Nakon skoro dvogodišnje pat pozicije, proljeće i ljeto 2016. vidjelo je značajne vojne pomake u glavnom gradu Damasku. Pobunjenička predgrađa koja su se održala, sada su u konačnoj opasnosti da budu osvojena. Prva na redu je Darayya. To je možda i recept za Aleppo i cijelu Siriju.
Svaka prijestolnica je od izuzetne važnosti i za predsjednika Assada je bilo od životne važnosti održati kontrolu nad Damaskom. S druge strane, osvajanje Damaska za pobunjenike značilo bi knockout iz kojeg se vladavina Assada možda nikad ne bi oporavila.
Ratni Damask
Damask, kojeg stanovnici zovu i ash-Sham (kao uostalom i negdašnju povijesnu Siriju) je za razliku od razrušenih Aleppa ili Homsa sačuvao svoju staru jezgru, sa središnjom Umajadskom džamijom u kojoj je i pokopan Ivan Krstitelj, rimskim zidinama, starom tržnicom soukom, povijesnim kršćanskim četvrtima Bab Sharqi i Bab Tuma... Kršćani čine čak 10% ove metropole i za njih je to još uvijek sigurna zona. Iako ne u velikoj ljubavi, Šiiti, Suniti ,Kršćani, Židovi su oduvijek trgovali, radili i živjeli zajedno, stvarajući kozmopolitansku dušu Damaska. Općenito, u gradu (pod nadzorom vladinih snaga) vlada relativna sigurnost, čak i za strance koji se slobodno kreću, doduše uz sve potrebne dozvole (autor teksta boravio je u Siriji početkom 2016.). Kad ne bi bilo vojnih barikada na svakom iole važnijem križanju ili ispred važnije zgrade, čovjek ne bi uopće pomislio da se vodi rat. Muškarci provode vrijeme u kavanama u dimu nargila, društvenih igara i Interneta, a žene se slobodno i većina tek s maramom, kreću ulicama. No, iako stanovnici glavnog grada gotovo uopće više ni ne okreću glavu na glasne detonacije topništva, kao i djelovanje zrakoplova, anestetizirani nakon pet godina rata, smrt je svega nekoliko blokova blizu. Prve linije u istočnom predgrađu Jobar svega su dva kilometra od povijesne jezgre, a razaranja nisu nimalo daleko od ova dva spomenuta grada.
Tržnica Souk u Starom gradu
Damask je imao sreću da se pobunjenici nisu od prve domogli, a potom ukorijenili u samoj gradskoj jezgri, zbog izuzetne koncentracije policije i vojske, inače bi se desio slučaj Homsa i Aleppa. Ovako su borbe zaobišle centar grada, no to ne znači da situacija nije bila nimalo ozbiljna. Štoviše, još 2013. bilo je upitno hoće li se održati pred naletom pobunjenika.
Početak rata
Sirija je krajem 2011. već bila debelo u valu protesta, ali i otvorene pobune. Diktatura Assada, zastrašujuća birokracija, korupcija i nepotizam, teror tajnih službi i surovost zatvora, a pogotovo dominacija alavita je konačno povukla ljude na ulice, a nasilni odgovor snaga sigurnosti, i na oružje. Sukob je buknuo i infiltracijom naoružanih islamista koji su se usmjerili na policiju i vojsku. Slobodna sirijska vojska (FSA) je osnovana još u srpnju 2011. iz koje su prelazili dezerteri Sirijske vojske. Najviše su se pobuni pridružili suniti iz ruralnih, više tradicionalnih krajeva i radničkih predgrađa. Srednja klasa užeg centra uživala je više blagodati modernog života te iako većinom ne iz privrženosti Assadu, ipak se suzdržala. Protesti su postali sve nasilniji, kako sa strane snaga vladinih sigurnosti, al i pobunjenika koji su se infiltrirali u protestante.
Već 2011. na jugu se pobuna proširila na Hajar al-Aswad i Yarmouk. Ovaj posljednji je negdašnji palestinski kamp, pretvoren u stalno naselje, odnosno predgrađe. Zapadna Guta s Darayyom i susjednom Moadmiyom također su postali jezgra otpora, doslovno na minobacačkom dometu vojnog aerodroma Mezze i predsjedničke palače. Istočna Guta, povijesno područje oaze koju čini rijeka Barada uvijek je bilo zelenilo farmi. Zadnjih desetljeća, to je bio i centar otpora prema diktaturi Assada. Istočna predgrađa Damaska Adra, Douma, Harasta, Qaboun, Jobar, and Barzeh uz autocestu M5, urbana predgrađa Zamalka, Irbeen i Ain Tarma također bili su poprišta protesta.
