Nove sankcije EU protiv Irana i izmišljena iranska opasnost
Europska Unija je odobrila nove sankcije protiv Irana, koje uključuju i zabranu kupnje iranskog plina. Sankcije zabranjuju i sve transakcije između europskih i iranskih banaka s iznimkama koje se tiču transakcija namjenjenim humanitarnoj pomoći, kupovini hrane ili lijekova. Nove sankcije uključuju i zabranu prijenosa tehnologije izgradnje brodova, industrijskog softvera, grafita i metala, koji bi po mišljenju EU mogli biti iskorišteni u izgradnji balističkih projektila. Sve te mjere usvojene su u sprezi s osnaženim američkim sankcijama, koje su od prošlog lipnja uperene protiv Irana. Istovremeno je europski satelitski davatelj usluga Eutelsat SA ukinuo emitiranje 19 iranskih satelitskih programa, što je odmah prouzročilo kritike o svjesnoj cenzuri iranskih medija. (rt.com/news/eu-ban-iran-gas-20479/)
Cilj novih sankcija je podsticanje Irana na "suradnju" u vezi pregovora o domaćem nuklearnom programu. Usprkos ovim, sve jačim pritiscima na Iran, još uvijek nemamo odgovor na najvažnije pitanje – gdje su uopće dokazi da se Iran priprema na izradu nuklearnog naoružanja? Odgovor na to je toliko očigledan, da većina tzv. "mainstream" medija ne želi ni da ga pomene. Upravo o toj njihovoj "taktici" i uredničkoj politici koja se svodi na "još više laži i dezinformacija", piše u eseju o "Izmišljenoj krizi u Iranu" američki komentator Patrick Foy (counterpunch.org). Europske sankcije Iranu zaslužuju da ih se sagleda i iz nešto drugačije perspektive od one koju svakodnevno prikazuje većina "zapadnih" medija. Foyeva analiza ujedno na odličan način razotkriva sve slijepe pjege spomenutih medija i vladajuće politike.
"Zamislite da Bijela kuća namjerno vodi Ameriku i svijet u zabludu oko glavnih vanjskopolitičkih pitanja, koje uključuju rat i mir - da li bi to bilo vrijedno istraživanja? A sada zamislite da bi u isto vrijeme i američki Kongres i Senat dopustili takvo prikrivanje, kada bi šutjeli i uopće ne bi postavljali pitanja? Da li taj fenomen ne bi bio izvanredan? Zamislite kada bi najvažniji mediji, televizijski i tiskani dozvolili takvu kampanju Bijele kuće i netočno predstavljanje činjenica? Zar to ne bi bilo još šokantnije? Zar slobodni mediji ne bi trebali provjeravati činjenice, postavljati osnovna pitanja, umjesto da slijepo slijede partijsku liniju države, koja nije ništa drugo nego ratna propaganda? Ako mislite da opisujem navodni iranski program nuklearnog naoružanja, koji u svakoj prilici spominje Obamina Bijela kuća u cilju optuživanja i demonizacije Teherana…onda ste u pravu", piše poznati esejista.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
