Prošli mjesec smo pisali o zabrinjavajućem stanju u Mijanmaru i stavu središnje vlasti prema nacionalnim i vjerskim manjinama. Sada se vidi da je ta zabrinutost i te kako utemeljena, nakon što je UN optužio sigurnosne snage Mijanmara za ozbiljna kršenja ljudskih prava u toj indokineskoj zemlji, uključujući kolektivna silovanja, barbarska premlaćivanja i ubijanja djece. Međunarodna organizacija je izdala izvješće nakon razgovora s preko dvjesta pripadnika naroda Rohingya koji su izbjegli iz Mijanmara u Bangladeš. U susjednom Bangladešu već sada živi oko 65 tisuća pripadnika Rohingya muslimana koji su od početka nasilja prošlog listopada pod teškom represijom sigurnosnih snaga. Broj poginulih bi mogao biti i više od nekoliko tisuća.
Devetog listopada mijanmarska vojska je započela tzv. protuterorističku operaciju u zapadnoj pokrajini Rakhine koja se nalazi na granici s Bangladešom. Operacija je pokrenuta nakon smrtonosnog napada na sigurnosne snage za koji se vjeruje da su počinili pripadnici militanata iz naroda Rohingya. Rohingya su muslimanska manjina koji broje oko 1,1 milijuna stanovnika u većinski budističkom Mijanmaru. Gotovo svi žive u pokrajini Rakhine, ali im je oduzeto pravo državljanstva i žive u apartheidskim uvjetima, nemaju slobodu kretanja niti pravo na osnovne oblike zdravstvene skrbi i obrazovanja. Novinarima i humanitarnim djelatnicima zabranjen je ulazak u provinciju, gdje se odvijaju najgori ratni zločini. Ne može se s točnošću utvrditi što se doista događa, ali broj istih tvrdnji brojnih izbjeglica u bangladešanskom pograničnom okrugu Cox's Bazar govore o istovjetnim strahotama. Glasnogovorništvo mijanmarske vlade je potvrdilo da je potpredsjednik države Myint Swe, bivši general, pokrenuo istraživački tim koji će provjeriti izjave o zločinima u operaciji. Na čelu države je dobitnica Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi, koja nije reagirala na optužbe ničim drugim osim čistog negiranja bilo kakvih vijesti. Zbog toga je u svijetu Suu Kyi suočena s oštrim kritikama.
Iz Malezije je poslan brod pomoći, koji se usidrio u glavnom gradu Yagonu. Tamo je s broda skinuto 500 tona hrane i medicinske opreme, dok je ostatak od 2200 tona opreme otpremljeno za Bangladeš. Skupina prosvjednika u yangonskoj luci prosvjedovala je protiv te humanitarne mjere. Oni redom smatraju da su Rohingye ilegalni imigranti iz Bangladeša, iako je njihova povijest u Mijanmaru neupitna. Malezija je izrazit kritičar mijanmarske vlade i općenito krize u provinciji Rakhine. Nisu samo Maležani uputili kritiku, već i papa Franjo, koji je ustvrdio da su grozni zločini počinjeni samo zato što su Rohingye muslimani. Dapače, mnogi promatrači su začuđeni kako to da jedna miroljubljiva religija kao što je budizam može stvoriti takve strahote, koje podržavaju sami budistički redovnici.
U Mijanmaru se prakticira Teravada budizam (tzv. škola starijih redovnika), grana budizma koja u svojoj srži čuva Palijski kanon, jedini potpuno sačuvan budistički kanon pisan na klasičnom indijskom jeziku pali. On je sveti jezik i zajednički jezik svih teravada budista. Ova grana budizma je vrlo konzervativna u doktrini i redovničkoj disciplini, a razvila se na Šri Lanci, da bi danas postala glavnim oblikom budističkog učenja i vjerovanja u Kambodži, Laosu, Mijanmaru i Tajlandu. U Mijanmaru 89 posto stanovništva su teravada budisti, te se smatra najreligioznijom budističkom zemljom po pitanju broja redovnika u stanovništvu i trošenja na religijske stvari. Redovnici (sangha) vrlo su poštovani i utjecajni u društvu. Otprilike u Mijanmaru djeluje 500 tisuća redovnika i 75 tisuća redovnica. Njih 88 posto pripada redu Thudhamma Nikaya, a 7 posto redovnika ortodoksnijem Shwegyin Nikayi.
