Istaknuti američki geopolitičar, F. William Engdahl, smatra kako turski predsjednik Erdogan nastoji izazvati sukob na Krimu, ukrajinskom poluotoku koji je u ožujku 2014. pripojen Rusiji. U svom tekstu za list New Eastern Outlook ističe kako Erdogan želi "novi Krimski rat" te ističe kako je originalni Krimski rat, onaj između 1853. i 1856., bio "jedan od najapsurdnijih sukoba u modernoj povijesti".
Dakako, Krimski rat bio je jedan u nizu ključnih sukoba koji je odredio današnje položaje u svijetu. Protiv Ruskog carstva ratovale su udružene snage Otomanskog carstva, Francuske, Britanije i Sardinije. Cilj je bio pod svaku cijeni spriječiti prodor Rusije prema zapadnoj Europi, u vrijeme kada je Turska već bila oslabila i nije bila u stanju sama se oduprijeti Rusiji.
Prvi Krimski rat
Dilema se uvijek svodi na to koliko daleko želimo ići u povijest kako bismo opisali prilike koje su vladale tada. Pretpostaviti ćemo da znamo da je Otomansko carstvo u to vrijeme dominiralo znatnim dijelom Balkana, kao i činjenicu da se nacionalizam na Balkanu javlja tijekom 19-og stoljeća.
Ključni događaj biti će i Rusko-Turski rat koji je trajao od travnja 1877. do ožujka iduće godine. Tzv. "pravoslavna koalicija" imala je tada za cilj potisnuti Turke s Balkana i osloboditi zemlje koje su bile pod njihovom kontrolom. Carska Rusija imala je velike interese u ovom ratu za kojeg bismo mogli reći kako je zapravo bio punih 20 godina u pripremi.
Naime, od listopada 1853. do veljače 1856. vodio se spomenuti Krimski rat - sukob o kojem se danas ponovno, zbog situacije u Ukrajini, ali i zbog raskola u odnosima između Rusije i Turske, često govori.
Kako i ime govori, velike bitke vodile su se na prostoru poluotoka Krim. Rusija se suočila s moćnom koalicijom snaga - protiv nje su krenule Francuska, Britanija i Otomansko carstvo.
Govorimo o periodu kada je veliko i moćno Otomansko carstvo već bilo na zalasku, već je postalo "Bolesnik Europe". Zapadna Europa bila je u strahu da će to iskoristiti Carska Rusija zauzimajući teritorij koji je bio pod kontrolom Turaka. Drugim riječima, Parizu i Londonu odgovaralo je oslabljeno Otomansko Carstvo kao tampon zona prema Rusiji. Krimski rat je bio primarno usredotočen na potencijalno širenje Rusije na prostore oslabljenih Turaka.
Teško je ne povlačiti neke paralele s današnjom situacijom na Istoku Europe i sredinom 19-og stoljeća. Naime, onda kao i danas, Rusija se nadala da će im u ovom sukobu pomoći pokoja "odmetnuta" europska sila - s tim ciljem su pomogli Austriji ugušiti Mađarsku Revoluciju 1848. Veliku ulogu u gušenju ove revolucije (1848. je bila "revolucionarna" godina diljem Europe, ustanci protiv starih poredaka bujali su u mnogim zemljama) imao je i hrvatski ban Josip Jelačić koji je poslao vojsku s južne strane i time zapravo odigrao ključnu ulogu u razbijanju revolucije, spašavajući time i austrijski tron.
Jelačić je time, navodno, želio osnažiti svoju ulogu u Beču kako bi u konačnici tražio hrvatsku nezavisnost. Dok neki u Austriji smatraju kako je Jelačić spasio carstvo od revolucije, drugi ga smatraju pobunjenikom koji je želio razbiti carstvo. U Hrvatskoj je slavljen kao nacionalni heroj, u Mađarskoj je pak zapamćen kao izdajnik.
No, da se vratimo ključnoj kronologiji - Carska Rusija tada je također pomogla Beču u gušenju Mađarske revolucije iz jasnih vlastitih interesa. Naime, Rusija je očekivala da će joj se Austrija odužiti kada dođe do sukoba sa Zapadnim silama. Ništa od toga - kada je pet godina kasnije počeo Krimski rat Austrija je ostala "neutralna", no zapravo je podržavala ideju da Otomansko carstvo ne smije dodatno oslabiti te da je upravo ono "zaštita" od širenja Rusije prema zapadu.
Krimski rat bio je izuzetno krvav - Rusi (na čijoj strani se borilo i par tisuća Bugara, Crnogoraca i Grka) su izgubili oko 130,000 vojnika, dok je koalicija - Britanija, Francuska, Otomansko Carstvo, Sardnija - imala gubitak od oko 350,000 vojnika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
