Vlada Narodne Republike Kine najavila je zatvaranje svih sjevernokorejskih tvrtki i kompanija u Kini, kao dio implementacije posljednjeg izglasavanja sankcija Pjongjangu zbog sjevernokorejskog razvoja nuklearnog naoružanja. Ne samo tvrtke koje posjeduju isključivo sjevernokorejske kompanije i pojedinci, već i zajedničke tvrtke u sjevernokorejsko-kineskom vlasništvu bit će zatvorene unutar 120 dana od 11. rujna, kada su sankcije donesene. Iznimka su samo neprofitne kompanije i entiteti vezani za nekomercijalne infrastrukturalne projekte.
Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno je donijelo odluku 11. rujna za teže sankcije protiv Sjeverne Koreje, uključujući zabranu na izvoz tekstilnih proizvoda i ograničenja u dobavi nafte, kao odgovor na šesti i najopasniji pokus lansiranja projektila koji mogu nositi nuklearne bojeve glave. Sankcije se opisuje kao najteže po Sjevernu Koreju ikad i mogu posljedično stajati Pjongjang oko 800 milijuna dolara godišnje u izvozu tekstila i dodatnih 500 milijuna dolara godišnje koliko sjevernokorejski radnici u inozemstvu šalju kući.
Iznos koji Sjevernokorejci ulažu u Kinu je malen. Izravna ulaganja su od 2006. do 2015. iznosila tek 22 milijuna dolara i u trendu su opadanja. Tako je od 11,2 milijuna dolara uloženih 2010. iznos pao na 290 tisuća dolara 2014. prema podacima kineske vlade. Godinu potom, 1997., ulaganje je iznosilo samo 70 tisuća dolara. Ulaganja su se najviše odnosila na restorane. Sjevernokoreanci vode oko stotinu restorana u Kini, među kojima 26 u glavnom gradu Pekingu. Broj restorana se smanjio od prošle godine, nakon što je Južna Koreja zamolila svoje građane da ne posjećuju sjevernokorejske restorane u stranim zemljama. Ovi restorani ionako ne generiraju nikakvu posebnu dobit za Kim Jong-una i njegov režim, pa ova zabrana ne šteti posebno sjevernokorejskom gospodarstvu. Međutim, zabrane i sankcije dodatno će štetiti odnosima Pekinga i Pjongjanga.
Uz UN-ove sankcije, Donald Trump je naredio nove američke sankcije Sjevernoj Koreji, uključujući na sjevernokorejsku mrežu transporta i trgovine kao i na sva tijela koja doprinose trgovini i industriji Sjeverne Koreje, što izravno pogađa Kinu. Očekuje se i promišljanje kineske vlade u zaustavljanju dostave nafte Pjongjangu. Sve se to događa tik pred dolazak američkog državnog tajnika Rexa Tillersona Pekingu, što je njegov drugi službeni posjet Kini. Napetosti na Korejskom poluotoku će nedvojbeno imati glavnu ulogu u njegovu posjetu. Pjongjang je optužio Trumpa za objavu rata nakon što je američki predsjednik u svom twittokratskom vladanju spomenuo na popularnoj društvenoj mreži kako Sjeverne Koreje više neće biti, a njezinog je vođu nazvao 'Little Rocket Man'. Tillerson će zasigurno ponoviti potrebu bolje kinesko-američke suradnje u zaustavljanju sjevernokorejskih nuklearnih ambicija i zaustavljanja daljnje eskalacije sukoba. Osim toga, Trump će vjerojatno posjetiti po prvi puta Kinu u studenom ove godine, kada će ujedno pohoditi i nekoliko multilateralnih summita u Jugoistočnoj Aziji. Posjet će se odviti nakon 19. Kongresa Komunističke partije, ključnog političkog događaja u Kini kada se mijenjaju partijski lideri i određuje se kineska politika u idućih pet godina.
Rezolucija 2325 Vijeća sigurnosti UN-a također cilja zaustavljanju uvoza benzina, diesela, teških goriva i ostalih naftnih i plinskih proizvoda u Sjevernu Koreju. Očekuje se smanjivanje uvoza od 8,5 milijuna barela nafte danas na dva milijuna barela godišnje. Sjedinjene Države traže potpuni embargo na uvoz nafte i zamrzavanje sve imovine Kim Jong-una. Prethodne UN-ove sankcije protiv Sjeverne Koreje stale su na uvozu nafte i plina, ponajviše na zahtjeve Kine koja se brine da bi takvi potezi mogli destabilizirati zemlju i staviti breme na Peking s velikim dolaskom izbjeglica. Kina i Sjeverna Koreja dijele granicu dugu 1400 kilometara uz rijeku Yalu, koja se može prelaziti bez korištenja čamca. Ovog puta je Kina glasovala za teže sankcije, ostavljajući ipak manji prozor dobave nafte i plina, iako su Amerikanci zahtijevali potpunu blokadu.
