Turski novinar Mehmet Ali Guller rekao je u razgovoru za rusku novinsku agenciju Sputnik kako bi američko rušenje sirijskog vojnog zrakoplova moglo zbližiti Ankaru i Damask. Naime, američka vojska tvrdi kako je sirijski vojni zrakoplov srušen u trenutku dok je napadao položaje SDF-a u blizini Raqqe.
Ukoliko je zaista bilo tako, to su onda dva potencijalna razloga zbog kojih bi Turska mogla preispitati svoj stav prema sirijskim vlastima. Kao prvo, SDF je većinski kurdska organizacija u kojoj sudjeluju brojni pripadnici kurdskog YPG-a. Taj isti YPG Turska smatra terorističkim organizacijom i sigurno neće imati ništa protiv, štoviše, ako sirijske snage krenu u sukob s njima.
Nadalje, ako su američke snage reagirale zato što su SDF bili napadnuti, za Tursku je to još jedan dokaz do kuda su Amerikanci spremni ići kako bi branili kurdske borce koje Turska smatra svojim neprijateljima.
"Ovo bi mogla biti i poruka Washingtona Turskoj. Potpora SAD-a za YPG je razlog zbog kojeg bi se Turska trebala priključiti bloku u kojem su Rusija, Sirija i Iran, zemljama koje se protive američkim operacijama koje uključuju YPG. Ukoliko Turska to učini uspjet će sačuvati i teritorijalni integritet Sirije i uništiti prijetnju vlastitoj nacionalnoj sigurnosti. No, iako Turska radi na tome da normalizira odnose s Rusijom i Iranom, po ovom pitanju nije ostvaren progres jer Ankara odbija suradnju s Damaskom", rekao je Guller.
On smatra da bi Turska baš sada trebala iskoristiti ovo rušenje sirijskog vojnog zrakoplova kao šansu za približavanje Damasku.
Oytun Orhan iz Centra za bliskoistočne strateške studije (ORSAM) u Ankari također smatra kako bi Turska trebala blisko surađivati s Rusijom, ali i Damaskom, tvrdeći kako će to Turskoj pomoći u opiranju američkoj politici koja, prema njegovim riječima, "prijeti turskom teritorijalnom integritetu".
"Drastične promjene u turskoj sirijskoj politici se nisu dogodile, no, Ankara je promijenila svoje prioritete. Prioritet Ankare sada je uništiti terorističke prijetnje na sjeveru Sirije. Vlast sirijskog predsjednika Bashara al-Assada ne bi trebala biti zabrinuta zbog toga, zbog tih prioriteta, jer Ankara, Damask i Teheran su ujedinjeni u opoziciji prema američkoj strategiji stvaranja zone utjecaja na sjeveru Sirije", ističe Orhan.
"Turska je prije inzistirala na tome da zajedno sa SAD-om pokrene operaciju oslobođenja Raqqe. No, Amerikanci su umjesto toga odlučili u tu operaciju krenuti s YPG-om. To znači da u slučaju mogućeg sukoba na istoku Sirije, Turska će vjerojatno stati na stranu bliskije interakcije s Rusijom nego na stranu SAD-a. Tu nema velike sumnje pošto Washington surađuje s YPG-om kojeg Turska smatra terorističkom organizacijom", poručio je Orhan.
Dakako, postoji neki smisao u ovim tvrdnjama, ali ipak ih treba oprezno sagledati. Ono što se ne može sakriti je činjenica da Turska, od samog početka, vodi jednu vrlo oportunističku i agresivnu politiku prema Siriji. Kako i sam Orhan ističe, danas Ankara razmatra jače povezivanje s Moskvom i Teheranom, pa možda čak i s Damaskom, kontra američke strategije - no, do prije svega nekoliko dana su tražili da baš oni budu izabrani za partnera koji će krenuti u "oslobađanje Raqqe".
Da je kojim slučajem Washington odlučio tako, da prigrli tursku vojsku i pro-turske militante, iz Ankare bi danas još glasnije uzvikivali "A sad pravac Damask!" i možda se u razgovoru s Amerikancima hvalili otprilike ovako: "Vi jeste srušili sirijski zrakoplov, ali mi smo srušili ruski!".
Naravno, geopolitika jest preslagivanje interesa uz veliku dozu oportunizma, ali neke zemlje tu ipak prednjače, pokazujući time da im je brzi interes daleko važniji od bilo kakvog integriteta. Turska je jedna od takvih zemalja, možda čak i prednjači u tome na prostoru cijele regije.
S jedne strane Turska je NATO članica te i dalje želi postati članica Europske unije. S druge strane sve se snažnije povezuje s novim moćnim organizacijama Euroazije.
Nadalje, njihov antagonizam prema Kurdima već je opće poznat, a progon Kurda na istoku Turske nešto je o čemu cijeli svijet šuti (jer Turska šuruje s Istokom i Zapadom), ali u isto vrijeme u vrlo su dobrim odnosima s vlastima Iračkog Kurdistana (koji bi ove godine, ako se referendum održi, mogao postati nezavisna država)
Tih dualnosti u Turskoj politici ima pregršt. Amerikancima se otvoreno nude kao saveznik u borbi protiv ISIL-a dok je cijeli svijet ne tako davno gledao kako nepregledne kolone ISIL-ovih cisterni prebacuju ukradenu naftu u Tursku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
