnu psihološku igru. Pretpostavimo da zaista napadnu, recimo američki vojni zrakoplov, i da SAD na to ne odgovori - što bi se dogodilo? Nanijeli bi SAD-u ogroman psihološki udarac. No, kako uopće zamisliti da SAD neće odgovoriti? Tako da će im Pjongjang u isto vrijeme poručiti kako će na odgovor reagirati ispaljivanjem svega što imaju, na što bi, pretpostavimo, SAD ustuknuo.
To bi izazvalo krizu u američkim redovima i Pjongjang bi bio korak bliže probijanju obruča.
To je njihov eventualni scenarij, pogledajmo sada američki - smjena režima. Kako smo već i istaknuli, smjena režima je elegantan scenarij u kojem SAD dobiva sve, Pjongjang ništa, štoviše, Sjeverna Koreja vjerojatno prestaje i postojati. Kako izvesti smjenu režima u Pjongjangu? Velikim pritiskom.
No, SAD i Sjeverna Koreja su ljuti neprijatelji već dugo vremena, zašto to nije pokušano do sada? Nije da nije pokušano, na tome se radilo sve ove godine, ali veći pritisak postao je moguć tek nakon što je Kina dala zeleno svjetlo. Zašto je Kina to učinila? Može biti više razloga, no jedan od vjerojatnijih se krije u tome da Kina brzo evoluira dok je Sjeverna Koreja ostala u prošlosti. Kina se promiče u globalističku silu, uskoro možda i veću od SAD-a i želi period u kojem će ovakvi sukobi biti suvišni, period u kojem će se samo trgovati, trgovati i trgovati.
Tko zna, možda je SAD došapnuo Kini da i oni žele isto, samo da se riješe neugodnog Kimovog režima pa mogu otići s poluotoka. Što stvarno o svemu tome misli Kina je enigmatično, ali svojim stavom pokazuje da je zanima primarno globalna trgovina, a ne geopolitika u starom izdanju.
Dakle, ako je Kina došlo do toga onda to znači da projekt smjene režima u Pjongjangu može ući u svoju aktivnu fazu. Kako SAD misli to izvesti? Sjeverna Koreja već se "zaštitila" od bilo kakvih lukavih infiltracija putem "narančaste revolucije" ili slične pete kolone - Sjeverna Koreja je jedna ogromna tvrđava u koju čak ni informacije ne prodiru kamoli subverzivne skupine koje bi na ulicama vikale "Narod želi smjenu režima!".
Tim putem neće ići. Atentat? Opet teško izvedivo, zbog gore navedenih razloga, ali i zbog činjenice da SAD maksimalno želi izbjeći takav scenarij da ih povijest ne bi ružno obilježila. Ne, puno bolje je da se smjena režima dogodi iznutra, da cijelom svijetu izgleda kao da narod sam ruši svoj režim. Dakako, to što će svijet u konačnici vidjeti ne mora imati nikakve veze sa stvarnom pozadinom događaja. Rijetko se smjene režima događaju spontano, često su inscenirane (ne uvijek, svakako ne uvijek, ali često).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