Budizam je znatno doprinio razvoju mijanmarske politike. Zapravo, početci mijanmarskog nacionalizma su u Udruženju mladih budista koje se počelo širiti cijelom zemljom početkom 20. stoljeća. Budistički redovnici su zajedno sa studentima začeli marševe prosvjeda za nezavisnost i kasnije za demokraciju, a njihovi najveći predstavnici su bili U Ottama i U Seinda u provinciji Rakhine, te osobito U Wisara koji je umro u štrajku glađu u zatvoru, a danas jedna od glavnih ulica Yangona nosi njegovo ime. Nakon što je dobivena nezavisnost civilne vlasti su davale velike novčane izdatke za zaštitu budističkog učenja i hramova, a političke stranke i parlamentarni zastupnici su često izglasavali zakonodavstvo nadahnuto budizmom. Osobito je za to zaslužan U Nu, prvi premijer Mijanmara (tadašnja Burma), koji je budizam postavio kao državnu religiju, te je time marginalizirao sve druge manjinske vjerske skupine. Budistički redovnici su kasnije bili glavna oporbena skupina vojnoj hunti. Pagoda Shwedagon je bila važno mjesto javnih susreta za Aung Sana i njegove kćerke Suu Kyi.
U rujnu 2007. budisti su pokrenuli masovne prosvjede protiv vojne hunte, znane kao Revolucija šafrana. Tisuće pripadnika vojnih i policijskih snaga našle su se na ulicama Yangona u pokušaju kontroliranja stanja, te su pohapsili tisuće redovnika. Zbog toga su pokrenuti masovni prosvjedi u kojima je došlo do najžešćih sukoba između vlade na jednoj strani te redovnika, civila i prosvjednika na drugoj, s tisućama ranjenih i stotinama mrtvih. Svijet je teško osudio djelovanje vlade i nametnuo gospodarske sankcije.
Ali postoji i mračna strana budizma. Ova religija se općenito smatra religijskom tradicijom najmanje povezanom s nasiljem, ali se u prošlosti mogu jasno razaznati nasilna djela budista. Budističko učenje govori da je nasilje oblik samoranjavanja. Odbacivanje nasilja u društvu budizam tumači kao preduvjet za duhovni napredak članova društva jer nasilje donosi bol koju dijele pojedinci među sobom. U budizmu nije toliko naglasak na samom činu ubijanja već u namjeri koja zamračuje um. U budističkoj doktrini doista ima malo dokaza netolerancije, opravdanja nasilja ili koncepta opravdanih ratova, što budističku doktrinu logički ne povezuje s nasiljem i netolerancijom. No, Mijanmar je postao središtem nasilnog budizma. Već u tridesetim godinama dvadesetog stoljeća budistički redovnici su napadali Europljane u Yangonu, a vojna hunta je promicala viziju mijanmarskog budističkog nacionalizma kao kulturnu i političku ideologiju kojom je legitimizirala svoju upravu i dovela do religijskog sinkretizma između budizma i totalitarne ideologije. Konzervativni i radikalni nacionalistički redovnici su od tada pa do danas isticani po svojoj agresivnosti. Godine 1992. je nastala čak Demokratsa budistička vojska Karena koju je vodio budistički redovnik U Thuzana, a posljednjih godina su redovnici činili ono što se može nazvati terorističkim činom, povezanim s Pokretom 969. Njihovo je nasilje doseglo vrhunac početkom ljeta 2012. kada je ubijeno više od 200 osoba.
