Na Levantu nikada nije dosadno, a ponovne napetosti zaokupljaju Cipar. Između Turske s jedne strane, te grčkog dijela Cipra, Grčke, Izraela i Egipta s druge strane razvija se teritorijalni sukob oko prirodnog plina i novootkrivenih rezervi fosilnih goriva u istočnomediteranskom bazenu. Prije samo nekoliko godina postojala je nada kako će te rezerve plina pružiti istinsku mogućnost za mirno razrješenje ciparskog sukoba. No, ove optimistične nade pale su u vodu nakon što su Turci i Ciprani unilateralno osnažili svoje operacije istraživanja i bušenja u istočnom Sredozemlju.
Europska Unija je 2004. godine priznala samo grčki ciparski dio kao entitet koji predstavlja državu i otok Cipar, te ga je prihvatila kao člana Europske Unije. Smatrajući taj čin jačanjem grčkog ciparskog identiteta i realne moći, grčki Ciprani su ujedno položili pravo na istraživanje prirodnih resursa u Ekskluzivnom gospodarskom pojasu oko Cipra.
Turska, međutim, inzistira kako grčka ciparska vlada u Nicosiji ne može unilateralno prihvatiti zakone vezane za eksploataciju prirodnih resursa u ime cijelog otoka, jer ova vlada ne predstavlja turske Ciprane. Dodatnu poteškoću predstavlja još jedan gospodarski pojas između Turske i Grčke koji je također točka napetosti u sukobu. Od 1999. godine grčko-turski odnosi su u stanju detanta i postoje mnogi napori za rješavanjem značajnih razlika u pogledu na Egejsko more, Cipar i pitanja manjina, no do sada se malo toga razvilo na objema stranama kako bi se došlo do sveobuhvatnog rješenja. Manjak napretka je vezan za povijesna sjećanja i traume, realne ili imaginarne nacionalne narative kojima se stvaraju kolektivni grčki odnosno turski identiteti sagrađeni na demoniziranju druge strane. Tek kada se taj razdor nadvlada moći će Atena i Ankara razriješiti objektivne sukobe interesa, čime će se riješiti i sukob na Cipru.
Ankara je snažno reagirala na bušenje u potrazi za prirodnim plinom koji je grčka ciparska vlada započela u srpnju. Turska vojska poslala je fregatu u istočno Sredozemlje kako bi nadzirala bušotinu i brodove za koje se vjeruje da su u potrazi za naftom i plinom u etnički podijeljenim ciparskim vodama unatoč prigovorima Turske.
Egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi posjetio je 20. studenog grčki ciparski dio otoka i sudjelovao na trilateralnom susretu u Nicosiji, gdje se raspravljalo o naftnim i plinskim resursima u regiji. Uz egipatskog predsjednika, u Nicosiji je bio i grčki premijer Alexis Tsipras, a susret je sazvao grčki ciparski predsjednik Nicos Anastasiades. Tursko ministarstvo vanjskih poslova je objavilo kako će svi zaključci trilateralnog susreta biti ništavni i bezvrijedni.
Unatoč turskoj oporbi, brod Saipem 12000 je isplovio kako bi proveo istraživanje i bušenje u ime francuske kompanije Total i talijanske tvrtke Eni u regiji Calypso. Ugovor postignut na trilateralnom susretu nije jedini tog tipa. Italija, Grčka, Cipar i Izrael su se istovremeno dogovorili za izgradnju plinovoda na novootkrivenim poljima. Projekt se zove East-Med i vrijedan je šest milijardi eura. Okosnica projekta je preko dvije tisuće kilometara dug plinovod koji dovozi plin iz Levanta Grčkoj i Italiji. East-Med se može razumjeti kao napor za stvaranjem regionalnog saveza između Nicosije i Atene, u cilju opiranja turskim interesima na istočnom Sredozemlju. Grčki Ciprani i Grčka ujedno su potpisali zaseban ugovor s Izraelom za kanaliziranjem prirodnog plina kroz podvodni plinovod. Talijansko učešće u ovom projektu također nije iznenađujuće, jer Italija već istražuje prirodni plin u Sredozemlju za grčke potrebe. Podvodni plinovod bi trebao dovoditi plin iz izraelskog dijela Levanta Kreti, od tamo u Grčku, a iz Grčke dalje za Europu.
Ministri energije Grčke, Cipra, Izraela i talijanski veleposlanik u Nicosiji potpisali su sporazum 5. prosinca o izgradnji tog East-Med plinovoda. Sudjelovanje europskih predstavnika na ceremoniji potpisivanja ukazuje na potporu Bruxellesa ovome projektu.
Tijekom 2017. godine, grčki Ciprani, Izrael i Grčka imali su tri zajedničke vojne vježbe, u ožujku, lipnju i studenom. Početkom studenog ove godine, Grčka i Egipat su održali svoju prvu pomorsku vojnu vježbu nakon podugačke stanke (posljednji put su Atena i Kairo bili zajedno u pomorskim vojnim vježbama još dok je na životu bilo Mediteransko partnerstvo, program koji je vodio NATO Savez sa svojim partnerima u Sjevernoj Africi). Kao protuodgovor, Ankara je započela vlastite navigacijske vježbe i povećala pomorsku pričuvu na Sredozemlju. Posebno se povećala turska pomorska aktivnost na područjima koje je Nicosia proglasila svojim gospodarskim pojasom. Odluku o tome je Ankara donijela kada je Saipem 12000 stigao u ciparske vode. Turska je sudjelovala na NATO-ovoj vježbi za stajaće pomorske snage koja se odvijala od 7. do 16. studenog, ali nakon što je vježba u istočnom Sredozemlju završila, u tom su području ostale fregate TCG Gediz i TCG Barbaros, kao i topovnjače TCG Kalkan, TCG Mizrak, TCG Bora i TCG Meltem, tanker TCG Akar, te četiri podvodne specijalne jedinice.
Početkom 2018. godine Turska će pustiti i svoj novi brod za podmorska istraživanja i bušenja, Deepsea Metri II. Prema podacima turskih medija, brod je napustio prije dvije godine norveško brodogradilište Hoylandsbygda prije dva tjedna te se nalazi oko Gibraltara. Na samu Staru godinu trebao bi pristati u Tursku. Sada se u turskoj, ciparskoj i grčkoj javnosti razvija pitanje hoće li turska vojna mornarica pružiti vojnu potporu i pratnju novom plovilu. Ukoliko će se to dogoditi, bit će to znak narušavanja sigurnosti na Levantu, osobito nakon što je vlada u Nicosiji najavila kako će bušenje u gospodarskom pojasu započeti 30. prosinca a Saipem 12000 će biti uključen u te operacije. Čini se kao da će se Deepsea Metro II i Saipem 12000 suočiti na moru istovremenim bušenjem, ali je još veća opasnost ako će u njihovoj pratnji biti bojno brodovlje.
Dakako, mogućnost ovakve krize dobro dođe u Turskoj, Grčkoj i na Cipru, jer je to odlična prilika lokalnim vladama za konsolidiranje nacionalističke potpore u zemlji. Za vanjskopolitičke prilike, sam početak 2018. godine mogao bi biti obilježen dodatnim zaoštrenjem odnosa na istočnom Sredozemlju, već sada obilježenim trajnim napetostima u Izraelu i Palestini, ratom u Siriji i vječnim upitnicima u Libanonu. Oni koji misle da će Sjedinjene Države uskočiti u pomoć, gadno se varaju. Nova diplomatska zvijezda Bliskog istoka je Rusija, te će se oči uperiti u Moskvu u nadi rješenja ovog energetsko-političkog sukoba.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
