Vojna uzrečica prošlih stoljeća je bila ‘tko kontrolira Češku, kontrolira Europu’, zemlju koja se nalazi u samom srcu europskog kontinenta; zemlju koja prodire ravno u trbuh germanskog 'životnog prostora' i tko je god kroz prošlost kontrolirao današnje češke zemlje, mračio je i oblačio Europom: od pradavnih Kelta, preko germanskih plemena, zatim Franaka, pa Habsburške monarhije, Trećeg Reicha, Sovjetskog saveza i sve do danas kada je Češka u rukama NATO saveza.
Stoga bi bilo za očekivati da narod koji nastanjuje tako važno geostrateško područje ima mentalitet ratnika ili sindrom vječnih vojnika; graničara koji u ime 'zapada' ili 'istoka' (ovisno o situaciji) brane taj komad zemlje svete pod svaku cijenu kako bi djeca njihovih gospodara mirno uživala život razvijajući se u miru i blagostanju. Jer znaju da im na predziđu stoje vjerne sluge ispranih mozgova uvjereni u svoje tobožnje poslanje; svojevrstan nebeski narod koji je za visoke ideale i komad obojane tkanine uvijek spreman život svoj dati; narod kojeg gospodari straše čudovištima koja žive s onu stranu granice i od kojih se pod svaku cijenu treba braniti; čudovištima koja su u stvarnosti najčešće bila njima identičan narod koji se našao u identičnoj situaciji.
Ali navedeni slučaj karakterističan za narode ostalih dijelova Europe, nije slučaj i sa Česima koji su unatoč nezahvalom položaju i krvavoj povijesti evoluirali u vrlo miran i staložen narod. A prije no što dođemo do odgovora zašto je tako, prvo pogledajmo trenutni društveni kontekst:
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.