Ovaj oblik sankcija prije svega ovisi o Kini jer odavde idu naftovodi prema Sjevernoj Koreji. Naftovod Dandong-Sinuiju dostavlja više od pola milijuna tona sirove nafte Sjevernoj Koreji godišnje, što je oko 90 posto dobave Pjongjanga. Ovaj naftovod nosi ime Prijateljski naftovod, te je dug 30 kilometara, od spremišta nafte u kineskom pograničnom gradu Dandongu do naftnog deponija u Sinuijuu u Sjevernoj Koreji.
No, pitanje je koliko će i ove, najgore sankcije koje je režim u Pjongjangu do sada doživio, imati učinka. Do sada sankcije protiv Sjeverne Koreje nisu postigle ništa u posljednjih jedanaest godina. U listopadu 2006. Sjeverna Koreja je izvršila svoj prvi nuklearni test, te je UN odmah donio rezoluciju zabranjujući izvoz raznih proizvoda zemlji i zamrzavajući sjevernokorejsku imovinu te zabranjujući putovanja pojedinaca uključenih u nuklearni program. Od svibnja do lipnja 2009. Pjongjang je detonirao podzemnu napravu u svom drugom nuklearnom testu i pokrenuo nekoliko kratkodometnih projektila. UN je ponovno proveo rezoluciju kojim dozvoljava drugim nacijama pretraživanje sjevernokorejskih brodova i uništavanje bilo kojeg tereta koji bi mogao biti povezan s nuklearnim programom.
U siječnju 2013. Sjeverna Koreja je lansirala satelit, a UN je donio rezoluciju kojim se može zaplijeniti i sav teret vezan za sjevernokorejska vojna istraživanja i razvoj. U ožujku te godine je Pjongjang izvršio svoj treći nuklearni test, nakon čega je UN zaustavio transfer novca i izbacio Sjevernu Koreju iz međunarodnog financijskog sustava. U ožujku 2016. je Pjongjang nastavio s četvrtim nuklearnim ispitom i dugodometnim raketnim testom, a UN je zabranio svu trgovinu oružjem i naredio inspekciju sveg tereta koji ulazi u i iz Sjeverne Koreje. U kolovozu te godine je Pjongjang ustvrdio da je uspješno ispitana serija balističkih projektila koji mogu dosegnuti Sjedinjene Države. Tri mjeseca potom, UN je zaustavio izvoz ugljena i razne druge metale. U kolovozu 2017. je ta zabrana uključila i izvoz nafte i goriva Sjevernoj Koreji. Očito cijeli niz sankcija nije uspio zaustaviti Pjongjang.
Međutim, Kina pametno postupa sa svojim oprezom. I Peking i Pjongjang prisjećaju se imperijalnog i militarističkog Japana u tridesetim godinama prošloga stoljeća. Tada je Japan 'molio za rat', a nakon što se uveo embargo na uvoz nafte, Japan je tek krenuo u ratne pripreme. Posvemašnji naftni embargo proizveo bi sličnu posljedicu – rat sa Sjedinjenim Državama i susjedima Sjeverne Koreje. Amerikanci su bili spremni odustati i od svojih drugih zahtjeva, prije svega korištenja sile u inspekciji brodova, zabrana putovanja Kim Jong-unu i otkazivanje viza sjevernokorejskim radnicima. Time su barem zaštićeni radnici koji rade u Rusiji i Kini, iako Moskva i Peking neće izdavati nove vize. Krajnji cilj oko Sjeverne Koreje se razlikuje u Rusiji i Kini od onog u Sjedinjenim Državama. Moskva i Peking žele imati Pjongjang koji služi kao tampon zona između njih i američkih saveznika Južne Koreje i Japana. To je određena stabilnost i zbog toga ove dvije zemlje neće nastupiti agresivno prije nego cijelo stanje postane katastrofalno.
Kim Jong-un cijelu svoju politiku vodi kako bi ga slijedilo domaće stanovništvo, a ne da preokrene međunarodno mnijenje. Zbog toga sankcije nisu djelovale niti će djelovati. Sjeverna Koreja se neće odreći postignutoga. Ruski predsjednik Vladimir Putin je u pravu kada opisuje sjevernokorejski režim u kojemu bi vlast radije vidjela svoje stanovništvo kako jede travu nego da se odrekne nuklearnog oružja. On ujedno ukazuje na jasnu činjenicu: nuklearna Sjeverna Koreja nije budućnost, već sadašnjost i nema dobrog rješenja ili odgovora na to. Međutim, totalni embargo na naftu bi povećao sjevernokorejski izolacionizam i ovisnost o vlastitom militarnom sustavu, a tada Kim ne treba razmišljati o posljedicama bilo koje svoje odluke.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
