U ožujku 2018. Rusija održava predsjedničke izbore. Trenutačni predsjednik Vladimir Putin gotovo sigurno pobjeđuje. Ruski ustav, koji je prihvaćen 1993. godine nakon nasilnog sukoba s podupirateljima starog sovjetskog parlamenta, daje izvanredne moći predsjedniku. Putin je konsolidirao i neformalnu moć tijekom svojih 17 godina na vlasti. Velike tvrtke, masovni mediji i protivničke političke stranke su nemoćni protiv Putina, dok materijalni resursi daju mnogim ljudima neobičnu odanost predsjedniku. Putin je danas jedan od najpopularnijih vođa ruske povijesti. Ponajviše je to posljedica njegovih odlučnih politika, od uništenja moćnih oligarha do protivljenja Zapadu u Ukrajini i drugim svjetskim regijama. Rusi vjeruju u snažnu državu i potrebu projiciranja statusa velike sile na svjetskoj razini.
Trenutačni politički sustav usredotočuje se oko Putina, koji svoju veliku legitimnost crpi i iz svoje posebne karizme. Ipak, prema ustavu, 2018. će biti posljednji put kada će se Putin moći kandidirati za predsjednika. U listopadu ove godine Putin je proslavio svoj 65. rođendan. Iako je u prošlosti zadržao vlast u dogovoru s Dmitrijem Medvjedevim, koji je bio predsjednik Ruske Federacije od 2008. do 2012. godine (Putin je tada služio kao premijer), u ovom mandatu će se početi pojavljivati pitanja tko će naslijediti ovog državnika.
Putinova kampanja dolazi u potencijalno teškom trenutku, jer se Rusija nalazi pred sasvim novim oblicima gospodarskih, političkih i vanjskopolitičkih izazova. Putinova popularnost se u prva dva mandata, od 2000. do 2008., temeljila na nevjerojatnom rastu životnog standarda. Rusija je propatila zbog financijske krize 2008., a slabi gospodarski rast je doveo do prave recesije nakon 2014. kada je Zapad nametnuo sankcije zbog ukrajinske krize, ali i zbog pada cijena nafte, koja čini oko polovice ruskih državnih prihoda. Sada su realni prihodi ispod razine zatečene prije krize.
Ovi pritisci izazivaju pitanja među Rusima. Sustav mora održati pravilnu ravnotežu između stabilnosti i razvoja, osobito jer je ekonomski rusko iskustvo razočaravajuće. Nafta i gospodarska obnova, temeljena na diverzifikaciji i prenamjeni ostatka sovjetske ekonomije prema potrošačkim modelima, više nisu dovoljni za generiranje dostatnog rasta. To podiže mogućnosti povećanja društvenog nezadovoljstva i može utjecati na nacionalnu sigurnost uslijed stalnih napetosti sa Zapadnim svijetom.
Putin pobjeđuje na izborima 2018. godine, ali opstaju mnoga pitanja oko toga. Koliko Rusa će doista glasovati? Koliko udio glasova će ići Putinu? Ruski izborni sustav je stvoren po uzoru na francuski, što znači da bi Putin morao dobiti najmanje 50 posto glasova u prvom krugu kako bi izbjegao drugi krug, ali Putin namjerava osigurati barem nekoliko postotaka više od izbora 2012. godine, kada je za Putina glasovalo 63 posto onih koji su izišli na izbore (izlaznost je iznosila 65 posto). Iz Putinovog izbornog stožera govori se o najmanje 70 posto izlaznosti i najmanje 70 posto glasova u prvom krugu.
Naravno, pitanje je i tko će se kandidirati uz Putina. Nakon parlamentarnih izbora 2011. godine, priče o izbornim prijevarama navele su masovne prosvjede diljem Rusije, što je dobrano iznenadilo vlast koja je počela eksperimentirati s političkim sustavom. Primjerice, omogućeno je učešće radikalne oporbe Jedinstvenoj Rusiji na lokalnim izborima. Prominentnom kritičaru Putinova režima Alekseju Navalniju je dana mogućnost kandidature za moskovskoga gradonačelnika 2013. godine.
No, izborni sustav je i dalje čvrsto kontroliran pa pitanje izborne prijevare nije ni važno, jer nema potrebe za nju. Uostalom, stvarna prijevara sasvim sigurno bi naštetila Putinovoj legitimnosti čak i u Rusiji. Država jednostavno koristi elemente tzv. neliberalne demokracije u kojoj može odrediti ima li netko pravo kandidirati se na izborima. Navalniju je, primjerice, zabranjeno natjecanje za državnu službu sudskim putem početkom 2017. godine. Među ekipom koja se pokušava natjecati protiv Putina je i Ksenija Sobčak, poznata televizijska voditeljica i vodeći oporbeni glas Rusije od 2011. godine. Ova 36-godišnjakinja ima pet milijuna sljedbenika na Instagramu, što je u suvremenom smislu simulirane demokracije očito važan podatak. Sobčak planira biti kandidatkinja razočarane mladeži, koja je činila značajan udio uličnih prosvjednika u proljeće i ljeto 2017. godine. Kako se moglo i očekivati, mnogi kritičari režima ujedno izražavaju nezadovoljstvo njezinom kandidaturom, posebice jer je ona kćerka Putinovog starog šefa za vrijeme njegovih špijunskih dana u Petrogradu.
Država ima i veliku kontrolu najvećih televizijskih postaja, što je i dalje glavni izvor informiranja većine stanovništva. U posljednje vrijeme televizijsku dominaciju izaziva širenje interneta, a 70 posto ruskih građana koristi taj medij. Ukoliko ćemo prihvatiti da je internet najslobodniji medij, onda su ruski građani iznimno fragmentirani. I dok poznati Navalnijev film o koruptivnim aktivnostima premijera Medvjedeva ima 25 milijuna pogleda na YouTubeu, učinak online kampanja je znatno manji, što zbog ujedinjene kontrole tradicionalnih masovnih medija, što zbog nepovjerenja građana. Uz sve to, Putin ima i veliku financijsku prednost. Njegova kampanja koristi i državne resurse, a ujedno ima sposobnost razuvjeriti velike poduzetnike za financiranje kampanja protivnika.
Sve to ne treba brinuti rusku dugoročnu stabilnost. Zemlja je to s relativno dobrim razinama prihoda, daleko boljim od susjedne Ukrajine ili srednjoazijskih republika, odakle dolazi značajan broj ekonomskih migranata. Rusija je urbanizirana zemlja, s jednom od najvećih razina pismenosti i visokog obrazovanja na svijetu. Središta poput Moskve, Petrograda ili Kazanja imaju životne standarde podjednake mnogim EU zemljama.
Istovremeno, Rusija ima jednu od najvećih stopa nejednakosti u bogatstvu na svijetu, pa najbogatijih deset posto drži 87 posto bogatstva zemlje. Ruski gospodarski razvoj je čak nejednak među regijama, a bogatstvo je koncentrirano u nekoliko urbanih središta. Korupcija je također važan i ukorijenjen problem. Transparency International pozicionira Rusiju na 131. mjesto od 176 zemalja na svijetu. Uz veliku štetu koju korupcija stvara, ona ujedno vodi nepovjerenju u politički sustav.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
