J.R.R. Tolkien - vječna borba dobra i zla i pronalazak istinskog herojstva

BAJKE, PRIČE I MITOVI
Gotovo svi smo kao djeca voljeli čitati ili, još bolje, slušati bajke i priče. One su nam otvarale vrata u svijet tajanstvenosti i čarolija, uvodile su nas u svijet mašte, u svijet snova, svijet borbe dobra i zla. Proučavajući svijet mitova, bajki i priča zapravo se možemo zapitati čemu one služe i koja je njihova svrha. Služe li samo za razonodu i sredstvo za uspavljivanje djece ili imaju možda i neku drugu, manje očitu svrhu?

Vjeruje se da sve bajke, priče i legende imaju duboku simboliku, njihov izvor je u narodnoj tradiciji koja čuva i prenosi pradavna vjerovanja. Iako je bilo mnogih koji su vjerovali da su bajke i priče izmišljali "obični" ljudi koji su bili nadareni smislom za pisanje ne bi li na taj način obrazovali svoju djecu, među ljudima malo širih pogleda ovakav stav nije visoko kotirao. Ubrzo se pojavio novi val stručnjaka, znanstvenika koji su zaključili da bajke i priče imaju puno dublji smisao, puno dublju simboliku.

Proučavanjem tradicionalnih priča mnogih drevnih civilizacija pronađeni su simboli koji su se pojavljivali i u mnogim drugim poznatim mitovima, pričama i bajkama. Mnoge priče i bajke, iako pripadaju različitim kulturama i civilizacijama, imaju puno istih ili sličnih simbola i elemenata koji se učestalo pojavljuju.

Priče nam omogućuju bolje sagledavanje onoga što nam se događa. Neovisno govorimo li o dječjim bajkama ili pričama, odnosno legendama ili mitovima, njihova svrha je ista. Odnose se na duboke unutarnje misterije, probleme i stepenice koje valja proći u životu. Bajka nudi mašti djeteta nove dimenzije koje bi mu samom bilo teško otkriti i nude rješenje na načine koje dijete na svom stupnju poimanja može shvatiti.

Moglo bi se reći da su bajke namjenjena najmlađima, priče su prilagođene djeci starije školske dobi, a mitovi i legende odraslima.

Bajka komunicira s malim djetetom čiji je psihički i mentalni svijet lišen obrazaca i utvrđenih predodžbi, predrasuda i strahova. Ono je biće u procesu izgradnje koje gradi svoj svijet prema utiscima iz okoline na način da odražava ono što je primilo. Upravo zato se odraslima ponekad dječje bajke doimaju okrutnima, međutim to zaista nije tako. Jer kad vuk pojede bakicu u Crvenkapici ili kad se Trnoružica ubode na vreteno zle vještice, dijete na to ne gleda istim očima kao i odrastao čovjek, njegov je doživljaj stvarnosti ponešto drugačiji, jer ono ne analizira, već osjeća i doživljava. Dijete neće u svojoj mašti zamišljati okrutne scene, jer za njih i ne zna, već će sve ostati na razini simbola. Pojmovi dobrog i lošeg kod djeteta su vezani uz njegovu osobnost i njegove želje. Bajke i priče postavljaju pojmove dobra i zla u širi kontekst, nastojeći osobnost budućeg odraslog čovjeka formirati kao nesebičnu, ukazujući da sve što je ugodno nije nužno i dobro i ispravno.

Budući da dijete starije školske dobi već ima formirane određene mentalne obrasce, bajka više nije najbolje sredstvo za njegovo podučavanje, jer će mu često biti smiješna i smatrat će ju tek običnom izmišljotinom. Djetetu starije školske dobi prilagođenije su priče s jasnom porukom. Herojska djela, primjeri dobrih i ispravnih radnji, puno akcije, hrabri, lijepi i pametni junaci ono su što je potrebno kod ovog uzrasta.

Mitovi već pretpostavljaju zrelu, formiranu osobu, s određenim životnim iskustvom te razvijenim unutarnjim svijetom, kako bi bila u stanju razumjeti simbole i njihove poruke u odnosu na čovjeka, život, kozmos.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.