Odnosi između Švedske i Rusije sežu daleko u povijest. Naoružane vikinške skupine, Varjazi, u 10-om stoljeću kreću s prostora današnje Švedske i Norveške prema Baltiku te su tamo osnovali "nove zemlje", na prostoru istočnih Slavena, iz kojih je i nastala današnja Rusija.
Kroz povijest Rusija i Švedska vodile su ukupno 11 ratova. Prvi je bio u 15-om stoljeću, a zadnji od 1808. do 1809. - tzv. Finski rat, jer je nakon rata jedna trećina tadašnje Švedske uspostavljena kao Veliko Vojvodstvo Finske, u sklopu Ruskog carstva. Tako je ujedno nastala i današnja Finska, koja će svoju neovisnost proglasiti krajem 1917., nakon Oktobarske revolucije.
Švedska je uspjela ostati neutralna i za vrijeme Prvog i za vrijeme Drugog svjetskog rata, mada se neki ne bi posve složili s takvom tvrdnjom. Naime, bivajući blokirana od strane Njemačke, Švedska je bila pod utjecajem nacističke Njemačke te je napravila niz ustupaka Trećem Rajhu, primjerice znatan dio čelika za njemačka oklopna vozila stizao je iz Švedske.
No, u isto vrijeme Švedska je aktivno spašavala danske Židove od deportacije u nacističke logore.
Švedska neutralnost je pod upitnikom i zbog potpore Finskoj za vrijeme Zimskog rata između Finske i SSSR-a. Riječ je o ratu koji je izbio svega 3 mjeseca nakon početka Drugog svjetskog rata - trajao je od studenog 1939. do ožujka 1940. Sovjetska invazija znatno je naštetila reputaciji SSSR-a mada su u konačnici dobili 11% finskog teritorija.
Za vrijeme Hladnog rata Švedska je i dalje ostala neutralna, nisu ulazili ni u NATO ni u Varšavski pakt. Švedska ni danas nije članica NATO pakta, no još od vremena Hladnog rata više je orijentirana prema Zapadu, mada je njen istaknuti ljevičarski lider Olof Palme zaista zagovarao istinsku nesvrstanost, a zbog toga je - prema nekima - u konačnici i ubijen (opširnije: Olof Palme i švedske godine naprednog demokratskog socijalizma: Priča o anti-imperijalizmu, atentatu i zadnjem velikom ljevičarskom lideru Europe).
Ruske podmornice u švedskim teritorijalnim vodama izazivale su burne reakcije 80-ih godina. Nije tajna da je Rusija, tj. tadašnji SSSR, stalno vršila pritisak na Švedsku, često upravo "zujanjem" vojnih zrakoplova, podmornica i brodova uz njene granice, vjerojatno kako bi spriječili njen potencijalni potpuni prelazak na Zapadnu stranu.
Drugim riječima, što zbog povijesnog, što zbog novijeg konteksta, nepovjerenje između Švedske i Rusije itekako postoji, s time da Švedska već desetljećima osjeća da se nalazi pod ruskim povećalom, a svaki krivi potez mogao bi potencijalno dovesti do eskalacije. Koliko je ta ruska "taktika" uspješna pokazuje činjenica da je Švedska formalno i dalje neutralna, nije dio NATO pakta. No, sve velike sile prije ili kasnije su naučile da se zastrašivanjem teško može priskrbiti lojalnost.
Švedska danas ponovno ima ljevičarsku Vladu, nakon dugog niza godina. Nova vlast se već iskazala u nekoliko navrata, postali su prva članica Europske Unije koja je službeno priznala Palestinu te otvorila palestinsku ambasadu u svom glavnom gradu, time direktno prkoseći politici Washingtona. No, prema Rusiji su i dalje vrlo skeptični, a postoji i pregršt razloga.
Opasna Ukrajinska kriza, dakako, ne pogađa samo teritorij Ukrajine ili samo istočne Ukrajine, već i cijelu istočnu Europu, pa i šire, cijelu Europu zapravo. Velika nervoza osjeća se na svim stranama, nervoza i nepovjerenje, a to je "dobitna kombinacija" za opasne eskalacije i nepredvidljive incidente.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
