Generalni tajnik UN-a, Antonio Guterres, pozvao je na prekid pola stoljeća izraelske okupacije palestinskih teritorija ističući kako je to jedino rješenje za okončanje izraelsko-palestinskog sukoba.
Svoju izjavu Guterres je dao u sjedištu UN-a u New Yorku povodom obilježavanja 50. obljetnice Šestodnevnog rata.
U njegovoj poruci, koju je pročitala njegova zamjenica Amina Mohammed, ističe se kako je izraelska okupacija nanijela veliko humanitarno breme palestinskom narodu. "Generacije su odrasle u izbjegličkim kampovima, u teškom siromaštvu i bez gotovo ikakve nade za bolji život svoje djece", ističe se u poruci.
Također se ističe potreba za uspostavom nezavisne palestinske države. Smatra kako je izraelsko-palestinski sukob glavni pokretač nasilja na Bliskom istoku te kako bi se rješenjem tog sukoba "otvorila vrata suradnji, sigurnosti, miru i ljudskim pravima za sve".
Guterres je svakako u pravu kada kaže da se izraelska okupacija mora okončati, ali je i posve u krivu kada kaže da je izraelsko-palestinski sukob glavni pokretač nasilja na Bliskom istoku. Nije taj sukob potaknuo američku invaziju Iraka, ni agresiju na Libiju, a ni brutalnu destabilizaciju Sirije.
Dakako, Guterres je svjestan tih činjenica, a svojom porukom pokazao je, još jednom, da ima određene agende, agende koje ne vode nužno miru na Bliskom istoku već dominaciji jedne strane.
Slobodna Palestina bila bi pak povijesna pravda i ona će se u konačnici morati dogoditi. No, u kojem obliku i kada, oko toga se ne slažu svi. Ovo je, dakako, pitanje oko kojega se vode i ratovi i debate već desetljećima.
Danas je najpopularnije tzv. "rješenje s dvije države", odnosno rješenje prema kojem bi na prostoru današnjeg Izraela i okupiranih palestinskih teritorija (plus Pojas Gaze) nastale dvije države - Izrael i Palestina. Službeno, takvo rješenje prihvaćaju i palestinski predstavnici (u Zapadnoj obali), i Izrael i Zapad na čelu sa SAD-om.
Za mnoge to je jedino logično rješenje, naročito za one koji tvrde kako između Izraelaca i Palestinaca postoje toliki animoziteti da oni jednostavno moraju u konačnici imati dvije države, odnosno da bude "svatko na svom".
U širem geopolitičkom smislu tu će primarno profitirati već spomenuti Zapad na čelu sa SAD-om. Naime, umjesto jednog lojalnog saveznika, Izraela, sada će imati dva - Izrael i Palestinu.
Palestinci će biti zahvalni SAD-u što im je "omogućio" stvaranje nezavisne države, te će pritom brzo zaboraviti kako je upravo SAD desetljećima omogućavao Izraelu da vrši represiju nad njima, počevši s blokadom skoro svih UN rezolucija protiv Izraela do masovne prodaje oružja izraelskoj vojsci.
SAD nema interese Palestinaca na svojoj listi prioriteta, ali zato imaju vlastite interese. Jedan od tih interesa je stvaranje Palestine pod vodstvom pro-Zapadnih lojalista, kao što su današnji pripadnici PLO-a.
Da su Palestinci sve spremniji u SAD-u vidjeti spasitelja, a ne tlačitelja, pokazuju i rezultati opsežnih studija kao što je ona centra Pew Research - u tom istraživanju navodi se kako je 2007. svega 13% Palestinaca imalo pozitivan stav prema SAD-u - do 2014. ta brojka popela se već na 30%.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