Vojnik Sirijske vojske na položaju kod Doume
Prva krv se uskoro prolila po drevnom gradu. U studenom su grad potresle i prve eksplozije, a spirala nasilja se nemilice bespovratno otvarala, na očaj stanovnika metropole. Nesigurnost i kaos uvukli su se u ulice užeg grada, a pogotovo van njega. Časnik sirijske vojske izjavio je da njegovi vojnici kontroliraju doslovno samo tlo pod kojim stoje. Žrtve su se počele brojati u desecima. Četvoro ljudi je ubijeno 29. prosinca prilikom protesta čak 20 000 ljudi pored džamije u Doumi. S druge strane, ciljevi bombaša bile su policijske postaje i vojne instalacije, vladini uredi i oni stranke Baas. Pomalo, predgrađa, okolni gradići, sela i farme oteli su se iz stiska države, a svaka uniformirana osoba ili vladin automobil postali su moguća žrtva.
Početkom 2012., FSA je iz gerilskog ratovanja krenula u zauzimanje teritorija. Potpuno preuzimaju kontrolu nad gradom Zabadani na padinama planine Antilibanon (Qalamon) da bi ga SAA s tenkovima, topništvom i zrakoplovstvom vratila u veljači. Eskalacija se desila i mnogo bliže Damasku u sjeveroistočnom naselju Douma, koja je i danas najžešći centar pobunjenika. Ovo veliko naselje nastanjuju i mnogi povratnici iz Saudijske Arabije gdje su radili, ali i prikupili vehabijske ideje koje su između ostalog bile i katalizator sirijskog islamizma. Pobunjenici su Doumu zauzeli 22. siječnja, a vladine snage na nju uputile naoružane konvoje. No, što su više vojske slali, to je više vojnika dezertiralo i prelazilo na drugu stranu. U to vrijeme, pretpostavlja se da je širom zemlje već 40 000 pobunjenika pod zastavom FSA. Krajem siječnja, SAA je povratila Doumu i neka predgrađa i počela s valom uhićenja i pretresa kuća za skladištima oružja te ćelijama pobunjenika. No, pobuna nije skršena, a situacija nesigurna, slično kao što su srpske snage bile na Kosovu. Držali su važne checkpointe, no ne i cijeli teritorij. Sljedećih mjeseci, nastavio se u zaleđu Damaska takav poluotvoreni, gerilski rat. Dok je u to vrijeme već trajala surova opsada i brutalno rušenje Homsa, uže područje Damaska je osim koje eksplozije i rafala, ostalo pošteđeno većih sukoba.
Srpanj 2012: FSA i islamisti jurišaju na centar Damaska
No, u srpnju je situacija izmakla kontroli, odnosno počeo je totalni rat. Pobunjenici iz Doume, ali i ostalih suburbanih i ruralnih područja su na vrlo koordiniran način prelili rat duboko u grad, pregazivši brojne vojne barikade. Počela je operacija Vulkan Damask. Uz FSA u ofenzivi su sudjelovali i islamisti iz Liwa al-Islam i drugih odreda. Napad je počeo u južnom predgrađu Hajar al-Aswad, da bi se proširili na još nekoliko poput Barzeha i Qabouna na sjeveru te doprli do središnjeg sektora (Midan). Prvi put su ulicama užeg centra probrujali tenkovi uz nadlijetanje helikoptera, a mrtvi se na obje strane počeli brojati u desecima. Pucnjava je počela u središnjih ulicama i trgovima, na mjestima kod Središnje banke. U još nerazjašnjenoj eksploziji improvizirane naprave, poginulo je četiri visoko rangiranih ministara. Ipak, sirijska vojska nije dopustila scenarij centra Homsa i Aleppa gdje je pobuna pustila korijenje. Nakon trotjednih borbi, ofenziva pobunjenika je stala, a napadači odbačeni iz većine zaposjednutih dijelova grada, zadržavajući se djelomično jedino u Tadamonu. Pretpostavlja se da su vladine snage imale dojavu o napadu te da su na nekim mjestima djelovale preventivno te potakli pobunjenike da preuranjeno krenu u napad. Pobunjenici su računali i na masovno dezertiranje vojske kao i pomoć građana, kao što se desilo u Doumi, no to se uvelike nije dogodilo.
