Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je kako će Rusija morati razmotriti načine kako neutralizirati prijetnju koju njenoj nacionalnoj sigurnosti predstavlja postavljanje NATO anti-ratketnog štita na prostoru Europe. Putinov komentar dolazi nakon što je NATO "u pogon" pustio sekciju raketnog štita na teritoriju Rumunjske.
Putin je danas održao sastanak s ruskim vojnim vrhom. Nema sumnje da je bila riječ o jednom napetom sastanku. Sama činjenica da Putin izlazi u javnost s ovakvim komentarom pokazuje svu ozbiljnost situacije. Rusija će svakako razmotriti "opcije", no pritom žele i dati drugoj strani do znanja da se opcije upravo razmatraju. Drugim riječima, Rusija podiže uloge.
Dakako, ovo je vrlo opasna kriza koja već godinama traje na prostoru Europe, mada u zadnje vrijeme u relativno tihom izdanju, ali - kao što sada i možemo vidjeti - s tendencijom nagle eskalacije.
Ono što je po Europu oduvijek bilo opasno su tzv. "zamrznuti konflikti", tenzije koje se nikada nisu riješile do kraja i upravo ti konflikti mogu biti veliki utezi budućnosti. Takvi konflikti razasuti su diljem Europe, naročito na njenom istoku. Istočna Ukrajina je jedan od takvih konflikata, kao i situacija na sjeveru Moldavije.
No, kriza vezana uz NATO raketni štit svakako je najveća, veća i od one ukrajinske. Zašto? Zato jer se zapravo znalo da štogod Rusija izvodila na istoku Ukrajine, NATO se neće uključivati, bar ne vojno. No, pitanje raketnog štita je nešto drugo, tu imamo direktan konflikt između dvije sile.
Kako je sve počelo i zašto Rusija sada poručuje da se ova situacija više neće moći tolerirati? Riječ je o NATO planu koji je već dulje od desetljeća u pripremi (neslužbeno možda dulje i od toga).
Studija o uspostavi raketnog štita na prostoru Europe prvi put je predstavljena nakon NATO summita 2002. u Pragu. Studija je zaključila da je tehnički izvedivo uspostaviti takav štit. Nedugo zatim krenuli su prvi pregovori s Poljskom i Češkom. Vladimir Putin, tada ruski premijer, poručio je kako bi štit mogao pokrenuti novu utrku u naoružanju.
Tijekom godina sam položaj štita doživio je brojne revizije, no sekcije, prema aktualnim podacima, bile bi aktivne u Poljskoj, Rumunjskoj, Turskoj, Njemačkoj, Španjolskoj.
Grafika: sekcije raketnog štita u Europi (izvor: američki Senat)
No, zašto NATO i SAD uopće žele graditi raketni štit u Europi? Postoje dakako dvije verzije, ona službena i ona koja više odgovara stvarnosti. Službena verzija govori kako će raketni sustavi čuvati Europu od tzv. "odmetnutih" država koje bi mogle predstavljati prijetnju europskim zemljama. Koje su to zemlje? Spominje se primarno Iran i Sjeverna Koreja.
Vrlo je teško vjerovati da bi bilo koja od ove dvije zemlje napadala Europu svojim raketama. Jednostavno nema logike jer bi to bila samoubilačka misija, a nema ni smisla. U međuvremenu su se i političke okolnosti znatno promijenile. Iran više nije toliko "odmetnut" koliko se smatrao u vrijeme kada su se krojili planovi za raketni štiti. Došlo je do normalizacije odnosa s Iranom i europske zemlje više sigurno ne strahuju od iranskih raketa već se bore za što veći komad novog iranskog tržišta.
Sjeverna Koreja? Zvuči krajnje neuvjerljivo da bi Sjeverna Koreja napadala Europu. Da, za razliku od Irana, Sjeverna Koreja jest nuklearna sila, no pitanje je koliko su njihove rakete sposobne i hoće li ikada biti sposobne dosegnuti Europu. Nadalje, političke promjene događaju se i u ovoj zemlji - upravo je završen povijesni kongres vladajuće Radničke Stranke te je poručeno kako će Sjeverna Koreja krenuti prema normalizaciji odnosa sa zemljama koje su do sada prema njoj imale neprijateljski odnos.
Drugim riječima, svrha američkog/NATO štita u Europi, ako je ikada i postojala, naglo nestaje. Ostaje, dakako, samo još jedna potencijalna meta - Rusija.
Rusija pak tvrdi kako je to sve i više nego jasno od samog početka te da je spominjanje Irana i Sjeverne Koreje obična farsa jer je meta oduvijek bila Rusija.
No, ako je cilj Rusija, a može se komotno reći da jest, onda se postavlja pitanje zašto? Predstavlja li Rusija vojnu prijetnju Europi? Ne predstavlja, bar ne vidljivo, ali sve dok Rusija bude igrala neku "svoju igru", sve dok bude ustrajala na svojem putu, svojim interesima, svojoj neovisnosti, na nju će se gledati kao na opasnu prijetnju.
Moramo razumjeti što trenutačna politička garnitura na Zapadu smatra prijetnjom. Oni znaju da neće ruska vojska tek tako, primjerice, umarširati u Poljsku ili u baltičke zemlje. No, sama činjenica da Rusija postaje akter na drugim područjima, recimo u Siriji, već je nešto što se ne može tolerirati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
