Merkel je osvojila zadnje njemačke parlamentarne izbore, ali je poprilično potonula u broju glasova. Na prethodnim izborima, 2013. godine, njen konzervativni CDU/CSU blok osvojio je 41,5% da bi ove godine pao na 32,9%. Dobar dio tih glasova ugrabio je relativno novi ambiciozni akter na njemačkoj političkoj sceni - desničarska stranka Alternativa za Njemačku (AfD) koja je skočila s 4,7% na 12,6%, a to je otprilike oko 8% rasta, točno koliki je i pad kancelarke Merkel (opširnije o temi: AfD - cijela priča: O velikom povratku njemačke desnice i stvaranju istočnog bastiona).
Zašto se pad CDU/CSU-a događa paralelno s rastom AfD-a? Stvar je jednostavna - AfD je stvoren uvelike od strane ljudi koji su pobjegli iz vladajućeg konzervativnog bloka koji im očito više i nije baš dovoljno konzervativan, naročito nakon što je Angela Merkel implementirala politiku "otvorenih vrata" prema imigrantima i izbjeglicama s prostora Bliskog istoka, sjeverne Afrike i šire.
Moglo se očekivati da će takvim potezom Merkel privući glasove onih koji se slažu s tom njenom politikom, no to se zapravo nije dogodilo. Možda i zbog činjenice da je mnogim Nijemcima jasna dinamika migrantskog vala koji se stvara kada njemačke vlasti kažu "dođite", a nestaje kada kažu "popunjeno".
Merkel se odlučila na politički rizik nastojeći sebe prikazati heroinom progonjenih i ugroženih, no to nije ništa doli politički PR spin. Jedini razlog zašto je Njemačka ovog puta širom otvorila vrata je stanje na njenom tržištu rada i plan osiguravanja za budućnost kroz integraciju izbjeglica, po mogućnosti bolje obrazovanih izbjeglica (opširnije o temi: Gigantski projekt u Europi: Hoće li migranti zaista stvoriti novo veliko njemačko ekonomsko čudo?).
Ankete govore kako se Nijemcima to od početka nije svidjelo, a s pojavom problema i napetosti u društvu, svidjelo im se još i manje (vidi: Angela Merkel kao politička žrtva ludila u Kölnu: Panika se širi, a konzervativna desnica više ne razumije nekoć obožavanu kancelarku). Je li onda zapravo čudo da je Merkel uopće uspjela odnijeti 32,9% glasova? Nije, ali valja znati zašto su za nju glasali oni koji su još uvijek voljni imati je na vlasti - mnogi birači u Njemačkoj ni ne pamte pred-Merkel Njemačku, ona je postala sinonim za relativno stabilnu i snažnu ekonomiju. Drugim riječima, onima kojima je danas u Njemačkoj dobro ni ne pomišljaju na alternativu, no problem po nju je i taj što postotak istih nije u porastu (vidi: Politika tržišta rada u Njemačkoj: Europska lokomotiva s vagonima samo za bogate).
Neki su nedugo nakon izbora krajem rujna ove godine konstatirali da bi ovo mogao biti kraj, ili barem početak kraja, njemačke kancelarke koja je na vlasti još od 2005., a na čelu CDU nalazi se od 2000. godine. Većina nije željela ići tako daleko, vjerujući da će Merkel bez većih problema složiti koaliciju s novim partnerima.
Naime, dosadašnji koalicijski partner, SPD, odmah se nakon izbora svojevoljno odlučio za opoziciju pošto su osvojili tek 20% glasova.
Kakvu situaciju imamo sada? Za sastavljanje Vlade potrebno je imati 355 mandata u Bundestagu, odnosno njemačkom parlamentu, a ovo su osvojeni mandati na izborima 24. rujna 2017:
CDU/CSU: 246
SPD: 153
AfD: 94
FDP: 80
Die Linke: 69
Zeleni: 67
Imajući u vidu kako se SPD odlučio za koaliciju, iz gornjeg popisa je jasno da postoji samo jedna jedina šansa za sastavljanje Vlade, a to je da Merkel formira koaliciju s pro-biznis liberalnom strankom FDP (Slobodni Demokrati) i sa strankom Zelenih. Zajedno bi imali dovoljno mandata, 393. No, ti pregovori su se jučer raspali i ozbiljna kriza je započela.
Zašto su se pregovori raspali? FDP je odustao od daljnjih pregovora, a njihov lider, Christian Lindner, istaknuo je kako je "bolje ne vladati, nego loše vladati". Ističe kako nema ništa protiv toga da se stranke drže svojih principa, ali da to vrijedi i za njegovu. Ističe kako se razmirice jednostavno nisu mogle prevladati, mada ne otkriva oko kojih točaka su se pregovori točno raspali.
Zeleni nisu odustali od pregovara, mada je teško vidjeti kako bi se njihov zahtjevi u ovoj koaliciji ikako mogli ispuniti - naime, oni traže da se dozvoli dolazak obitelji imigranata koji su u zadnjem valu stigli u Njemačku, a tome se pak protive sve druge stranke. Nadalje, Zeleni žele ekološke reforme i smanjenje ovisnosti o ugljenu, što je opet nešto na što ni Merkel ni FDP ne bi pristali.
Dakle, od tzv. "jamajkanske" koalicije (naziv je dobiven po bojama zastave Jamajke, koje odgovaraju bojama stranaka koje su sudjelovale u ovim pregovorima) neće biti ništa (vidi: Njemačka jutro nakon: Što "Jamajkanska koalicija", uspon AfD-a i ponor SPD-a znače za Europu?).
Nijedna druga opcija ne dolazi u obzir - ljevičari iz stranke Die Linke nikada ne bi ulazili u koaliciju s Merkel, a isto vrijedi i za desničare iz AfD-a (niti bi Merkel s njima).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
