Godina je 1948., stvoren je Izrael. Palestinci bivaju protjerani. Sve nakon toga na Bliskom istoku, na ovaj ili onaj način, vuče poveznicu s ovim događajem.
Godina je sada 1964., stvara se Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) - stvaraju je palestinski izbjeglice s jednim jedinim ciljem: oružano oslobođenje Palestine. Borba protiv Izraela se pak često pretvara i u terorističke napade protiv izraelskih državljana.
Godina je sada već 1991. - na Madridskoj konferenciji PLO prihvaća postojanje Izraela kao i UN rezolucije 242 i 338 te se pritom odriče "nasilja i terorizma". Zauzvrat Izrael priznaje PLO kao službenog predstavnika palestinskog naroda.
No, 1991. svakako nije godina kojom će se ključni bliskoistočni sukob okončati, a upravo aktualna situacija pokazuje koliko je on još uvijek aktivan.
Godina je 2017. - šef libanonske vojske stavlja vojsku na najviši stupanj pripravnosti te vojnicima poručuje kako moraju biti spremni suočiti se s "izraelskim neprijateljem" na južnoj granici.
Tu smo sada, a mogućnost novog rata između Izraela i Libanona naglo je porasla zadnjih dana.
Da bismo razumjeli aktualne događaje vratit ćemo se ipak unatrag. Nakon osnutka Izraela i progona Palestinaca brojni palestinski izbjeglice pobjegli su u susjedne zemlje, Jordan i Libanon. Od tamo je palestinski PLO, na čijem čelu se od 1967. pa sve do smrti 2004. nalazio Yasser Arafat, regrutirao borce.
Yasser Arafat u glavnom gradu Jordana 1969.Glavno uporište bio im je Jordan, no jordanske vlasti postale su s vremenom vrlo nervozne zbog toga, a nakon informacija da PLO priprema prevrat izbacuju ih iz zemlje ("Crni rujan" 1970. godine). PLO, nakon sukoba s jordanskom vojskom (pomoć im je pružila i sirijska vojska, ali je poražena) prelazi iz Jordana u Libanon.
Libanon, ranih 70-e, ovako je izgledao - stanovnika je oko 2,3 milijuna. Uz obalu većinom žive muslimani suniti i kršćani, na jugu zemlje muslimani šijiti, a u planinama Druze etnička skupina (i nešto manje kršćana).
Zemlja je multireligijska, ali tko vodi glavnu riječ? Maronitski kršćani. Nikakvo čudo imajući u vidu kako je Libanon od 1920. do 1943. bio pod francuskom kolonijalnom vlašću. Parlament postoji, ali je sve skupa uređeno na način da ide na ruku kršćanima.
To je funkcioniralo relativno bez većih problema do upada palestinskih izbjeglica, a naročito do dolaska PLO-a. Naime, sama demografija Libanona znatno se promijenila. Sukob između kršćana i muslimana bio je na horizontu, ne samo zbog činjenice da je muslimana sve više dok se kršćani žele održati na vlasti već i zbog toga što je Hladni rat već u punoj snazi.
PLO borci u južnom Libanonu Libanonski kršćani su pro-Zapadno orijentirani, a muslimani postaju sve više pro-sovjetski orijentirani bilo da se radi o ljevičarima ili pan-arapskim nacionalistima. 
Bejrut 1975. 1975. počinje krvavi Libanonski građanski rat i trajat će sve do 1990. Rat će odnijeti oko 120,000 života, a oko milijun ljudi će pobjeći iz zemlje.
Borci jedne od organizacija u Libanonskom građanskom ratu: PSP (Progresivna socijalistička partija) Ulaziti u detalje tko je točno sve s kime i protiv koga ratovao u ovom periodu bilo bi vrlo kompleksno. Dovoljno je reći da su u libanonski građanski rat, kao i danas rat u Siriji, bile upletene brojne regionalne i svjetske sile.
