Nakon što je otvoren uski kopneni koridor koji je povezao Lenjingrad s maticom zemljom Rusijom, građani opkoljenog grada još uvijek nisu mogli odahnuti jer su se Nijemci nalazili i dalje blizu, tj. Lenjingrad je i dalje držan pod opsadom. Maršal Timošenko je bio zapovjednik Sjeverozapadnog Fronta i sada kada su se Lenjingradski i Volhov frontovi spojili južno od grada, trebao je osmisliti operaciju koja bi širokim lukom odbacila trupe Wehrmachta što dalje od grada. Operacija je nazvana Polarna Zvijezda što je bilo u skladu s tadašnjom sovjetskom astronomskom terminologijom (Operacije Mars, Uran i Mali Saturn). Polarna zvijezda je zamišljala dvostruko okruživanje njemačkih snaga.
Međutim, operacija je bila neuspješna. Sovjetska 55. Armija je napala u okolici Lenjingrada 10. veljače 1943. i u jednoj od kozmopolitskih epizoda rata susrela se sa španjolskom 250. Plavom divizijom koja je sastojala od dragovoljaca iz Francove Španjolske koja je formalno bila neutralna u ratu. Španjolci nisu imali tenkova za razliku od Rusa koji su imali tenkove i bili su sedam puta brojniji, no španjolske trupe su uspjele zaustaviti Ruse duž rijeke Ižora i zadržati ih do dolaska njemačkih pojačanja. Iako je usko okruženje neuspjelo, sovjetski napad je dovoljno odvratio Nijemce pa je Žukov mogao pokrenuti veću ofenzivu 15. veljače koja također nije bila uspješna. 27. veljače Staljin je zaustavio napade. Sve gora situacija oko Kurska zahtijevala je pažnju Stavke. Pokazalo se još jednom da zima ne mora nužno pomagati Crvenoj armiji i da nije zima bila ključni čimbenik u bitkama.
Stanje u Lenjingradu 1943.
22. veljače 1943. obroci hrane su povećani na relativno velikodušnih 700 grama kruha dnevno za radnike u teškoj industriji, 600 g za druge radnike, 500 g za uredske radnike, 400 za izdržavane i djecu. Kasnije tijekom godine 1943. počele su se pojavljivati američke isporuke hrane sukladno Zakonu o zajmu i najmu (Lend-lease). Konzervirano meso (svinjetina i šunka), konzervirani maslac, mlijeko u prahu, jaja i šećer. Lenjingrađani su bili zahvalni. Ali iznenadno i dramatično poboljšanje životnih prilika probijanjem uskog kopnenog koridora nije se dogodilo. Njemačko zračno i artiljerijsko bombardiranje se i dalje nastavljalo. U srpnju 1943. 210 ljudi je ubijeno, a 921 osoba je ranjena. U rujnu žrtve su iznosile 124 ubijenih i 468 ranjenih. Kontinuirano artiljerijsko bombardiranje postalo je glavna briga, a postojali su dokazi koji su upućivali na to da njemački špijuni u gradu dojavljuju topnicima gdje gađati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.