Pobunjenici su potom nastavili gerilski rat. Da bi ugušili i to, SAA je u kolovozu pokrenula opću ofenzivu. Prvo je napadnut i osvojen al Tal gdje su se sklonili pobunjenici nakon propasti njihovog napada na Damask. Nakon toga, SAA se usredotočila na jug Damaska, posebno centar pobune Hajar al Aswad. Krajem kolovoza pale su prve granate na Darayyu uz rub važnog vojnog aerodroma Mezze, a grad je uskoro očišćen. No, za nekoliko dana se na ulicama Darayye otkrilo gotovo 400 mrtvih, događaj poznat kao Masakr u Darrayi. To su, osim poginulih u borbama, bile i žrtve egzekucije od strane vojske te provladine paravojne milicije Shabiha, ali i od strane FSA koji su pobili provladino osoblje i vojnike van dužnosti. Slično, iako manjeg obima, se desilo u obližnjoj Mouadamiyi. Izgleda da je brutalnost, posebno vladinih snaga, bila ciljana strategija gušenja pobune i zastrašivanja stanovništva koji su gajili simpatije prema pobuni. Čišćenje terena i osvetnički pohod proširio se zatim na istočnu Gutu, ali je otpor ovdje bio tvrdokorniji. Štoviše, već u studenom su pobunjenici poduzeli novu ofenzivu.
Novi pokušaji osvajanja Damaska
Nakon kraha direktnog juriša, glavni cilj nove ofenzive pobunjenika krajem 2012. bile su vojne baze, pogotovo aerodromi otkuda su lansirani devastirajući napadi. Osvojili su zračne baze obrane kod Hajar al Aswada te helikoptersku bazu Marj al-Sultan, a počeli su i pokušaj osvajanja međunarodnog aerodroma. Suspendirani su međunarodni letovi, a u jednom trenutku je i blokirana jedina prilazna cesta. Palestinski kamp Yarmouk se podijelio na provladine i propobunjeničke snage od kojih su ovi drugi prevladali tako da je cijeli kamp pao u ruke pobunjenika. Također, pobunjenici su istjerali vladine snage iz urbanih istočnih predgrađa Zamalka, Harasta i Arbin. Borbe su buknule i u Darayyi koja je opet iskliznula iz ruku sirijske vlade. No, ofenziva pobunjenika je krajem godine ostala bez daha, zbog protuudara vojske, kao i intenzivnih zračnih napada.
Sirijski tenk u Jobaru
Pobunjenici, od FSA do islamista uključujući i Al Nusru (Al Qaida) nisu odustali pa su početkom veljače 2013.pokrenuli novi niz napada u Operaciji Armagedon. Prodrli su u distrikt Jobar, neugodno blizu samog centra, pregazivši mnoge barikade na vanjskom cestovnom prstenu. Također su napredovali i prema industrijskom naselju Adra kod Doume te ostalim istočnim predgrađima . U eskalaciji borbi su vladine snage ispalile SCUD raketu na zapovjedni centar vojne grupe Liwa al-Islam, dok su s druge strane granatirani sam centar Damaska (Umajadski trg). Pobunjenici su u to vrijeme već nabavili moderne sustave za obranu od oklopnih i zračnih snaga.
Vrhunac dosega pobunjenika u Operaciji Armagedon
Čak i u vrhuncu pobunjeničke ofenzive, pobunjenici se nisu uspjeli zadržati u strateški ključnim pozicijama, te vrijednima s najviše stanovništva, ujedno i najjače branjenim. Nisu osvojena ključna brdovita područja gdje se nalazi i predsjednička palača (brdo Mezze). Unatoč silovitim nastojanjima pobunjenika, Vlada je zadržala i međunarodnu zračnu luku, vojni aerodrom Mezze, ključnu cestu prema Bejrutu te autocestu M5. Opet su zračni udari uzrokovali značajne gubitke. Dio neuspjeha pobunjenika je rezultat da se nisu zapravo udružili, već je postojao (i postoji dalje) rivalitet. S vremenom su prevladali islamisti, a najveći od njih je Liwa al-Islam. Njihov vođa Zahran Alloush, pušten iz zatvora sredinom 2011. u kojem je boravio zbog islamističkog djelovanja. Dakako da je njegova organizacija preuzela njegove ideale, šerijatski zakon, ali i mržnju prema šiitima i alavitima. U jesen 2013. se njegova grupa spojila s još pedesetak manjih u Jaysh al-Islam, ujedno i brojčano najjača antivladina vojna grupa u Siriji s čak 20 000 boraca. Njihov je najveći sponzor Saudijska Arabija. Rivali su Al Nusri i IS-u, a poznato je i pogubljenje boraca IS-a, na isti način na koji su ovi pred kamerama ubijali svoje protivnike, jedino su zamijenjeni kostimi – krvnici su obučeni u narančasto, a žrtve u crno.
