Nakon relativno kratke "pauze" Korejski poluotok ponovno je u fokusu međunarodnih događanja, ovog puta zbog najave Sjeverne Koreje da će uskoro izvesti treći po redu nuklearni test.
Dodatak: sjevernokorejski treći nuklearni test potvrđen je 12.veljače 2013. Sjeverna Koreja potvrdila: uspješno izveden treći nuklearni test
I što je još i važnije - proglašavaju kako je "proces denuklearizacije Korejskog poluotoka propao". Nema sumnje kako će narednih dana sa svih strana odjekivati agresivni naslovi poput "Sjeverna Koreja napada SAD" i slične besmislice.
Ipak, neke značajne stvari događaju se na Korejskom poluotoku i da bi ih u potpunosti razumjeli trebamo se vratiti nekoliko koraka unatrag. Ne previše, krenuti ćemo od pretpostavke da smo relativno dobro upoznati s novijom poviješću razdvajanja Koreje na južnu i sjevernu i koju ulogu su u tome imale velike sile, osvrnuti ćemo se na događanja nakon kolapsa istočnog bloka te što se na diplomatskom planu događalo sa Sjevernom Korejom 90-ih i u prvom desetljeću novoga stoljeća.
Satelit kao uvreda
Ovo sjevernokorejsko odstupanje od procesa denuklearizacije najozbiljnije je do sada i direktna je reakcija na usvajanje UN rezolucije Vijeća Sigurnosti u kojoj se kritizira njihovo lansiranje satelita krajem prošle godine te se uvode dodatne sankcije zbog tog "neposluha". Podsjetimo, gotovo sve zemlje - naročito one u susjedstvu - upozoravale su Pjongjang da ne kreće s lansiranjem satelita, tvrdeći kako je satelit zapravo test za dalekometnu raketu. Uskoro dolazi oštra reakcija Pjongjanga i s pravom se pitaju kako to da druge države smiju lansirati satelite, a oni ne?
Lansiranje satelita Unha-3 (na korejskom Unha znači galaksija)Da li je satelit zaista bio samo proba za dalekometnu raketu? Možda, ali tko kaže da i druge države svoja lansiranja satelita ne koriste ponekad u iste svrhe? Činjenica je da je Sjeverna Koreja punopravna članica Ujedinjenih Naroda i trebala bi imati jednaka prava kao i sve druge zemlje. Možemo li zamisliti da netko primjerice propitkuje SAD, Francusku ili neku drugu "silu" što se krije iza odluke lansiranja njihovih satelita u orbitu?
Mnogi će primijetiti kako su dvostruki standardi kojima se tretira Sjeverna Koreja slični stavu međunarodne zajednice prema Iranu. Svaka država trebala bi imati pravo na mirovno korištenje nuklearne energije, no to se izgleda odnosi samo na države koje su pod sferom utjecaja Zapada. U svim ovim situacijama UN se postavlja potpuno pogrešno i kontinuirano gubi na kredibilitetu. Njihova zadaća trebala bi biti osiguravanje da se sve članice drže međunarodnih zakona, no to očito nije slučaj.
Vratimo se na lansiranje sjevernokorejskog satelita. Nakon što su pojedine zemlje, u prvom redu SAD, Japan i Južna Koreja, digle veliku buku oko lansiranja, Sjeverna Koreja izašla je s izjavom da se neće dati zastrašiti raznim prijetnjama te kako će satelit biti lansiran 29. prosinca prošle godine. Sada dolazi onaj "zanimljiv" dio - u očitom nastojanju da "međunarodnoj zajednici" pokažu kako ne samo da se neće osvrtati na prijetnje, već da su spremni i "igrati po svom", Sjeverna Koreja iznenadno lansira satelit 12.12.2012. Satelit je ovog puta uspješno lansiran (u travnju je bio jedan neuspjeli pokušaj) i to na datum koji su odabrali sami, pokazujući kako na prijetnje odgovaraju nepredvidljivošću (opširnije o lansiranju: Veliki trijumf Sjeverne Koreje - unatoč protivljenju Zapada, Rusije i Kine, lansiran i uspješno u orbitu postavljen satelit).