Bejrut 1978. Rat se završava 1990., a iduće godine libanonski parlament proglašava opću amnestiju za sve kako bi se moglo nastaviti dalje živjeti koliko-toliko normalno. Formira se jedinstvena libanonska vojska bez sektaškog predznaka i sve militantne skupine se raspuštaju, sve osim jedne - Hezbollaha.
Bejrut 80-ih Vratimo se ipak nakratko u Libanonski građanski rat jer nešto važno smo ipak preskočili. Dakle, u Libanonu ratuju kršćani i muslimani, i zatim i razne frakcije među sobom, no, u sukobima intenzivno sudjeluje PLO. Tko je sretan zbog toga? Izrael, dakako. Nakon velikih pobjeda protiv udruženih arapskih vojski palestinski PLO im je ostao kao jedan od najvećih izazova, a pošto je u to vrijeme PLO uistinu i bio teroristička organizacija, Izrael ih je želio eliminirati pod svaku cijenu.
S tim ciljem (ali svakako ne samo s tim ciljem) Izrael je izveo invaziju na ratom zahvaćen Libanon 1978. godine. Uspjeli su odbaciti PLO dalje od svojih granica, no, PLO je i dalje bio aktivan. Izrael stoga 1982. pokreće još jednu invaziju na Libanon i ponovno odbacuje PLO. Do 1985. izraelska vojska se povlači iz Libanona, ali ne sasvim - zadržali su kontrolu nad 12 kilometara dugom tampon zonom.
Izraelska vojska u bejrutskoj zračnoj luci 1982. Govorimo dakako o južnom Libanonu, domu libanonskih šijita. Upravo je ta izraelska invazija dovela, uz pomoć Irana, do stvaranja Hezbollaha 1985. Dakle, Izrael si je invazijom na Libanon stvorio najvećeg neprijatelja, jedinog s kojime i danas ima problema i kojeg se u isto vrijeme i boji.
Iako se Hezbollah od početka dovodi u vezu s više terorističkih, pa i samoubilačkih, napada, organizacija priznaje samo nekoliko njih.
Libanonski rat je završio, ali Hezbollah su nastavili napade na izraelsku okupacijsku vojsku kroz 90-e. Iz noći u noć izraelske trupe postojale su mete napada Hezbolaha na brdovitom južnom Libanonu da bi se u konačnici povukle 2000. godine.
Izraelska okupacijska zona na jugu Libanona (označena u crvenoj boji) postat će "ukleta" za Izrael - ovdje ih Hezbollah neprestano napada čak 15 godina i na kraju se izraelska vojska ipak povlači 2000. godine. Taj rat, koji je trajao 15 dugih godina, od 1985. do 2000., ni danas nema imena, spomenika, niti jedan izraelski vojnik nije dobio niti jednu medalju za sudjelovanje. No, rat ne samo da je bio već se njegov zvuk čuje i danas.
Hezbollah je uspio iscrpiti Izrael do te mjere da su se morali povući iz Južnog Libanona. Nadali su se da će to biti kraj sukoba, ali nije bio. Hezbollah su nastavljali napadati preko izraelske granice zahtijevajući pritom i puštanje libanonskih zarobljenika iz izraelskih zatvora. Taktika koju su odabrali je zarobljavanje izraelskih vojnika za razmjenu. To im je uspjelo 2004. kada je Izrael pristao na razmjenu, ali 2006. je Izrael na zarobljavanje svojih vojnika reagirao drugačije - pokrećući rat protiv Libanona.
Pripadnici Hezbollaha Rat je trajao otprilike mjesec dana - od 12. srpnja do 14. kolovoza 2006. Sve je započelo u jutro 12. srpnja kada je Hezbollah ispalio nekoliko raketa na izraelske pogranične gradove, a zatim su izveli napad na izraelsku patrolu u oklopnim vozilima - ubili su troje izraelskih vojnika i zarobili dvojicu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
