Ono što je trebalo biti gotovo protokolarno godišnje obraćanje naciji od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina pretvorilo se danas u nešto sasvim drugo, nešto što bismo mogli komotno nazvati vojno-tehnološkim spektaklom kakav se rijetko viđa. Je li sve zajedno to bila velika demonstracija obrambene ili ofenzivne prirode, ovisi koga se pita - Putin pak drži, iako ne skriva da je ovo veliki skok naprijed u vojnoj sposobnosti, kako sve predstavljeno ima samo jedan cilj, zapravo dva ako se računa ono što proizlazi iz prvog: obranu i održavanje globalne stabilnosti.
Što je Putin to zapravo predstavio? Štošta. Nakon dužeg govora o aktualnom stanju Rusije i izazovima s kojima se njegova zemlja kontra svoje volje suočava, na scenu umjesto Putina-predsjednika stupio je Putin-prezentator, a ruskim dužnosnicima, naciji i ostatku svijeta, predstavio je nekoliko naprednih novih vojnih sustava, primarno raketnih. "Pogledajmo video snimku", bio je njegov znak za predstavljanje nečeg značajnog, a ta predstavljanja pretvorila su se u niz od nekoliko, svaki spektakularniji od idućeg. Počevši od raketa koje se na krajnje učinkovit i pomalo jeziv način "probijaju" do cilja tako da "skreću" i zaobilaze sve prepreke (uključujući i zone radarske detekcije) pa do nečeg što poprilično izgleda kao scena iz modernih filmova znanstvene fantastike - nešto što se lansira kao raketa, no uskoro poprima prirodu "kometa" te tako užareno nemilosrdno juri prema cilju.
Kada govorimo o raketnom oružju onda obično tehnologijom klasificiramo prema dometu - kratki, srednji i daleki. Da ne bi bilo zabune, za one koji se ne susreću često s ovom terminologijom, raketa "kratkog dometa" je zapravo raketa koja u prosjeku ima domet od oko 1,000 kilometara ili manje. Dakle, govorimo u startu o popriličnim dometima.
Gornja kategorija naziva se najčešće interkontinentalna balistička raketa ili skraćeno (s engleskog naziva) ICBM. Kako joj i samo ime govori, cilj joj je gađati neprijatelja i na drugim kontinentima, a ICBM-om se smatra svaka raketa koja ima minimalni domet od 5,500 kilometara.
Usporedbe radi, duljina našeg ekvatora je oko 40,000 kilometara. Imajući to u vidu spomenimo kako je Putin danas na svojoj neočekivanoj prezentaciji istaknuo, vrlo ponosno, kako Rusija od sada raspolaže s raketama koje "nemaju ograničenje udaljenosti". Ukoliko je zaista tako, velike barijere su probijene. Dakako, spoznaja o svemu ovome dolazi u poprilično ključnom trenutku po Rusiju.
Naime, Putin vjeruje, a i mnogi drugi, jer dokaza je nažalost previše, da se Rusija nalazi pod sve većim okruženjem Zapadnih, konkretno američkih, vojnih snaga. Argument koji ide u prilog toj tvrdnji je svakako širenje NATO saveza prema istoku, odnosno prema Rusiji. No, to samo po sebi ne bi toliko uznemirilo Rusiju - bi, ali ne toliko (svako širenje NATO-a dalje od Zapadne Njemačke je izravno kršenje obećanja koje je dato zadnjem sovjetskom lideru Mihailu Gorbačovu) - ono što Rusiju jako brine je raspoređivanje američkih raketnih sustava na prostoru istočne Europe.
Nije uopće bitno koliko će često Washington konstatirati kako je izgradnja ovog raketnog bedema zapravo usmjerena "protiv Irana, Sjeverne Koreje i drugih odmetnutih režima", a ne protiv Rusije. Moskva je svjesna da je sve ovo zbog njih i protiv njih. Prije kojih 10-ak godina još se možda i moglo spekulirati koji su konačni ciljevi, ali Rusija u očima Zapadnih vlasti danas jest "odmetnuti režim" tako da je u isto vrijeme hitna priprema za obranu postao ruski imperativ.
Dakako, ova teorija ima i kontra-teoriju, a to je priča o ruskoj "neo-agresiji" odnosno o vojnom pohodu koji Moskva priprema kako bi, u najmanju ruku, vratila pod svoju kontrolu sve što je nekoć bilo unutar teritorija SSSR-a. U odbacivanju ove teorije svakako neće pomoći današnji Putinov govor u kojem je, između ostalog, precizno nabrajao što je sve to Rusija "izgubila" raspadom SSSR-a (toliko i toliko posto teritorija, prirodnih resursa, ruskih državljana koji su se našli izvan svoje zemlje itd).
Daleko od tog da se ofenzive ne pokreću kao dio "defenzivne strategije", no ako bi trebalo dati sud po pitanju tko je trenutačno kome veća prijetnja, Rusija Zapadu ili Zapad Rusiji, onda se do pogrešnog zaključka može doći isključivo slijedeći propagandnu liniju. Svatko danas, u izobilju dostupne informacije, može vidjeti kako su prijetnje Zapada Rusiji znatno veće, češće i konkretnije.
Štoviše, sve ovo vrijeme, dok su po Rusiji udarale sankcije za ono što je i za ono što nije kriva, pomalo je čudila ta blaga diplomacija kojom je Moskva reagirala na sve to, nešto u stilu "žao nam je što se naši Zapadni partneri ljute na nas, ali mi smo i dalje otvoreni za suradnju".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
