Priznanje nacističkom SS-ovcu u svetoj dvorani Kanade: Katastrofalan previd ili posebna potvrda potpore

Kad ja Rusija u veljači 2022. pokrenula invaziju na Ukrajinu poručila je kako je jedan od ciljeva njene "specijalne vojne operacije" ujedno i provesti "denacifikaciju Ukrajine". Taj komentar zamjerili su im čak i oni koji su pokazivali razumijevanje za ruski strah od potencijalnog širenja NATO-a na Ukrajinu. Svima je jasno da Ukrajina nije niti nacistička niti neo-nacistička zemlja, a kao dodatni argument često se ističe činjenica kako je njen predsjednik Židov.

To svakako stoji, no država ne mora biti otvoreno okrenuta nacizmu da bi koketirala s njime. U istoj pak mjeri koliko Rusija pretjeruje u svojoj "denacifikaciji" toliko pretjeruju i oni koji vlast u Kijevu žele prikazati kao kakav svjetionik demokracije, ljudskih prava i tzv. "univerzalnih vrednota".

Ukrajina je zemlja koja koketira s nacističkim ikonama iz prošlosti otkako njome upravljaju radikalno nacionalističke političke snage, a to je sad već cijelo desetljeće (Majdan je izbio pred kraj 2013. godine). Zelenski pak, iako jest Židov i to voli isticati, po potrebi, otvoreno pušta da ikonografija i drugi elementi slavljenja nacističkih figura budu tolerirani. Činio je to i ranije (vidi: Govor Zelenskog pred grčkim parlamentom izazvao žestoke osude nakon što je doveo pripadnika zloglasne Azov bojne: "Solidarni smo s ukrajinskim narodom, ali za naciste nema mjesta u našem parlamentu"), a činit će i dalje, očito sve dok smatra da to na neki način pomaže "ukrajinskoj stvari".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.