Islam je u Rusiji druga najrasprostranjenija religija nakon pravoslavlja. Oko 20 milijuna muslimana živi u najvećoj zemlji svijeta i oni čine oko 15% ruskog stanovništva. Uvjerljiva većina ruskih muslimana su suniti, oko 10% je šijita a postoje i ahmadi muslimani. Većina muslimanske populacije smještena je u republikama Baškortostanu i Tatarstanu. Između Crnog mora i Kaspijskog jezera žive brojni muslimanski narodi poput Čečena, Balkara, Inguša, Karačana i brojnih dagestanskih naroda. U središnjici bazena Volge obitavaju volški Bugari i Baškiri od kojih su većina muslimani. Procjenjuje se da u Moskvi živi između 1.5 i 2 milijuna muslimana. Glavni grad Rusije je zato najveći muslimanski grad u Europi. Značajnog muslimanskog stanovništva još ima u orenburškoj i astrahanskoj oblasti, Sibiru i drugdje.
Rusija službeno priznaje Islam, skupa s drugim religijama, kao integralni dio vlastite kulture. No, država smatra da ruski muslimani moraju ostati odani svojoj vlasti. Organizacije koje su u ratu s ruskom državom iz bilo kojeg razloga naposljetku bivaju zabranjene. "Tradicionalni islam neotuđivi je dio duhovnog života naše zemlje", izjavio je ruski predsjednik Vladimir Putin u rujnu 2015. prilikom otvorenja moskovske saborne džamije, koja je jedna od najvećih u Europi. Može primiti oko 10 000 vjernika. Rekonstrukcija džamije je dovršena 2015. a trajala je nekoliko godina. Izvorna struktura moskovske džamije izgrađena je 1904. U ruskoj prijestolnici postoji još pet drugih džamija.
Rusija posjeduje izvorno multikulturalno društvo koje se formiralo stoljećima i ta multikulturalnost se održala usprkos turbulentnim povijesnim događajima. U carskoj Rusiji muslimani su trpjeli razne oblike diskriminacije poput izvlaštenja zemljišta i prisilnih migracija, ali vlasti nikada nisu pokušale provesti protjerivanje muslimana kao što se dogodilo u Portugalu i Španjolskoj dijelom zato što je stanovništvo bilo heterogeno. Komunističke vlasti SSSR-a zatirale su islam kao i sve druge vjerske zajednice, a većina džamija je bila zatvorena. Nakon ruskog osamostaljenja, 1990-ih je došlo do svojevrsnog pomirenja ruske države i ruskih muslimana. Broj hodočasnika u Meku nakon 1991. povećao se drastično.
Od dolaska Putina na vlast islam je doživio pravi revival. Npr. Putin je izjavio je pravoslavlje puno bliže islamu nego katolicizam. Prema ruskom lideru, "tradicije prosvijećenog islama" razvile su se u Rusiji tijekom razdoblja od nekoliko stotina godina i ruska država će nastaviti pomagati nastavak razvoja islamske teologije. Putinova izjava dobro ocrtava službeno stajalište ruskih vlasti koje otprilike glasi: Islam je miroljubiva i prijateljska religija koja nema ništa zajedničko s izvrnutim interpretacijama islama koje promoviraju radikali i teroristi. Na novinskoj konferenciji u prosincu 2016. Putin je kazao da se protivi kombiniranju riječi "islam" i "teror".
Uz izvorno muslimansko stanovništvo koje živi u Moskvi stoljećima i uz muslimanske narode na Kavkazu i drugdje, od ranih 2000-ih počeli su se događati trendovi da se milijuni radnika muslimana iz srednje Azije preseljavaju u Rusiju najčešće u potrazi za slabo plaćenim poslovima. Također je vidljiva nazočnost muslimana iz supsaharske Afrike, Indijskog potkontinenta i Bliskog istoka. Mnogi od novopridošlih muslimana suočavaju se s nevjericom, strahom i sumnjama lokalnog stanovništva zbog iskustva dva čečenska rata i međunarodnog terorizma.
I sekularne ruske državne vlasti i ruski muslimanski klerici naglašavaju veliku razliku između radikalnog islamizma koji ima tendenciju da se transformira u terorizam, i tradicionalnog islama koji je tolerantan i temelji se ne samo na Kuranu već i na običajima muslimanskih naroda koji obuhvaćaju poštovanje i miran suživot s ostalim vjerskim zajednicama. Ovisno o regiji, ruski islam se drukčije razumijeva i percipira zbog geografsko-demografske raznolikosti Rusije. Drukčije su lokalne tradicije u Tatarstanu, Baškiriji, na Kavkazu i sl. Osim toga, muslimanska zajednica u ruskim zemljama nema jedinstveno duhovno vodstvo koje bi stvorilo jedinstvo kao što ima pravoslavna i katolička crkva kod kršćana.