Promjene u strategiji vladinih snaga
Iako su pobunjenici istjerani iz šireg centra Damaska, usprkos tome niti vladine snage nisu uspjele u naumu - skršiti bazu pobune, odnosno povratiti predgrađa i ruralna područja oko grada. Jednostavno se nisu mogle uspješno koncentrirati na više frontova, iscrpljene i borbama i dezertiranjem.
Postrojbe sirijske vojske uključuju i žene
Koliki je Damask bio prioritet vlade? Pretpostavlja se da je kod Damaska do siječnja 2013 dovučeno čak 50-60% Sirijske vojske, svjesno se povlačeći iz nekih drugih dijelova zemlje. Uz njih, u Damask su stigli iskusni borci Hezbollaha, šiitske milicije iz okruženja kao i podrška iz Rusije i Irana. Osim frontalne borbe, usvojena je i nova taktika. Razbuktala se opsada te blokada hrane i svih ostalih životnih potrepština, što je naročito u zimskom razdoblju pogodilo i pobunjeničke borce i stanovništvo. Na taj način nekoliko je predgrađa de facto predano bez borbe, npr. Barzeh početkom sljedeće godine. Ipak, većina se centara otpora održalo, čak i potpuno opkoljeni poput Darayye. Istočna Guta je veliko područje farmi iz koje se davno, u oazi i razvio drevni Damask te je donekle samoodrživa s hranom, a korupcija u redovima sirijskih snaga je dodatno omogućila cirkulaciju i potrepština i oružja. Osnovano je nekoliko komandnih centara, za jug, zapad, centar i istok.
Ulazak humanitarne pomoći u enklave pobunjenika pod opsadom
Okruživanje pobunjenika u enklave
U travnju 2013. je sirijska vojska krenula u veliku ofenzivu. Prvo je napadnut gradić Jdaidet al-Fadl, JI od Darayye, na autocesti Damask- Quneitra čime je onemogućena opskrba i pojačanja pobunjenika s juga i zapada. Nakon okruživanja i isključenja vode i struje, dvodnevnog granatiranja i bombardiranja, zauzet je nakon nekoliko dana i čišćenja ulica. Mrtvi, kako civili tako i borci na ulicama brojeni su u desecima. Takav scenarij postao je tipičan za dalje akcije. Potom je žestina ofenzive usmjerena na istočnu Gutu. Napadnuta je straga iz područja međunarodnog aerodroma, u području farmi, zaobišavši urbana i teško prohodna predgrađa. Otaybeh na samom istoku je ključni grad za opskrbu pobunjenika, a pao je nakon jednomjesečnih borbi krajem travnja. U svibnju se ofenziva razbuktala na svim frontovima, uključujući i Jobaru i Barzehu i Darayyi, a prilikom tih borbi ranjen je i al-Golani, vođa al-Nusre. Nakon Otaybeha su vladine snage krenule u okruživanje istočne Gute, zauzevši Qaysu pa Yarbu. Kratkotrajna protuofenziva pobunjenika s čak 23 brigade (Operacija al-Furqan) s ciljem vraćanja ovih Otaybeha nije polučila odlučujući uspjeh izuzev nekoliko okolnih sela te u Jobaru. U to vrijeme se Hezbollah aktivno uključio u borbe na strani vlade, baš kao i u veliku vladinu ofenzivu na ključni pogranični grad Al Qusayr. Ova grupa ima posebno iskustvo u gerilskom i urbanom načinu ratovanja te je postigla značajne uspjehe i oko Damaska, osvajajući nekoliko lokacija u Guti. Kao rezultat proljetne ofenzive, istočna Guta kao najveće i glavno središte pobunjenika, potpuno je okružena.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