Pokret 969 (tri brojke predstavljaju vrline Bude, budističke prakse i budističke zajednice) danas je najžešći i najagresivniji budistički pokret na svijetu. Vode ga redovnici, među njima najpoznatiji Ashin Wirathu (poznat i kao burmanski bin Laden), te se prije svega bave zaustavljanjem širenja islama u Mijanmaru. Pokret je uspio održati protuislamski nacionalistički stav i uveo bojkot muslimanskih usluga i trgovina, što je dovelo do progona muslimana u Mijanmaru. Mnogi svjetski mediji opisali su pokret kao protuislamski i islamofobni, iako sami članovi odbijaju da su protiv muslimana, već da su zaštita etničkih budističkih Rakhina, koje teroriziraju 'Bengalci'. Wirathu opravdava nasilje smatrajući da Rohingye pokušavaju stvoriti islamsku državu u Rakhinu, te je pozvao na bojkot muslimanske trgovine, jer se time dodaje novac u svrhu stvaranja takve države.
Pokret ima i svoju ezoternu stranu. Navodno je kasnih devedesetih godina djelatnik ministarstva vjerskih poslova U Kyaw Lwin pronašao prijetnju u numerologiji. Muslimanska fraza 'U ime Boga, Milostivog, Samilosnog' nosi broj 786, što je kozmološka oporba broju 969. Stoga sve tvrtke koje vode muslimani moraju iskazati broj 786. Takve ideje su naišle na velike optužbe drugih budističkih učitelja kao što su Dalaj Lama, Bhikhu Bodhi, Thich Nhat Hanh i Shodo Harada koji su pozvali mijamarske budiste da se prisjete glavnih budističkih načela. Dalaj Lama je nekoliko puta rekao da nas je Buda uvijek učio oproštenju, toleranciji, samilosti. Sukob Rohingya i budista seže u 17. stoljeću. Animozitet muslimana i budista u zapadnom Mianmaru naslijeđe je invazija Britanaca i muslimanskih naroda. Rakhine se našao između muslimanskih zemalja na zapadu i budističkih na istoku, a sukob je zapravo političke, a ne vjerske prirode. Vlasti Mijanmara su 1982. oduzele Rohingyama državljanstvo i sada se nazivaju 'strancima u zemlji' ili 'Bengalcima', a taj stav je ujedno pomogao u drugim ksenofobnim politikama, kao što je priznavanje državljanstva nekim drugim etničkim manjinama, napose Kinezima.
Radikalni Pokret 969 je također predložio zakon kojim bi se zabranilo vjenčanje budističkih djevojaka s nebudistima bez izričitog dopuštenja lokalnih dužnosnika. Time, tvrde čelnici pokreta, se potiče mir između različitih vjera i štite se budističke žene od prelaska na islam kada se vjenča s muslimanom. Vlada je ipak odbila zakonske inicijative Pokreta 969 i zabranila stvaranje formalnih organizacija temeljenih na njihovim načelima, iako podupire zaštitu budističke vjere od percepcije islamske prijetnje. Sam Wirathu je uhapšen i zatvoren 2003. zbog poticanja mržnje i vjerskih sukoba, te je pušten iz zatvora 2010. Vlada i lokalne vlasti imaju ipak glavnu ulogu u nasilnom premještanju više od 125 tisuća Rohingya i ostalih muslimana u zemlji. Mijanmarski budistički redovnici možda nisu pokrenuli nasilje, ali su ga kasnije poticali i povećavali. I dok su ideali budističkih kanonskih tekstova puni ideja mira i pacifizma, budizam je sada u mijanmarskom obliku glavna prepreka kretanja zemlje prema demokraciji, a Suu Kyi svojom šutnjom postaje jednaka nekadašnjoj vojnoj hunti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