Umjesto jedinstvene linije iz središta, svaka od regija ima svoje muslimanske lidere i teološku administraciju, a mnoge od islamskih zajednica nisu čak ni priznate izvan svojih regija. Istovremeno, postoje zajedničke karakteristike ruskog oblika tradicionalnog islama. Većina ruskih muslimana priklanja se sunitskoj frakciji islama i pripada školama islamskog mišljenja koje vuku nadahnuće i iz Kurana i povijesno-tradicionalnih običaja. Takav ruski oblik islama umjerenija je interpretacija od npr. konzervativnijeg oblika islama koji je dominantan u nekim arapskim zemljama kao što je Saudijska Arabija.
Ključni i najveći izazov tradicionalnom islamu čine selefije, islamisti koji pozivaju na "pročišćenje" islama, povratak pravilima islama iz 7. stoljeća i strogo podvrgavanje svakodnevnog života šerijatskom zakonu. Većina Rusa zatvorila je vrata prema selefizmu i islamskom radikalizmu. Jedan od dokaza je i islamska konferencija koja se održala u Groznome u kolovozu 2016. kada je izdana fetva koja je obznanila da se selefije, vehabije i svi drugi radikali u islamskim redovima trebaju smatrati sektašima i nepoželjnim elementima na ruskom tlu. U isto vrijeme, selefijska zajednica nije službeno zabranjena i nastavlja postojati na sjevernom Kavkazu. Prema izvještaju organizacije za ljudska prava Memorial za sjeverni Kavkaz 2015./16. umjereno krilo selefija lojalno je državi i suprotstavlja se nasilju. Istodobno, izvješće tvrdi da vlasti vrše pritisak na selefije, pomno ih prateći i nadzirući sve njihove aktivnosti.
Za razliku od selefija, neke druge islamističke organizacije nalaze se na listi terorističkih i ekstremističkih skupina te su potpuno zabranjene na ruskom teritoriju. Uz jasno deklarirane i poznate terorističke organizacije kao što su ISIL i Al-Kaida, na listi se nalaze i pokreti koji nisu javno pokazivali otvoreno nasilje prema Rusiji kao što su Hizb ut-Tahrir i Muslimanska braća koje su na listi zabrane još od 2003. Temeljni razlog zbog čega su te dvije organizacije zabranjene je činjenica da vlasti imaju negativno mišljenje o miješanju politike i religije. Štoviše, u Rusiji je zakonski zabranjeno praviti političke stranke na vjerskom principu. Poznato je da ideologija Hizb ut-Tahrira poziva na uspostavu kalifata, dok Muslimanska braća nastoje stvoriti simbiozu između demokracije i poretka temeljenog na šerijatu. To je razlog zašto ruska država smatra te pokrete neprijateljskima. S druge strane, državne vlasti prijateljski gledaju na islam i druge vjerske zajednice koja djeluju u vjerskim, kulturnim i društvenim sferama bez političkih aspiracija.
U zadnjih desetak godina Kremlj je uspio od ruskih muslimana napraviti odane podanike moderne Rusije što je slabo zamijećeno u inozemstvu. Puno se toga nabolje promijenilo od vremena čečenskih ratova. Suvremene ruske vlasti na čelu s Vladimirom Putinom shvatile su da je odnos prema islamskoj zajednici jedno od vitalnih nacionalnih pitanja o kojem ovisi budućnost Rusije. I vlasti su praktički maestralno uredile odnose sa svojim muslimanima. Dali su im prava, slobode, ugled, državnu potporu pod uvjetom da budu odani državi. I obje strane su to prihvatile. Uspostavljeni su dobri odnosi između državne vlasti u Kremlju s regijama i republikama sa značajnom muslimanskom populacijom kao što su Čečenija, Tatarstan i Baškortostan. Teologija (ruskog) islama se savršeno poklapa s neslužbenom državnom ideologijom Rusije koja počiva na tradicionalno-konzervativnim vrijednostima što se još naziva neliberalna demokracija. Npr. Putin je osobno pozvao ruske muslimane da razviju "vlastitu islamsku teološku školu koja će osigurati suverenitet ruskog duhovnog prostora."
Ruski muslimani imaju sva prava sve dok se klone vanjskih utjecaja iz spomenute Saudijske Arabije ili Turske. Ruski muslimani su pozdravili aneksiju Krima 2014. i posljedično su muslimanski vjerski vođe bili aktivni na poluotoku uvjeravajući tamošnje muslimane, posebice krimske Tatare, da će im bolje biti u Rusiji nego Ukrajini. Ni ruska intervencija u Siriji koja je započela 2015. nije otuđila ruske muslimane od državne politike njihove zemlje. Dapače, muslimanski vjerski vođe su podržali intervenciju kao sredstvo smirivanja Sirijskog građanskog rata, a ostali su uz Rusiju čak i kad je zahladila odnose s Turskom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