Hladnoratovski mentaliteti
Ako Zapad, tj. SAD, išta više mrzi od neposlušnosti, onda je to drska neposlušnost, a upravo to se i dogodilo. Bez obzira koliko sofisticirano i napredno velike sile djelovale, u suštini često se ponašaju poput uvrijeđenog djeteta koje nikada ne zaboravlja, a osveta će doći kad tad. Slično je i s Kubom. Trijumfalni ulazak revolucionara u Havanu 1.1.1959. i svrgavanje vlasti pro-američkog despota Fulgencia Batiste ostavilo je trajan trag na američku vanjsku politiku tako da se Kuba i dan danas, više od pola stoljeća nakon, nalazi pod rigoroznim američkim ekonomskim embargom (i više od toga, vidi: Novi dokumenti potvrđuju: SAD ne odustaje od destabilizacije Kube).
Kada je riječ o Sjevernoj Koreji, govorimo o zemlji čiji je današnji ustroj direktna konzekvenca Hladnog rata, do te mjere da su tragovi Hladnog rata vidljivi na svakom koraku. No, hladnoratovski stavovi nisu preživjeli samo u Pjongjangu, makar su tamo toliko vizualno prisutni, već oni i dalje poprilično dominiraju i politikom u Washingtonu. 28,500 američkih vojnika u Južnoj Koreji možda je i najočitiji dokaz, no nije jedini. Inzistiranje na osuđivanju Sjeverne Koreje zbog lansiranja satelita još je jedan u nizu.
Rezolucija 2087 Vijeća Sigurnosti UN-a usvojena je 22. siječnja ove godine od strane svih članica, uključujući i stalne članice. Znatan udarac Pjongjangu je činjenica da je za rezoluciju glasala i Kina, jedini "polu-saveznik" Sjeverne Koreje u Aziji. Nema sumnje kako je taj podatak u Pjongjangu dočekan s velikom gorčinom. No nije iznenađujući.
Sjeverna Koreja u iščekivanju multipolarnog svijeta
Naime, dok je Sjeverna Koreja ostala striktno pri svojoj vojnoj "Juche" ideologiji (opširnije o Sjevernoj Koreji: O Sjevernoj Koreji bez senzacionalizma), Kina je već davno evoluirala od para-marksističkih stavova 20-og stoljeća i danas kombinira slobodno tržište s jednopartijskom nomenklaturom. Iz perspektive Pekinga, reforme u Sjevernoj Koreji su poželjne, po mogućnosti nalik na Kinu, no ne "potpuna predaja" tržišnoj ekonomiji po uzoru na Južnu Koreju. Moglo bi se reći kako Kina zna koji joj je stav glede Sjeverne Koreje, no isti nije baš precizno izrađen. Drugim riječima, Sjeverna Koreja danas se nalazi između dvaju velikih sila koje čekaju da počne s implementacijom njihova modela.
Da li će se to dogoditi? Možda, a možda i ne. Naime, već godinu dana zapadni "stručnjaci" nagovještavaju kako će se Sjeverna Koreja pod vodstvom Kim Jong Una "otvoriti svijetu" - drugim riječima, otvoriti vrata tržišnoj ekonomiji. To se za sada nije dogodilo i nema neke naznake da će se dogoditi u skoroj budućnosti. Sjevernokorejska ideologija voli za sebe tvrditi kako su samodostatni, no ta ideja više je neizbježno stanje nego ideološka odluka. Ekonomska partnerstva s drugim zemljama itekako su im nužna, no dok je svijet još uvijek poprilično jednopolarno orijentiran, teško će Sjeverna Koreja razviti svoju ekonomiju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
