Bivši američki predsjednik Jimmy Carter rekao je, za vrijeme jučerašnje konferencije u Atlanti, kako SAD danas funkcionira "više kao oligarhija, a manje kao demokracija". U istom govoru oštro je kritizirao novu administraciju i predsjednika Donalda Trumpa ističući kako njegov pristup "nema nade" za pomirenjem Izraelaca i Palestinaca dok je u isto vrijeme osudio njegovo podizanje tenzija po pitanju Korejske krize.
Zašto smatra da Amerikom više upravlja oligarhija, a manje demokracija? Njegov stav je vrlo jasan i posve u skladu s definicijom oligarhije i demokracije, naime, Carter ističe kako je "novac u politici" ono što od SAD-a stvara oligarhiju, pošto mala skupina ekstremno bogatih ljudi upravlja stvarima, a ne demokracija, odnosno narod.
Iako je zanimljivo čuti da ovakva procjena dolazi od strane jednog bivšeg američkog predsjednika - kojem ovo nije prvi put da iznosi ovakve kritike (još 2015. poručio je kako je "beskonačno političko podmićivanje" stvorilo "potpunu subverziju političkog sustava") - činjenica je kako ovo nisu velike novosti, štoviše, može se spekulirati kako je isti oligarhijski pristup postojao i u vrijeme kada je i on bio predsjednik (1977-1981).
Ipak, treba pohvaliti Carterov entuzijazam da stvari naziva pravim imenom, čak i u svojim poznim godinama (1. listopada navršit će 93 godine).
U svom govoru također se posebno osvrnuo na kontroverznu odluku američkog Vrhovnog suda iz 2010. (Citizens United) kojom se određuje kako korporacije smiju davati beskonačno velike donacije političkim kandidatima. Ovu odluku Carter je još tada nazvao "najglupljom odlukom ikad donijetom".
Dakle, da, nema sumnje da je i kasnijih 70-ih američka demokracija bila u borbi s američkom oligarhijom, toga je svakako svjestan i Carter, ali današnji odnos snaga između ove dvije pojave neusporedivo ide na ruku oligarhiji. Sama činjenica da je Vrhovni sud donio takvu odluku 2010. predstavlja trijumf američke oligarhije koje je tamo i tada pretvorila demokraciju u farsu.
Ono što je u toj priči zanimljivo istaknuti, a i vrlo je ironično, da je možda zadnji "krik" američke demokracije bio izbor Donalda Trumpa za predsjednika - kontroverznog milijardera koji je uz pomoć svojeg novca, dobre retorike i vrlo loših protukandidata u Republikanskoj stranci, uspio otići sve do kraja. Naravno, ne bi mogao to učiniti da glasači nisu svjesno odlučili "igrati" kontra američke oligarhije prepoznajući sve njihove kandidate i birajući onog koji im se činio najmanje pod utjecajem.
No, možda je i to u konačnici bio samo "trik", možda je Trump igrač iste oligarhije od samog početaka, gurnut u prvi plan da bi biračkim masama dao osjećaj kako i "autsajder" može otići do kraja. Ipak, to su već teorije bez pokrića, ono što nije teorija je to da je Trump po dolasku u Bijelu kuću otkrio kako ga oligarhija tamo već čeka (Mike Pence, H. R. McMaster, Jim Mattis, John F. Kelly i drugi) pokazujući time da na kraju ipak oni pobjeđuju.
Od ponekih pametnih vanjskopolitičkih poruka koje je Trump za vrijeme kampanje ponavljao, onih poput "Želim pomirenje s Rusijom", "Spreman sa svima razgovarati", "Dosta je intervencionizma" - nije ostalo ništa. Kao da smo gledali jedan sasvim drugi film, drugu osobu. Ovaj "bijelokućni" Trump ništa ne smiruje, samo podiže tenzije gdje god stigne.
U svom govoru Carter se osvrnuo na aktualne tenzije oko Sjeverne Koreje te je pritom rekao: "Prvo što bih ja napravio je to da bih tretirao Sjevernokorejce s poštovanjem. Ja znam što Sjeverna Koreja želi - žele čvrsti sporazum kojime se garantira da SAD neće napasti Sjevernu Koreju niti ih na bilo koji drugi način ugroziti, osim ako oni prvi ne napadnu svoje susjede. No, SAD odbija to učiniti".
Jimmy Carter Nadalje, ističe kako bi najvišu osobu iz administracije odmah poslao u Pjongjang, ako ne bi i sam otišao. Podsjetimo, Carter je podsjetio Sjevernu Koreju tri puta, između 1994. i 2011.
VIDEO: Kompletan govor, Carter Center konferencija u Atlanti, 12.9.2017.
Carterovi potezi
Jimmy Carter rođen je 1. listopada 1924. u malom naselju Plains (koje ima oko 700 stanovnika), u saveznoj državi Georgia. Otac mu je imao trgovinu, a majka mu je radila u bolnici. Iako mu je otac bio pobornik segregacije Jimmy je od malih nogu već imao drugačiji stav i mnogi njegovi prijatelji bili su Afro-amerikanci, većinom sirotinja koja je i živjela na tom prostoru.
Bio je vrlo dobar učenik, bavio se sportom, a kasnije kao mladić odlazi u vojsku, točnije mornaricu, gdje će provesti nekoliko godina, većinom u podmornici.
Rosalynn i Jimmy Carter 1953. se vraća natrag i počinje se baviti poljoprivredom. Oženio se za Rosalynn Carter, koja danas ima 90 godina. Imali su troje djece, no živjeli su poprilično skromno - štoviše, Jimmy Carter bio je jedini američki predsjednik koji je živio u socijalnom stanu. Prve godine bavljenja poljoprivredom bile su iznimno teške jer ih je odmah zadesila velika suša. Carterovi su skoro bankrotirali, no uspjeli su se izvući, mada s velikim kreditima, ali kasnije su uspjeli okrenuti stvari te su vodili uspješan posao.
Prije no što je postao predsjednikom Jimmy Carter bavio se poljoprivredom Od 1963. bavi se i politikom te kao član Demokratske stranke 1970. postaje guverner Georgije. Iako je izvan njegove savezne države malo ljudi znalo za njega 1976. pobjeđuje protukandidate i postaje kandidat Demokratske stranke za predsjednika SAD-a, što mu polazi za rukom te poražava Geralda Forda koji se borio za drugi mandat.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
